20 do asa

29.09.2014., ponedjeljak

Čudnovato čudesno nestajanje

Čudnovato čudesno nestaju emocije. Negdje ispadaju po putu. Koračajući stazom života kao da postaju teret, pa se postepeno rješavamo tog tereta, ne bi li lakše koračali. Bacamo ih gdje stignemo, da ne bi netko vidio da hodamo s njima, jer lakše je tako. Ako ih i ne bacamo, one same polako odlaze, kao da shvaćaju da ih ne želimo. One su moralne pa same odu kad osjete da su suvišne. I tako je valjda svima lakše. Je li lakše !? Ili ih toliko potiskujemo da ne znaju pronaći više put, a nekad bi htjele !? Mislim da najviše te emocije "uživaju" kod djece, jer ona ne znaju još da će jednog dana okrenuti im leđa. I žive skladno i veselo, čak i u plaču, čak i u tuzi, kao i u veselju. Djeca i emocije su veliki prijatelji na početku. A onda, onda počne to ispadanje i gubljenje emocija negdje putem. Nestanu li one stvarno ili se samo čovjek pravi da ih nema. Da li čovjek nauči i to sakriti, kao što nauči sve drugo !? Da li čovjek zaboravi to razdoblje i ignorira da je nekad imao emocije i da ih je pokazivao, da se nekad veselio sitnicama. Često puta vidim neke ljude koje su na neki način psihički oboljeli i često u njima vidim emocije i to dijete koje je u njima. Vidi se da su oni još uvijek skloni veseliti se običnim stvarima. I onda se pitam jesu li oni zapravo zdravi, a mi koji smo kao zdravi, jesmo li mi zapravo bolesni. Kako zadržati te emocije i pokazati ih, a da u ovom šabloniziranom svijetu budeš "normalan". Kako buljiti u list na drvetu, a da se oko tebe ne skupe ljudi koji ti već traže "liječenje" i "dijagnozu", jer nije normalno buljiti u list ili nije normalno gledati u nebo. Zato je nekako lijepo i čudnovato čudesno vidjeti da barem djeca mogu bezbrižno pokazati svoje emocije i diviti se i čuditi sitnicama oko sebe. Do onog trenutka kad i njima odrastajući ne počnu "padati" emocije putem i ostajati negdje izgubljene. Često su i te emocije u istom trenutku različite kod svih, svatko nešto doživi na svoj način. I tu je taj trenutak kada se može reći da svaki čovjek zaista jest poseban...... ...što je tko vidio, ili što je tko osjetio u tom trenutku nije toliko možda bitno, ali može se vidjeti da je nešto doživljeno, može se vidjeti emocija..... Nema maski, tako je kako je. Slika koja prenosi emocije može imati bezbroj opisa nas promatrača. Za isti događaj tada se dobije razna emocija. Svatko izrazi baš tu posebnost doživljenog, pa makar to bila najobičnija sitnica...... Recimo da je jedan od mogućih opisa one prve slike da su nešto ugledali, ili da su nešto taj dan proživjeli, ili da su samo ispratili ljeto, ili dočekali jesen. Izmjena godišnjih doba je nešto sasvim normalno u našem šabloniziranom svijetu. Ali, je li to slučaj i kod djece koja pokazuju svoje oduševljenje nečim. Je li ipak jesen čudnovato čudesna..... ...i lijepa i posebna...... Isto kao i svako godišnje doba, posebno jedinstveno. Kao i čovjek. I da li je život prekratak za gubitak emocija i za to da nismo jedni drugima ljudi-djeca. Oznake: emocije, jesen, djeca, život

- 11:23 - Komentari (12) - Isprintaj - #

03.05.2014., subota

Čudo od djeteta

Upravo pripremajući ovaj post, jer htio sam već pisati o "čudima od djece", saznao sam da se nekako slučajno poklopilo da je taj post baš danas na redu. Još jučer sam naumio pisati o tome, a tek maloprije se sjetimo da je danas nekome i imendan. Naše čudo od djeteta ima danas imendan. No htio sam pisati o tome kako su mi oduvijek one priče o vlastitoj djeci išle na živce. Još od nekad kad i nisam bio roditelj. Znao sam često čuti od roditelja kako neprekidno počinju rečenice sa : " joj, moj mali/mala je tak pametno dijete, on/ona je stvarno najbolji i bla, bla. Takve rečenice znaju biti naporne i govore puno o ljudima koji to izgovaraju. Jednom sam tako i pisao o tome u svom rokovniku ( prije nekih 13 god) jer sam tada često trčao rekreativno na jednoj trkaćoj stazi. Tamo je bilo puno roditelja sa djecom, a osjetilo se najviše neko nezadovoljstvo. Neka od djece su bila tužna, ali to njihovi roditelji nisu vidjeli, ili nisu htjli vidjeti. Možda nisu ni mogli vidjeti od svojih ambicija da možda preko svog djeteta naprave nešto što oni nisu mogli. I često sam slušao i tada :" ajde, daj malo jače, više , brže, pa neće biti ništa od tebe ak se ne potrudiš" !- i takve slične rečenice. A promatrajući to dijete dalo se iščitati po izrazu lica da to dijete nije tamo u mislima i da je zapravo tužno. Tako da to sve skupa smatram pogrešnim i nikada, ali nikada ne želim i neću svoje dijete prisiljavati na ništa pod svaku cijenu. Nemam takvih ambicija. Tak je naše "čudo od djeteta " samo izjavilo i izrazilo želju za treniranjem nogometa nedavno. Rekao sam ženi da mi se čini još prerano za to, ali njegova je želja bila jaka. Ok, makar nismo sigurni da je to pametan potez, on je baš to htio. I išli smo jedan dan vidjeti ima li uopće tako malih da treniraju, i vidjeli da ih ima.... ...upitali smo ga : i jel želiš zaigrati !?...on naravno odgovara : daaaaaa!.... Pitamo trenera i veli : može, najbolje odmah u vatru, pa da vidite jel hoće.....i tako je i bilo.....igraj sine..... ...bio je umoran nakon treninga......ali nije to bio samo umor....nešto mi je rekao njegov izraz lica......kad je došao dan da treba ići na drugi trening rekao je da baš i nebi išao....pogađate, nisam se previše iznenadio, vidio sam i tada po njegovom licu kako se osjeća. Nije nikoga poznao, sve skupa mu nije baš leglo najbolje, loptu u igri nije skoro ni dotaknuo, ali kao što kaže i trener, dobar je , sluša i trči. Naravno da nema forsiranja, probao , vidio i to je to. Ako za par godina bude htio nek ide, ili bilo što drugo, samo da vidim drugačiji izraz lica nakon toga, izraz zadovoljstva. ********************************************************* Da onda i ja budem dio tih roditelja koji se hvale : eto, moj mali je za sada anti- nogometaš, čudo jedno :)) Ali zato on čita sebi priču prije spavanja, ma da ne zna pola slova, hahahaaa....... I kak svi vole svoje hvaliti, tak je i moj čudo od djeteta. On npr. ima nadnaravne sposobnosti, a između ostaloga je izvrstan šaptač labudovima i ima svoj posebni ritual koji sam on kuži..... ...i ubrzo nakon njegovog rituala, gle čuda....oko njega odjednom mnoštvo labudova...... .....kuže se oni, i druže...... ....imaju već i svoje neke tajne pozdrave..... .....iako se najbolje " razumije" sa labudovima, prilaze mu i ostale ptice.... ....taj njihov ples i druženje bi moglo potrajati..... ..ali ipak bi valjalo poći, jer uskoro će noć....još da se pozdrave..... .....svojim tajnim pozdravom...... ....i krenu na počinak.... Sad bi možda ovi ambiciozniji roditelji rekli : pa kakav je to talenat - "šaptač pticama" ????? A ja bih rekao : o da, to je za nas ogroman talenat ! Ali dobro, imamo mi još veće čudo, nadnaravno.......kao što je lebdenje zrakom......levitiranje....... I tu idu prvo lagane pripreme odvajanja od tla..... ...i krećemo...... .....pozdrav od levitirajućeg Fiche...... Čudo si ti ! -velim mu ja. Sad mi još samo reci da se možeš i okupati u čaši vode. Niš ti ja to ne vjerujem :) Ficho : pa mogu i to, hoćeš vidjet !? Ajde, da vidim i to..... A joj, odmah mi je i nebo ljepše, pa ti si stvarno čudo od djeteta...... ******************************************************************************* Ovo je bilo malo zezancije (priča sa slikama) na temu hvaljenja djecom. U redu se nekad pohvaliti, ali nisam ljubitelj toga da svaka rečenica jednog roditelja počinje onako kako sam napisao na početku posta. I ne valja preko djece pokušati ostvariti i neke svoje davne neuspjele ambicije. Moj stav je da je svako dijete posebno i da je čudo. A mi ovo naše čudo jako volimo ! I čestitamo ti imendan!! Budi i dalje naše čudo, voli i dalje životinje. I jednog dana i ljude. Imat ćeš slobodu odlučivanja i odrastanja kao što ju je i tvoj tata imao. Ne moraš biti ništa specijalno, samo budi i dalje " šaptač pticama" odosno voli prirodu, čini dobro i imaj ljubavi. Volimo te tvoja majka i ja !! Oznake: čudo od djeteta, djeca, roditelji

- 13:04 - Komentari (15) - Isprintaj - #

21.02.2014., petak

Ljutotužan ili tužnoljutan !

- 15:33 - Komentari (6) - Isprintaj - #

14.02.2014., petak

U plavom, veselom tonu

Ovaj post je posvećen nekim veselim i bezbrižnim trenucima. Znam da puno ljudi ne odobrava fotografije djece ili slično. Oni koji se protive ili im je dosta takvih fotografija, kad netko stavlja fotke svoje djece još uvijek mogu pobjeći dok nije prekasno. Zato još uvijek mogu stisnuti onaj x u kutu i otići prije nego ih namuči ovaj post. ************************************ Za sve koji ostaju želim reći da nisam ljubitelj prevelikog eksponiranja i stavljanja dječjih slika u smislu svaki dan i svaki mogući trenutak, onako slično kao na fejzbuku. Pošto nemam fejzbuk, htio sam negdje pospremiti slike da mogu nekad preko neta pogledati, jer te silne slike će stajati u folderu i čekati svoje razvijanje godinama, a možda ni tad. Trebao bi još jedan kredit da se to sve razvije. E sad kad su možda najveći neljubitelji dječjih, veselih slika možda otišli, vi koji želite možete se opustiti, pogledati, nasmijati, zabaviti...što god. .....crazy faces.... ..hm...moram pitat ženu jel možda naš poštar liči na Johna Goodmana..... ....slatkiši..... ...kad odrastem bavit ću se "selfi-em".... ...zdrava prehrana..... ......živjeti uz prirodu...... ...pomesti prvo ispred svog praga.... ....svatko svog ljubimca pazi, mazi..... ...neke stvari se ne kupuju novcem..... ....ajmo plavi ! ..... ....bijeg od problema..... ...odlazak na posao...... .....kava u veselom društvu.... ..nakon kiše dolazi sunce.... ...odlazi zima.... ...proljeće kuca na vrata..... ....bolje noge nego glava u pijesku..... ....STOP....dosta snimanja..... Oznake: djeca, veselje, sreća

- 14:54 - Komentari (14) - Isprintaj - #

03.08.2013., subota

Ficho-moj najbolji prijatelj

Ako imaš jednog pravog prijatelja sretan si čovjek,a ako imaš dva ili više onda si bogat,kažu! Zapravo ja i u to vjerujem,u stvari siguran sam.Po tome sam ja bogat čovjek,a tako se i osjećam. Sada je već prošlo dva tjedna kako se nismo vidjeli,a to nam je najduže razdoblje da se nismo vidjeli od kad se znamo. Dosta smo povezani i imamo iste poglede na život.Sutra Ficho dolazi,jedva čekam da se vidimo. Nedavno je rekao za jednu pjesmu kad je bila na radiju da je to njegova pjesma,pa evo Ficho samo za tebe! Nekako slučajno je ispalo da je ujedno Ficho i moj sin i stvarno mislim da je to prijateljstvo za cijeli život. Ono, kad se kužite i sve ste spremni jedan drugome pomoći i dijeliti. Moram ispričati jednu nedavnu situaciju: bio je na tv-u neki crtić,mislim da se zove "Prašćić Flex".Crtić je onak niš posebno,možda čak i bezveze,al je počinjao sa pjesmom "Flex je praščić...."I to mi je valjda ostalo u uhu. I onda kad bi Ficho jeo,neki put bi izgledao ovako i to je meni bilo fora pa sam mu počeo pjevat onu pjesmicu iz crtića samo sam ubacio: "Filip je praščić...". I njemu je to bilo fora pa je i on počeo: "tata je praščić....". I tak si pjevušimo već mjesec i pol. Jedan dan smo išli negdje u goste i svi smo bili u autu i ja ga pogledam u retrovizor i opet mu otpjevam: Filip je praščić.... On onak malo ozbiljan i veli doslovce ovako: "gle tata,mi se možemo ovak zezat kad smo sami ,al kad smo negdje u gostima onda se nebi trebali tak zezat ipak pred ljudima". I ja osto paf,pa moj sin je ozbiljniji od mene. E zbog toga je to neprocijenjivo,i to mi daje energiju. Ili kad veli nakon što dodjem doma s puta: "tata,drago mi što te vidim". To je za mena bogatstvo. Još smatram da je uvijek važnija igra od igračke,jer je igra uvijek prisutna a igračke dolaze i prolaze Osim toga nije nužno,ako već kupujemo igračke da to moraju biti neke skupe igračke,čak ni ne moraju biti igračke nego: obične kvačice ili obični čepovi a ako nemamo ni to,pa imamo barem komad papira i bojice ako nam pak ponestane papira ostaju nam zidovi, gdje možemo ostaviti trag a možemo i crtati Ma u stvari je bitno imati prijatelje,ali i zadržati to dijete u sebi,jer svi smo mi nekad bili djeca. još malo čagice-Ficho i njegova kuma i nakon svega zaspimo umorni i sretni--laku noć svima! i još jedna za kraj Oznake: prijateljstvo, djeca, igračke

- 21:23 - Komentari (9) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.