Da li je o braku sve rečeno?
Možete li o braku uistinu saznati i pročitati sve na jednom mjestu?
Možda ćete to moći tu kod mene, za jedno 50-ak godina kad prođem sve segmente i faze braka, no do tada, jedino što nam preostaje, osim dakako vlastitog iskustva i otkrivanja, su iskustva drugih.
Postoji ono nešto, po mome mišljenju jako bitno, a na što se opće do sad nisam osvrnula.
Ne znam niti kako bih formulirala naziv tog nečeg, ali recimo da se radi o načinu života u braku.
Nećete zavraga čuti od većine ubračenih, kako je za kvalitetan i miran suživot bitan segment samostalnosti.
Što uopće, u ovom kontekstu znači samostalnost?
Mislim na onu slobodu koja se tiče samo vas dvoje, a ta je da imate mogućnost o svemu odlučivati sami, sami birati vrijeme kad ćete spavati, sami birati način na koji ćete uređivati svoje malo domaćinstvo, i u krajnjoj liniji možda i najvažnije od svega: kako ćete odgajati svoju djecu.
Moja majka, njena sestra, njihova majka, majka njihove majke i tako do u stoljeće sedmo, sve one su se udale «u nečiju kuću», no pritom ta kuća nije nužno bila samo kuća njihovog odabranika.
Stoljećima se žene udajom sele u dom neke druge skwo, koja je automatski u golemoj prednosti pred njima.
U prednosti da nemalo puta ne samo predlaže, nego i odlučuje u njeno ime.
Ovakav scenario još više dolazi do izražaja ako je udavača mlada.
Automatski se pretpostavlja da se ona tek odvojila od majčine sise, te da o životu uopće nema nikakvog pojma.
No, danas to zaista nije tako.
Živimo u modernom a ne kamenom dobu, žena umjesto za šporetom sjedi u nekom uredu, umjesto za klincima trči za karijerom.
I ja osobno, da se razumijemo, u tome ne vidim ništa loše.
Mislim da smo maltene prerasli neke nepisane forme idealnog života i da svatko od nas, kroji svoju sudbinu onako kako najbolje zna, jer, nota bene, to je po meni i poanta samostalnosti i zrelosti.
No, ipak, uvijek je netko drugi pametniji od nas, uvijek netko zna bolje, uvijek je ono što napravimo loše ili niti blizu onoga kako bi to napravio netko drugi.
Kad god vi nešto odlučite, netko pametan se javi s komentarom.
Bilo da se radi o količini soli koji stavljate u jelo, metli koja ima moderne dlake a ne kao one starinske, kompjuteru ili DVD-u koji taj netko ne vidi smisao, ili pak načinu na koji odgajate djecu, budite sigurni da uvijek postoji netko tko zna više od vas.
I ne samo da zna, nego vam ukazuje na pogreške i uči vas životu.
Zašto nas onda, ako smo svjesni činjenice da su to samo stepeničice na putu ka samostalnosti, ipak smetaju ti «doronamjerni» komentari?
Zašto nas boli kad ne kuhamo po receptima naših baka nego u lonac samo ubacimo instant Fant nešto?
Je li nam možda krivo što umjesto za djecom trčimo za novcima?
Ili smo u pravu kad mislimo kako je za klince dobro imati prethodno stečene uvjete?
Zašto, kako, kada, gdje, zašto?
Eto baš zato.
Jer mi nismo naše majke niti njihove majke, jer mi ne želimo biti naše i njihove majke, mi želimo dom koji će na vrhu imati naše ime, koji će mirisati po nama a ne po njima, mi želimo život u kojemu će naše odluke uistinu biti najbolje.
I taj život, ako ništa drugo, kad smo se već eto oženili, zaslužujemo.
U biti, zaslužujemo povjerenje.
Ja sam se isto udala u kuću u kojoj uz nas, na drugom katu živi majka odabranika srca moga.
No, poučena iskustvom stoljetnih žena, na početku svog bračnog života sam povukla granice koje na jednoj strani imaju mene i moju obitelj, a na drugoj njegovu majku i njenu obitelj (onu koja joj je ostala:).
Dopuštam dakle, savjete ali krajnji ishod mora biti produkt samo moje i njegove odluke.
I to je moje zlatno pravilo, to je dogma i filozofija mog bračnog života.
I ma koliko puta se ulovila u mislima kako nisam dobra majka jer moje dijete «nema reda», ma koliko puta se ulovila misliti kako nisam dobra supruga jer je suđe neoprano 3 dana, smatram da su to samo moje greške koje, da bi postala «the perfect one», moram proći.
I nitko me neće uvjeriti u suprotno.
Post je objavljen 23.11.2004. u 19:34 sati.