Kad sam pitala mamu kakva sam bila u ranom djetinjstvu, rekla mi je:
" čerce moja...toliko mirna da ja nisam bila svjesna di mi je glava a di rep.
Skoro pa uopće nikad nisi plakala."
[Još i danas teku suze jedne žene]
Na pitanje o tome kakva sam bila u osnovnoj školi, rekla mi je:
" čerce moja, uzorna i poslušna, sve same pohvalnice si imala, bila si na svim mogućim aktivnostima i samo su ti knjige bile na pameti.
Ni sa Barbikama se nisi igrala od nedostatka vremena.
Kad bi te društvo zvalo na izlete ti si ih odbijala jer si morala čitat lektiru."
[U libar svojih dugova, upiši mene]
Za srednju školu nisam pitala jer se toga i sama sjećam.
Bila sam totalno posvećena školi, stalno sam visila po knjižnicama.
Dok su se moji vršnjaci prvi put sexali i pušili, ja sam ostajala na dodatnim satovima matematike jer mi je Ajnštajn oduvijek bio uzor.
Nikad nisam vikendom izlazila van, a Nove godine sam čekala u toplini doma svoga, sa obitelji.
Svake sam nedjelje, a pogotovo u srednjoj školi, išla na misu na kojoj bi obavezno ispovjedila nedostatak vremena za učenje.
Pokušala sam odustati od ekskurzije i u tom periodu pročitati nekoliko knjiga iz slijedeće školske godine, no mama i tata su me odlučili nagraditi za sve medalje koje sam osvojila u baletu.
Na ekskurziju sam ponijela sve one knjige koje sam spomenula i dok su drugi lumpovali po talijanskim diskotekama, ja sam se družila sa Madame Bovary i njoj sličnima.
[Nije vrime od nedije za u poje poći]
Cijeli četvrti razred srednje škole provela sam u pripremama za fakultet kojeg sam upisala iz prve, bez ičije pomoći.
Na fakultetu sam uvijek bila među prvima u dvorani: imala sam po jednu bilježnicu za svaki predmet, naslove sam pisala crvenom penkalom, tekst plavom, a bitne riječi zelenom.
Bila sam uistinu odgovoran student i opće nisam tulumarila s društvom.
O kako sam samo strahovito tužna bila kad su me odvojili od mojih knjiga i vratili me doma, ma nitko tužniji od mene.
[Ako ima boga]
Tad sam počela samostalno radit.
Otac mi je uvijek govorio kako nikad nije imao boljeg radnika od mene:
Svaki dan sam ustajala u 7, marljivo radila i bila dobar drug, nikad mušterija nije bila nezadovoljna, ja sam se stalno smješkala a radno mjesto je naprosto zračilo srećom i svježinom.
Da ne govorim o tome da niti ljeti nisam izlazila van, to me naprosto nikad nije privlačilo.
Rađe sam doma čitala knjige, a čak ni televiziju nisam gledala.
[Kaži mi ko ti gužva postelju]
Kad sam se udala, moji roditelji su bili prilično tužni jer gube svoju jedinu kćer, toliko vrijednu i marljivu, no bili su sretni jer su znali da će dobro proći onaj koji me zapikirao.
Prve bračne noći izgubila sam nevinost, u krilu onoga kojeg najviše volim.
Isto tako, kao što sam uzorna supruga i domaćica, majka sam bez mane.
Moje dijete je skroz na mene, mirno, tiho i samozatajno.
Opće ga ne primjećujem po kući.
Jest da ima dvije godine i još ne priča ni ne hoda, ali bože moj...erupcija njegovog intelekta tek treba da se dogodi.
[Bacila je sve niz rijeku]
Danas mi je muž rekao kako uistinu pretjerujem, kako mi treba malkice odmora.
Već mu je puna kapa skuhanog jela svaki dan, robe oprane i opeglane na vrijeme...
Ide mu totalno na živce to što se prozori sjaje tako da ga susjedi vide, malo mu smeta i to što su podovi toliko ulašteni pa mu se kližu papuče.
Kaže mi još kako ne trebam svaki dan mjenjati posteljinu, no ja ne znam zašto.
[I svetica i kurba sve po potribi]
Čini mi se da ipak nisam tako savršena kao što sam mislila.
Možda da za početak počmem pušit?
Post je objavljen 17.11.2004. u 01:32 sati.