20 do asa

30.03.2014., nedjelja

I Jerry ide na burzu !?

Tom : rekao sam ti, gotovo je !

Jerry: ali Tome, što ću ja sada, znaš da mi neće produžiti ugovor!

Tom : to je tvoja stvar. Vrijeme je da se osamostališ . Dosta je bilo zaje...cije ! Snimanja, setova i svega.
Vrijeme je za neke druge stvari.

Jerry :lako tebi. Kako ću ja dalje!? Zar nećeš ni razmisliti ?

Tom : rekao sam ti ! Sad imam novi život. Nema više Tom & Jerry ! Mačak mora učiniti ono što mačak mora učiniti.
Osim toga, nemam više vremena. Oženio sam se, otvorio firmu. Zaboravi sve !

Jerry : znam, ali ne možeš zbog toga ostaviti prijatelje ! Osim ako nas nisi ni smatrao prijateljima !??

Tom : joj, Jerry, vidiš da nemam sad vremena. Javit ću ti se mailom.

Jerry : ??? :(:(((((...zbogom Tome !

Ana : ajde Tome ! Moja mama već zove treći put di smo tak dugo. Ajde požuri !

********nema više Tom & Jerry, sad su Tom & Ana*********

**********************
Ne stigoh napisati, pa je ovo dodatak.

Htio sam zapravo reći da te nekad ljudi razočaraju.
Moj najbolji prijatelj se u meni neće razočarati, barem se nadam, jer ja nisam Tom.
Isto tako znam da on nije Tom.
Na kraju krajeva znamo se još iz vrtića.
Znali smo se i prije žena, djece.
Volimo svoje obitelji, ali volimo i svoje prijateljstvo. Tako je to u muškom svijetu.
Vidim da kod žena često puta bude ipak drugačija situacija.
Žene su već i po fizionomiji kompliciranije od muškaraca, a samim time i po psihologiji.
Kod muških nema puno dvosmislenih životarija i mudrovanja.
Koliko slični, toliko različiti. I to je ok. To je tako.
Ali kao što nas odgajaju dok smo mali, tako i mi još dok smo klinci odgajamo i svoje roditelje. Kasnije odgajamo svoje dijete, i oni nas. I ženu i ona nas.
Ali neke stvari su svete.
I tak moj frend i ja imamo još jednog dobrog prijatelja od malena. I bio nam je također dobar prijatelj, još je uvijek, ali polako vidimo da se to ruši.
Nisam toliko razočaran jer sam već naučio kako to biva u životu. Kako se nekad naše slike o nekom ipak zamute, izblijede.
I onda taj netko odjednom postaje Tom.
Odjednom se vrijednosti i ono što si imao nestaje.
A Jerry to ne bi napravio. Znam to.
Znam da ima faza zaljubljenosti, i to ima svoj određen rok trajanja, kad nisi realan i kad živiš u oblacima.
Ali kad prođe ta faza neke stvari postanu jasne.
Muškarac je Jerry, a Tom, Tom je "mačak".
Tom, nemoj biti Tom.

Oznake: Tom & Jerry, prijateljstvo

- 13:40 - Komentari (7) - Isprintaj - #

05.03.2014., srijeda

Hej, evo me,moji stari drugovi.....

Zdravo ! Izvolite sjesti !
Zdraaavooo!!

Uđe drugarica u razred i počne sa predavanjem.
Ali počela je sa neobičnim uvodom. Rekla je da nije više "drugarica" nego učiteljica.
Nama niš jasno. Kak sad to !?
I bili smo začuđeni, negodovali smo radi toga. Kako ćemo se sad prešaltati na učiteljica ?
Što ako se zabunimo pa kažemo "drugarice", hoćemo li dobiti jedinicu ?- mučilo nas je.

Al na sve se čovjek navikne pa i na to.

Tako je "zdravo" i "drugarice" otišlo u povijest.

Otišli su i naši prvi susjedi, samo su nestali preko noći.
Susjed Gojko, njegova žena, stariji sin ( mlađi od mene god. dana) i mlađi sin ( tada beba).
Do tog dana susjed Gojko je svaki dan bio kod nas u dvorištu, kartali su svaki dan belu.
Susjed Vlado i moj stari, protiv dede i Gojka. Čim bi došli s posla, nešto nabrzinu pojeli i udri cijelo popdne po beli.
Tog dana sam i ja sjedio pokraj stola gdje su kartali i gledao i učio belu.
Taj dan je bio ipak malo drugačiji. Dok su oni kartali, a ja gledao, odjednom su preletjela dva MIG-a iznad naših glava i probila zvučni zid.
Svi se začudili, ali nastavili su kartati.
Sutradan nije bilo bele, nije ih bilo četiri, jedan je falio.
Nema Gojka, nema cijele obitelji. Nikome se nisu javili.
Naravno ,nakon nekog vremena javili su se iz Srbije da su živi, da ne brinemo.
I Gojko i njegova supruga su radili u policiji.

Prije par godina se javio taj sin koji je bio beba, da dolazi u Zagreb i ako ga netko može malo uputiti po gradu jer treba neke papire ganjati.
Dočekao sam ga i vozio po Zagrebu. Popili smo kavu, a on se čudio kako u bircevima svira njihova glazba.
Valjda je mislio da tu kod nas žive ljudi koji bi ga mogli ugroziti zbog nečega.
Ne boj se, velim mu, ovdje žive ljudi kao i svugdje drugdje.

Zašto ovo sve pišem ?
Pišem zato jer mi je žao svega toga što se događalo. Žao mi je svih ljudi koji su propatili u ratnim godinama. I najviše mi je žao što politika kroji puno toga.
Nastavljeno na prošli "ratni" post htio sam reći da svi nose svoj neki teret tog nesretnog rata.
Naravno, neki više , neki manje.
Ali želim reći da nemam problem s ljudima ili s time od kud potječu. I to je prava istina.

Kako je na početku bilo riječi o "drugarstvu" tako su nas naši prijatelji iz osnovne škole zamolili za jednu uslugu.
Oni su tada slavili 15 godina svog benda. Dok smo mi drugi ružili i zezali se , oni su tih dana prije 15 godina u garaži vježbali sviranje.

Jednog dana sam i ja ničim izazvan ( krajem 2008) uzeo harmoniku prvi put u životu. Bio sam u noćnoj smjeni, bilo je " lufta" i bila je jedna harmonika ispod stola. Tih dana sam lebdio po zraku jer se rodio Ficho. Mislio sam da ću se raspuknuti od sreće, i došla mi želja prvi put u životu da si nešto odsviram. Uzeo sam taj instrument i počeo tipkati i tražiti nešto po sluhu, ne znajući niti gdje se nalazi koji ton.
I tak me to držalo par mjeseci.
U isto vrijeme moj buraz ( koji također nije nikad svirao) je doma počeo lupati po loncima, sa onim bubnjarskim štapovima.
On nije znao da sam ja počeo kakti svirati, niti sam ja znao da on doma lupa.
Jedne nedjelje smo pili kavu, i tak pričali, i skužimo da smo nekako slučajno dobili volju za sviranjem. I on negdje nabavi malu harmoniku i tak smo počeli kao svirati ( onak sebi za gušt).
Naravno da ne možeš ti u 30- tim godinama sad početi svirati, to su godine vježbe i odricanja, kao i sve drugo u životu.
Ali guštali smo.
Jedan dan je u prolazu čuo našu "probu" susjed i došao gore. Kad nas je vidio dobio je i on volju.
I ja bih s vama ?
A što bi ti ? Jer znaš kaj svirati ( mi kao znamo) ?
Ne znam , al mogu pjevat ili bum neke naučio !?
Dobro, pjevaj onda.
I nakon tog dana je taj susjed kupio bas gitaru i pojačalo, ja sam kupio harmoniku a buraz si je kupio bubnjeve.
Ne mogu vam opisati to oduševljenje, fušamo totalno al se totalno zabavljamo.
To su pak čuli ovi frendovi koje sam spomenuo, koji imaju bend već 15 god.
I rekli su da obavezno moramo doći na njihovu proslavu 15. rođendana benda !
Rekao sam : nema šanse ! Jeste vi ludi ! Pa ne možemo mi pred ljudima se tak brukat !
I onda su me nagovarali na tu foru prijateljstva i to kak bi bila prava zajebancija da mi nastupimo kao pred grupa na njihovoj fešti.
Nije mi bilo na kraj pameti da ćemo stvarno otići svirati pred 100 ljudi, i sramotiti se tamo gdje nas svi poznaju, jer po prirodi sramežljiv nisam volio nikad pred više ljudi bilo što raditi.
Zadnji nastup pred više ljudi mi je bio u osnovnoj školi kad sam radio kao najavljivač na pionirskoj predstavi.
Ali dobili su me na tu foru prijateljstva, vidio sam da im je stalo dok su me nagovarali.
A ja, ja se isto dam svakome nagovorit.
Tak smo dobili zadatak da naučimo neke tri pjesme.
Nitko nije od nas mogao svirat i pjevat još u isto vrijeme ( da se razumijemo, nije to nimalo lagano), a di je tek trema.
I onda sam zvao jednog kolegu s posla da dođe s gitarom, on je nešto malo svirao sebi za gušt.
Još je bio problem tko će pjevati ?
Veli buraz : zvat ću Baju !
Kojeg Baju ?
Onog automehaničara, on pjeva u crkvi.
I dođe Baja na probu taj dan kad smo išli nastupat.
Može dečki, recite koju ?- izvadi Baja pjesmarice iz torbe.
Morali smo izabrat neke lagane, po mogućnosti g-dur ili d.
Samo te durove sam znao, osim c- dura u kojem je teško pjevati, čak i Baji.
Jest da smo svirali u rangu djece od 6 godina, ali bar su se svi nasmijali i zabavili .
Iako dobro znamo da ne znamo, jer imamo sluha i znamo kad netko fuša u muzici, nije nam nitko zamjerio pa ne mojte ni vi. I pjesma ima i molove, al to nam preteško, pa mi sviramo u duru.
Ma za frendove se i blamiramo ako treba, zar ne !?

Evo dolje u prilogu i filmić blamaže.
.......bas gitara- Zlajo
.......gitara - Vlahinjo
.......harmonika- moja malenkost
.......bubanj -buraz
.......pjeva -Baja
....ovo je bila treća od tri izvedbe....
Za sve prijatelje, drugare, frendove....za sve ljude dobre volje.....

Danas nema više probi, bubnjevi su u međuvremenu prodani, Zlajo se oženio, a mene sjebala 2013. god.
Možda se opet nekad obnovi grupa Zavoj.

Nekakva poanta svega toga bi trebala biti da nikad ne kažemo nikad, i da ne sudimo ljudima po boji kože, vjerskoj pripadnosti ili bilo čemu drugome.

Ajd bok !

Oznake: prijateljstvo, svirka, bend

- 13:36 - Komentari (14) - Isprintaj - #

13.01.2014., ponedjeljak

Muško-ženska prijateljstva

Nisam mislio o tome pisat, ali sam vidio u jučerašnjem postu o temi muško-ženskih prijatelja da svi vjeruju u ta prijateljstva.
Ja izgleda jedini ne vjerujem. Ili se drugi nitko nije javio.
Ne vjerujem u muško-ženska prijateljstva, ali ne kažem da ne postoje.
Postoje, ali nitko me ne može uvjeriti da takvo prijateljstvo može biti potpuno iskreno.

Znam da će me mnogi popljuvati zbog mog uvjerenja, ali to je samo moje mišljenje.
Obično kad smo mlađi mislimo kako imamo brdo prijatelja, i muških i ženskih.
Ali moj pojam prijateljstva podrazumijeva ono pravo iskreno prijateljstvo, a takvih kroz život nema puno.

E sad, neki će reći da jako dugo već imaju svog prijatelja različitog spola, što je u redu.
I pomažu si, mogu se na nekoga osloniti i računati.
Prijateljstva, ona prava obično su doživotna i nastaju u nekim mlađim godinama.
Ima i onih koja nastaju u kasnijim godinama.

Muško-ženska prijateljstva su malo na klimavim nogama, jer po meni nastaju na nekakvoj platformi platonske ljubavi.
Naravno da ako se pokaže da to prijateljstvo jako dugo traje moglo bi se zaključiti da je potpuno iskreno i pravo.
Ali postavlja se pitanje da li je održano iz straha da se ne naruši bilo kakvim priznanjem da smo ikada barem na kratko pomislili što bi bilo kad bi bilo.
Što ako je netko iz tog prijateljstva ipak osjetio nešto ? Da li će ikada priznati to, jer tada više ne bi bilo isto.
Ne želi ni samom sebi možda priznati ,a kamoli onom drugom.
Kažu neki da bi to bilo ravno incestu, jer nakon dugog prijateljstva imaju osjećaj da im je to obitelj.
To je u redu da tako razmišljaju, jer jedino tako će održati to prijateljstvo.
Ne može mi nitko reći da je siguran za onog drugoga da nije osjetio nešto prema njemu.
Ne zna nitko što je onome drugome u glavi.
I ovaj post će možda pokazati da svi vjerujete u muško-ženska prijateljstva u kojima nitko nikad nije pomislio na nešto što bi moglo uništiti to prijateljstvo.
A najlakše bi ga moglo uništiti nešto vezanu uz sex.
I samo priznanje da se razmišljalo o tome, a pogotovo sami čin.

Sad se to već odvaja na razne dijelove, tako osim pravog muško-ženskog prijateljstva u kojeg vjerojatno svi vjerujete (osim mene) ima i nešto što zovu "druškanje", pa sam jučer vidio kod blegerice suncokreti na oblacima@ da ima naziv "fuck friend".
Kod druškanja a valjda i kod ovog FF se frendovi druže radi povremenog sexa.
Po meni je to ok u smislu što je sve otvoreno i iskreno, kao neki dogovor, ono u smislu : gle, imamo potrebe, a dobri smo si frendovi.
Po tome je onda to ispravnije, nego dizati svoje muško-žensko prijateljstvo u rang incesta samo zato da nam bude lakše nešto ne učiniti i uništiti prijateljstvo.
Moram samo nešto poručiti i ljudima koji imaju svog muškog ili ženskog frenda, i nikad nisu doveli u pitanje to prijateljstvo da im skidam kapu i čestitam.
Puno puta su si pomogli i stvarno je to bogatstvo i cijenim to, ali treba to imati, nije lako izdržati i održati to.
Nekima je bilo lakše jer ih fizički ne privlači taj prijatelj, a ako i je nekad, to se s godinama smanji i ishlapi pa je tako prijateljstvo zaista neraskidivo.
Najteže je valjda kad te prijateljica zove uplakana da je tješiš.
Valjda ste do sada već zaključili da ja nemam žensku prijateljicu i da sam ljubomoran, pa pišem o tome.
Ne, ja samo ne vjerujem u to da može biti sigurno kao prijateljstvo između istog spola uz uvjet da nitko nije gay.

Znam neka prijateljstva koja su trajala dugo, sve dok jedna strana nije dala na neki način do znanja da je ipak bilo nešto platonsko.

Znam i prijateljstva u kojima je to bilo priznato, pokušano nešto, ali nije išlo do kraja upravo zbog toga da se ne naruši samo prijateljstvo.
Kasnije kada su ti isti prijatelji ušli u svoje brakove, na neki način su i dalje ostali prijatelji, jer nisu ga tada uništili.

A ja pitam da li možda nekad treba i uništiti to prijateljstvo ,jer se i tu može skrivati srodna duša koju nikada ne ćemo otkriti jer se nije htjelo uništiti prijateljstvo.
Jer ako netko ne riskira ne može ni znati, možda pokušaj uništenja prijateljstva upravo vodi do braka i još večeg prijateljstva.

Sad kad već pišem o tome, pa skoro da i vjerujem u muško-ženska prijateljstva, jer ja sam prvo bio prijatelj svoje žene ,a sada sam još uvijek prijatelj.
I vjerujem ja u ta muško-ženska prijateljstva, naravno ako je jedan od tih prijatelja gay.
Ovako još jednom svima želim da održe svoja prijateljstva bez obzira na spolove i sve ostale moguće razlike.

Oznake: prijateljstvo, muško-žensko

- 09:56 - Komentari (47) - Isprintaj - #

03.08.2013., subota

Ficho-moj najbolji prijatelj

Ako imaš jednog pravog prijatelja sretan si čovjek,a ako imaš dva ili više onda si bogat,kažu!

Zapravo ja i u to vjerujem,u stvari siguran sam.Po tome sam ja bogat čovjek,a tako se i osjećam.
Sada je već prošlo dva tjedna kako se nismo vidjeli,a to nam je najduže razdoblje da se nismo vidjeli od kad se znamo.
Dosta smo povezani i imamo iste poglede na život.Sutra Ficho dolazi,jedva čekam da se vidimo.
Nedavno je rekao za jednu pjesmu kad je bila na radiju da je to njegova pjesma,pa evo Ficho samo za tebe!

Nekako slučajno je ispalo da je ujedno Ficho i moj sin i stvarno mislim da je to prijateljstvo za cijeli život.

Ono, kad se kužite i sve ste spremni jedan drugome pomoći i dijeliti.
Moram ispričati jednu nedavnu situaciju: bio je na tv-u neki crtić,mislim da se zove "Prašćić Flex".Crtić je onak niš posebno,možda čak i bezveze,al je počinjao sa pjesmom "Flex je praščić...."I to mi je valjda ostalo u uhu.
I onda kad bi Ficho jeo,neki put bi izgledao ovako

i to je meni bilo fora pa sam mu počeo pjevat onu pjesmicu iz crtića samo sam ubacio: "Filip je praščić...".
I njemu je to bilo fora pa je i on počeo: "tata je praščić....".
I tak si pjevušimo već mjesec i pol.
Jedan dan smo išli negdje u goste i svi smo bili u autu i ja ga pogledam u retrovizor i opet mu otpjevam: Filip je praščić....
On onak malo ozbiljan i veli doslovce ovako: "gle tata,mi se možemo ovak zezat kad smo sami ,al kad smo negdje u gostima onda se nebi trebali tak zezat ipak pred ljudima".
I ja osto paf,pa moj sin je ozbiljniji od mene.
E zbog toga je to neprocijenjivo,i to mi daje energiju.
Ili kad veli nakon što dodjem doma s puta: "tata,drago mi što te vidim".
To je za mena bogatstvo.

Još smatram da je uvijek važnija igra od igračke,jer je igra uvijek prisutna