20 do asa
03.08.2013., subota
Ficho-moj najbolji prijatelj
|
Ako imaš jednog pravog prijatelja sretan si čovjek,a ako imaš dva ili više onda si bogat,kažu! Zapravo ja i u to vjerujem,u stvari siguran sam.Po tome sam ja bogat čovjek,a tako se i osjećam. Sada je već prošlo dva tjedna kako se nismo vidjeli,a to nam je najduže razdoblje da se nismo vidjeli od kad se znamo. Dosta smo povezani i imamo iste poglede na život.Sutra Ficho dolazi,jedva čekam da se vidimo. Nedavno je rekao za jednu pjesmu kad je bila na radiju da je to njegova pjesma,pa evo Ficho samo za tebe! Nekako slučajno je ispalo da je ujedno Ficho i moj sin i stvarno mislim da je to prijateljstvo za cijeli život.  Ono, kad se kužite i sve ste spremni jedan drugome pomoći i dijeliti. Moram ispričati jednu nedavnu situaciju: bio je na tv-u neki crtić,mislim da se zove "Prašćić Flex".Crtić je onak niš posebno,možda čak i bezveze,al je počinjao sa pjesmom "Flex je praščić...."I to mi je valjda ostalo u uhu. I onda kad bi Ficho jeo,neki put bi izgledao ovako  i to je meni bilo fora pa sam mu počeo pjevat onu pjesmicu iz crtića samo sam ubacio: "Filip je praščić...". I njemu je to bilo fora pa je i on počeo: "tata je praščić....". I tak si pjevušimo već mjesec i pol. Jedan dan smo išli negdje u goste i svi smo bili u autu i ja ga pogledam u retrovizor i opet mu otpjevam: Filip je praščić.... On onak malo ozbiljan i veli doslovce ovako: "gle tata,mi se možemo ovak zezat kad smo sami ,al kad smo negdje u gostima onda se nebi trebali tak zezat ipak pred ljudima". I ja osto paf,pa moj sin je ozbiljniji od mene. E zbog toga je to neprocijenjivo,i to mi daje energiju. Ili kad veli nakon što dodjem doma s puta: "tata,drago mi što te vidim". To je za mena bogatstvo. Još smatram da je uvijek važnija igra od igračke,jer je igra uvijek prisutna   a igračke dolaze i prolaze   Osim toga nije nužno,ako već kupujemo igračke da to moraju biti neke skupe igračke,čak ni ne moraju biti igračke nego: obične kvačice  ili obični čepovi     a ako nemamo ni to,pa imamo barem komad papira i bojice   ako nam pak ponestane papira ostaju nam zidovi, gdje možemo ostaviti trag   a možemo i crtati    Ma u stvari je bitno imati prijatelje,ali i zadržati to dijete u sebi,jer svi smo mi nekad bili djeca. još malo čagice-Ficho i njegova kuma  i nakon svega zaspimo umorni i sretni--laku noć svima!  i još jedna za kraj  Oznake: prijateljstvo, djeca, igračke |
