Prosječan dan, prosječne hrvatske obitelji ili kako mi se ukazala ptica
Praznik je.
Kojeg ne slavim, jer mi je glupo slavit dan mrtvih.
A još više iz razloga jer svi moji mrtvi počivaju daleko od mene.
Sad kad smo to apsolvirali idemo dalje.
Dakle, računajmo da je danas nedjelja a ne praznik.
To šta su dućani zatvoreni u biti opće nema nikakve veze, prava mater familias sav šoping obavi dan ranije i obavezno taj isti dan skuha i ručak za sutra.
I ja sam tako, jer ne bih štela kvarit prosjek, jelte...
Tako da se, otijizih dana cjelokupna hrvatska obitelj probudi oko 11.30 (ili 10.30, ko će se snać već u ovom vremenu).
Nakon obilatog doručka koji je završio oko 14:00, preselili smo se u svekrvine odaje i razglabali o obiteljskim problemima.
To vas, valjda ipak ne zanima.
Obiteljsko vjećanje u skladnoj hrvatkoj obitelji traje oko 2-3 sata, tako da smo se oko 17 sati ja i moj zakoniti uputili u kino.
A tamo je po običaju bilo jako veselo.
Prvo sam, nakon što smo kupili karte i stali u red za kokice (jer kakav je to način gledati film bez kokica) vidila Antoniju iz Big Bradera.
Nekoliko sati kasnije sam, na izlazu iz kino dvorane vidila Viktoriju iz Big Bradera.
Kad sam već zaključila, sama sa sobom da sa mnom sigurno nešto nije u redu te da mi se priviđaju selebritiji, odlučih pustiti vodu u krcatom ženskom zahodu, kadli šok nad šokovima...
Na vratima mi se ukaže jedan od najvećih selebritija blogosfere: PTICA TRKAČICA OFF THE ROAD (radi bolje dramatičnosti samog teksta navedom joj namjerno puno ime - i prezime;)
Upada u zahod i sa vrata viče: "asti matere ludila" (ili tako nešto, to uopšte nije važno, reko bi L. M.), aja je gledam i smijem se.
Imala je na sebi (ne malenu rupicu na bradi nego...) isti onaj autluk koji je nosila jučer u botaničkom vrtu a ja se nisam prestajala kesit.
Kesila sam se toliko da sm već sama sebi išla na živce ali ništa jj ne rekoh.
Da joj baš pred dvajst žena upadnem sa spikom: "alo mala, jes' ti Tica?", bijaše mi bilo prebedasto.
Stoga smo taj kratkoročni susret okončale jednim velikim zubatim osmjehom i otputile se svaka na svoju stranu: ona u zahod a ja u noć.
Prilično sam sigurna da je to bila ona...ma je garant...kad već Antonija i Viktorija sigurno nisu (jer brate, ne mogu bit i u Branimirovoj i u "Jadranu" u isto vrime..)
Kako god okreneš...meni se stalno neko ukazuje...il blogeri, iz reality showovci, ili glumci ili sl...
Dođoh doma, zajedno sa svojim mužem naravno, spremim dijete na spavanje i prištekam se a net.
Kadli čuda...na statkaunteru naiđoh na slijedeći upad: POŠEVILA SAM SINA!!!
Mislim, alooooooooooo?
Ja???
Moi?
Mog sina?
Poševila?
Još mi upitnici blinkaju nad glavom.
I da, da ne zaboravim...ako vas zanima, gledali smo Riddickove kronike, i iako je film čisti SF, ja guštala. (posebno u "pločicama";)