12

petak

veljača

2016

SEZONA 2015./2016. - Skijaški dan 15 - Kitzbühel, Austrija (12.02.2016.)

Natrag u Kitzbühel. Odlično zatvaranje ove švedsko-slovensko-talijansko-austrijske miniturneje. Vani prekrasan sunčan dan. Plavo nebo. Tijekom noći napadao još koji centimetar bijelog praha. Idealni uvjeti. Napustio hostel nakon četiri fenomenalna dana i odlučio da se definitivno vraćam za mjesec dana. Ovaj hostel je odličan pronalazak i fenomenalna baza za skijanje u ovom dijelu Tirola.
Stvari u auto i otpičio ponovno za Flekicu. Danas sam odlučio uopće ne ići na onaj dio skijališta iznad Jochberga i Pass Thurna, nego se bazirati na glavni dio iznad Kitzbühela i Kirchberga. Ljudi ponovno poprilično, posebice Nizozemaca i Nijemaca, uz naravno domaće Austrijance, ali to se nije osjetilo ni na žicama ni na stazama jer je skijalište jednostavno golemo s preko 170 kilometara staza. Staze dosta dobro pripremljene, posebice na gornjoj polovici skijališta, ali kako je tijekom noći napadao još koji centimetar svježeg snijega, vrlo brzo su se počele skupljati nakupine snijega i potom hupseri. Ništa prestrašno, ali oni bez iskustva i bez snage u nogama imali su problema. Meni su veći problem predstavljale staze u dolinu. Ima takvih nekoliko i vode prema svakoj od gondola: Hahnekambahn, Fleckalmbahn, Haierlbahn i Pengelstein. Svaka od tih spusteva ima i do sedam kilometara dužine. Međutim, donja polovica svake od tih staza je bila prebetonizirana. Hard concrete. I još se ubacilo nešto ledenih ploha. I nešto sitno ledenih grumena. Topovima su napravili snijeg na gornjoj polovici skijališta, a donja polovica njime oskudjeva pa su sve betonizirali. Moje Elanice nemaju baš što tražiti na pretvrdoj i ledenoj površini. Spustio sam se dvaput do Hahneckama tj. po Streifu (ili bolje reći po dijelovima čuvenog Streifa jer, kao i svake sezone pa tako i ove, za rekreativno skijanje ne pripremaju ovu stazu, već samo neke njene dijelove u kombinaciji s okolnim stazama, dok se na najvećim strminama Streifa ostavljaju moguli, led i nešto trave budući da zima nije dobra) i prvi put "uhvatio" gondolu Maria Matta, a drugi put Michaela Walchhofera. Potom po jedan spust do Haiera i Pengelsteina i dva do Flekice, uključujući i posljednji spust dana kada je već bila brutala od staze s puno leda. Sve u svemu skijanje je dana bilo odlično, uz izuzetak tih staza u dolinu, zbog kojih ću današnji skijaški dan označiti ocjenom 4/5.
Također, na početku dana svjedočio sam stravičnom padu. Taman sam bio na svojoj drugoj žici i ispod mene se tip, možda od kojih 25-30 godina, zaletio niz crnjak svom brzinom i na prijelazu sa strmine na ravninu katapultiralo ga, skije se otkačile, a on napravio dva tri velika salta u zraku. Odletio je jedno deset, petnaest metara. Kako sam išao prema gore na žici, još uvijek sam mogao čuti njegove jauke... Izgledalo je stravično. Kao kod onih padova na televiziji.
Malo prije zatvaranja skijališta, odlučio sam završiti sa skijaškim danom i krenuti prema doma. Bilo je dosta za sada. Treba malo i odmoriti noge.

Rating današnjeg skijaškog dana: 4/5


UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA DANAS - 59.7
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA U SEZONI - 622.9
UKUPNO ODSKIJAN VERTICAL DROP (U METRIMA) DANAS - 10117
UKUPNO ODSKIJAN VERTICAL DROP (U METRIMA) U SEZONI - 109,248
UKUPAN BROJ PADOVA U SEZONI - 0
NAJVEĆA POSTIGNUTA BRZINA DANAS - 80.1 km/h


11

četvrtak

veljača

2016

SEZONA 2015./2016. - Skijaški dan 14 - Steinplatte-Winklmoosalm, Austrija/Njemačka (11.02.2016.)

Snijeg je sinoć, kada sam išao u krevet, nastavio padati. Ujutro, kada sam se probudio, na nebu se pojavila plava boja i sunce koje je pokušavalo razmaknuti preostale oblake. Na autu tek tanji sloj snijega da su ga brisači lagani očistili. Danas i sutra prognoza je odlična. Sunce, sunce, sunce...
Bio sam na sto muka gdje danas otići jer sva su skijališta imala dobru prognozu. Znam samo da je petak, moj posljednji dan ove skijaške turneje, već rezerviran za Kitzbühel. Ali danas, četvrtak, gdje ići? Hochzillertal Kaltenbach? Mayrhofen? Brixental? Na kraju sam se odlučio za Steinplatte-Winklmoosalm. Razlog: skijalište malo odskače od ostalih u blizini zbog jedne zanimljivosti - nalazi se točno na granici Austrije i Njemačke i dio staza je u jednoj, a dio u drugoj zemlji, i skijaš bez problema okolo naokolo.
Vožnja dobrom cestom nakon 25 kilometara i cca pola sata dovela me do Waidringa, odakle kreće gondola s austrijske strane. Tu nema staza u dolinu jer je skijalište gore kao na platou i odijeljeno je od doline visokim stijenama. Kada gondola nakon desetak minuta dođe do vrha, tu kreću staze na sve strane. Ukupno je deklariranih 42 kilometara staza, što je malo nategnuto. A nategnutija je njihova boja - 18km plavih, 22km crvenih i 2km crnih. Eh sad, krenimo redom - skoro sve plave su tako položene da su zapravo zelene i na mnogima se treba odgurivati; većina crvenih su zapravo plave, i tek par njih ispod najvišeg vrha Steinplatte na 1869 metara nadmorske visine su zaista crvene; crne praktički ne postoje - to su crvene i samo je cca 100 metara jedne velika strmina i crnjak, ali Austrijanci su zato cijelu stazu od vrha do dna označili crnom bojom. Dakle, jedno vrlo lagano skijalište, idealno za početnike i obitelji s malom djecom, ili za nekoga da malo odmori noge i onako penzionerski se skija cijeli dan nakon nekoliko dana ozbiljnog skijanja negdje drugdje. Za nekog iskusnijeg i boljeg skijaša Steinplatte vrlo brzo dosadi i bolje je ići negdje drugdje. Tako je i meni bilo. Dva tri spusta i počeo sam se dosađivati jer sam htio nešto žešće što Steinplatte ne može ponuditi. Ono što je iznenađujuće je da su skoro sve glavne staze jako jako široke, kako one koje su označene plavom, tako i one koje su označene crvenom bojom. Čak šire nego na Kronplatzu ili Alta Badiji. Ali s druge strane postoji čitav niz uskih puteljaka koji su označeni kao staze, a zapravo su puteljci. Kada ima puno ljudi na skijalištu, a to je danas bio slučaj (uglavnom Austrijanci i Nijemci, i nešto neznatno Čeha i Nizozemaca), tu su uska grla. Još uža grla su na ulasku na žice. Tu je došlo do izražaja da je ovo premalo skijalište s premalo žica za tu količinu ljudi. Na atraktivnijim žicama gužve su bile nesnosne. Ja sam na jednu žicu čekao 15 minuta, samo da bih došao gore i morao uhvatiti još jednu žicu (nakon novog čekanja od 15 minuta) da dođem do samog vrha. To me razpizdilo. Ne volim čekati na žicu. Minuta-dvije-tri su prihvatljive. Sve preko toga je mučenje. A u Steinplatteu je bila brutala. Ukupno je 13 žica, a od toga 2 su gondole, 9 sedežnica i 2 vučnice. Žice variraju od super novih i brzih s grijaćim sjedalima do desetljeće starih i užasno sporih. Bilo kako bilo, nedovoljno da servisiraju tako velik broj ljudi. Tek se u vrijeme ručka gužva smanjila pa sam uspio napraviti par rundi na tim atraktivnijim žicama i stazama, a onda od 14:00 ponovno su se počeli stvarati redovi. Zanimljivo je da je na stazama bilo, zbog njihove širine, prostora za kvalitetno skijanje i nije se osjećao mravinjak kao na žicama. Pripremljenost staza? Osrednja. Već u deset počeli su se stvarati hupseri. Kroz noć je padao snijeg pa valjda nisu mogli ujutro to stisnuti, ali svejedno... U 14:00 na svim iole strmijim stazama hupseri su bili skoro do koljena. Leda hvala Bogu nije bilo.
Kao što sam ranije napisao, ovo je skijalište na granici Austrije i Njemačke. Da to ne zaboravim, svako malo me podsjećala moja mobilna mreža i poruke tipa "Dobrodošli u Austriju!" pa "Dobrodošli u Njemačku!" pa opet Austriju pa Njemačku... Mobitel mi je stalno zvonio.
Otprilike dvije trećine skijališta je u Austriji i taj dio se zove Steinplatte, i nalazi se iznad Waidringa, a trećina je u Njemačkoj i zove se Winklmoosalm i smjestio se iznad Reit im Winkla. Povezuje ih tek mali puteljak gdje se, kada se ide iz Njemačke u Austriju, nalazi mala kućica s rampom nalik onoj na ulazu na žice i tu se provjeravaju karte. Jer postoji samo karta za Winklmoosalm i ta ne vrijedi za Steinplatte, dok u obrnutom smjeru ne postoji kontrola jer sve ostale karte vrijede za oba dijela skijališta. Naravno, moj Tirol Snowcard dao mi je potpuni pristup i Steinplatteu i Winklmoosalmu.
Njemačka strana ima zapravo tek dvije staze, od kojih je jedna kratka i široka plava, a druga duga i extra široka zelena. Ovaj dio skijališta naidealniji je za prve korake na snijegu. Tu su dva sidra, dvije sedežnice i gondola koja povezuje njemački dio skijališta s parkingom u blizini Reit im Winkla. Ni ovdje ne postoji staza u dolinu iako, kada ima puno snijega, postoji skijaški puteljak kojeg ne uređuju, ali se može tada spustiti do dna.
Što se tiče gastro ponude, postoji nekoliko restorana uz staze kao i prekrasni restorani/barovi na vrhu s pogledom, a uređeni su skroz u drvu i kamenu. Jako zgodno. U jednom od restorana uz stazu uzeo sam germknödel s vanilijom za 7,10eur. Skiwasser mali je 2,00eur. Glavna jela su uglavnom oko 10,00-12,00eur. Cijenom ne odskaču od ostalih skijališta u okolici.
Steinplatte-Winklmoosalm je, da rezimiramo, skijalište koje mi je bilo drago vidjeti, ali mislim da se neću više vratiti. Prelagano i pregužvasto (a usred tjedna smo!) i to čekanje na žicu jednostavno psihički umori čovjeka. Iako je dan bio savršeno sunčan, nije bilo baš neko kvalitetno skijanje... U 14:30 uzeo sam skije u ruke i nakon malo više od četiri sata skijanja rekao auf wiedersehen!
Sutra Kitzbühel...

Rating današnjeg skijaškog dana: 2/5


UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA DANAS - 28.3
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA U SEZONI - 563.2
UKUPNO ODSKIJAN VERTICAL DROP (U METRIMA) DANAS - 4129
UKUPNO ODSKIJAN VERTICAL DROP (U METRIMA) U SEZONI - 99131
UKUPAN BROJ PADOVA U SEZONI - 0
NAJVEĆA POSTIGNUTA BRZINA DANAS - 76.2 km/h


10

srijeda

veljača

2016

SEZONA 2015./2016. - Skijaški dan 13 - Alpbachtal Wildschönau, Austrija (10.02.2016.)

Probudio me snijeg. Čini se da je padao cijelu noć jer ga je okolo bilo po nekoliko centimetara. I na mom autu. Prvi put ove godine morao sam otkopavati auto. Ali dobro. Bilo je i vrijeme.
Danas na niti jednom okolnom skijalištu nisu prognozirali lijepo vrijeme. Oblačno i snijeg posvuda. Pregledavajući prognoze skijalište po skijalište naposljetku sam odlučio otići u Alpbachtal Wildschönau. Kaže prognoza da će tamo napadati koji centimetar manje snijega, a i postoji mogućnost da u nekom trenutku probije sunce.
Alpbachtal Wildschönau je od mog hostela udaljen trideset i nešto sitno kilometara, ali kako je jedan dio ceste serpentinast i uzak, vožnja je potrajala dobrih 50 minuta. S tim da sam stao kod prve gondole u Auffachu, umjesto da se guram dublje u doline. I čini se da je netko taman izašao s parkinga jer sam ja uhvatio parking tik uz gondolu. A bilo je 10:00 kada sam došao. Skijalište se otvorilo sat i pol ranije. Snijeg je umjereno padao. I manje nego u Kitzbühelu ili Brixentalu pa se Alpbachtal odmah pokazao kao dobar odabir. Bio sam već jednom na ovom skijalištu. Prije nekoliko godina. Bila je to godina kada sam kupio svog Prašinara i napravio s njim prvu turu po slovensko-talijansko-austrijskim skijalištima. Alpbachtal sam slučajno otkrio. Spavao sam u Niederau jer u Kitzbühelu nisam mogao pronaći jeftin smještaj. Došao u Niederau navečer, a ujutro, kad sam se probudio i razmaknuo zavjese na prozoru, vidio žice. Nisam do tada nikada čuo za ovo skijalište. I tako sam te godine "žrtvovao" jedan dan skijanja u Kitzbühelu i odskijao u Alpbachtalu. Skijalište mi se svidjelo. Nije preveliko, nije premalo. Baš po mjeri. Dobre i lijepo uređene staze. Također mi je u sjećanju ostalo da je Alpbachtal Wilschönau bilo "englesko" skijalište. Danas ni Engleza, ali ni Nizozemaca. Finally. Uglavnom Austrijanci i Nijemci.
Skijalište ima deklariranih ukupno 93 kilometara staza s 47 žica, a nalazi se između 830 i 2025 metara nadmorske visine. Zapravo se sastoji od 3 nepovezana dijela. Prvi je Niederau, kroz koji sam i danas prošao, gdje se nalazi par žica i 5-6 staza, uglavnom crvene i crne. Prošli put sam skijao tamo i bilo je dobro, ali danas sam ga odlučio preskočiti. Potom je tu Reith im Alpbachtal koji ima samo dvije prave staze, jednu gondolu i par vučnica. Taj je dio Bogu iza nogu i do njega mi se nije dalo klipsati. Središnji dio ovog skijališta je gdje se nalaze gotovo sve staze i žice. Od plavih do crnih (iako crne baš nisu crne), a one koje idu u dolinu dugačke su i više od pet i pol kilometara. Neke staze su lijepe široke, druge pak položeni puteljci gdje se treba odgurivati. Ali općenito gledajući veoma raznoliko skijalište i odlično pripremljene staze i danas. A kako je preko noći padao snijeg, na stazi je bilo desetak centimetara powdera napadalo nad sinoć ratrakiranu stazu. Savršenstvo. Snijeg je bio suh tako da ni malo više skijaša nije moglo previše uništiti stazu.
Središnji dio Alpbachtala Wildschönaua nalazi se na dva brda i to s obje strane svakog. Iz Auffacha gondola ide do vrha Schatzberg na 1903 metara, zatim se možeš spustiti na drugu stranu gdje je još jedna gondola, u Inneralpbach, koji se ugnijezdio točno između dva brda. Tu na drugo brdo kreće treća gondola, do vrha Gmahkopf na 1900 metara i s tog vrha na drugu stranu ima još par staza u dolinu gdje je četvrta gondola. Osim gondola puno je sedežnica, uključujući od ove godine i Gmahban, grijaća šestsedežnica s kupolom, a ima i sidra i tanjurića, ali na kraćim i lakšim stazama. Žice su u pravilu dosta brze, uz izuzetak ove najnovije koja je, vjerovali ili ne, najsporija i svako malo je zapinjala!
Ja sam iz Auffacha krenuo preko prvog brda pa preko drugog brda skroz do kraja i onda se polako počeo vraćati nazad. Vrijeme oblačno. Snijeg je kasnije ili slabije padao ili skroz prestao. Difuzno svijetlo tek na par mjesta na skijalištu. Bez obzira na oblake i snijeg moglo se jako kvalitetno skijati. A onda se od 13:00 počelo razvedravati, a u 14:00 je čak izašlo i sunce. Kako je vidljivost sada bila savršena, bacio sam se u offpistanje. Na najvišem djelu skijališta ispod Wiedersberger Horna na preko 2000 metara nadmorske visine napadalo je toliko snijega da je jednostavno zvao na offpistanje. I malo drveća, bez provalija ili stijena - savršeno za offpistanje. I nisam bio jedini. Odjednom se hrpa ljudi odlučila prebaciti sa staza, gdje su sada već bili malo veći (iako i dalje mekani) hupseri, na dijelove izvan. Suhog powdera je bilo toliko da sam redovito do koljena bio u tom bijelom prahu. Klizio. Dobro sam napudrao skije.
Namjeravao sam ostati danas skijati najkasnije do 14:00-14:30. Ali uvjeti su na kraju bili takvi da sam ostao skroz do zatvaranja. U 15:38 uzeo sam posljednji put gondolu skroz do vrha i točno u 16:00 krenuo polako natrag u dolinu. Skijao bih ja i još da u 16:00 ne zatvaraju skijalište. Šteta.
Na povratku u Kitzbühel naletio sam nedaleko Auffacha na jeftiniji benzin. Litra 1,02eur ili 7,75kn, što je za desetak centi bilo jeftinije nego drugdje. Odmah natankao Prašinara do vrha. Put u Alpbachtal se višestruko isplatio...

Rating današnjeg skijaškog dana: 4/5


UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA DANAS - 43.8
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA U SEZONI - 534.9
UKUPNO ODSKIJAN VERTICAL DROP (U METRIMA) DANAS - 8361
UKUPNO ODSKIJAN VERTICAL DROP (U METRIMA) U SEZONI - 95002
UKUPAN BROJ PADOVA U SEZONI - 0
NAJVEĆA POSTIGNUTA BRZINA DANAS - 77.5 km/h


09

utorak

veljača

2016

SEZONA 2015./2016. - Skijaški dan 12 - Kitzbühel, Austrija (09.02.2016.)

Jednostavno je nemoguće pogriješiti s Kitzbühelom. To sam shvatio još prije nekoliko godina kada sam prvi put otišao tamo na skijanje. Kitzbühel mi se svidio od prve. A onda lani. Nekoliko dana skijanja. Teško je naći zamjerku Kitzbühelu. Mnoštvo raznovrsnih staza (173 kilometara), od kojih su mnoge kilometrima dugačke; hrpetina novijih i brzih žica (ukupno 46), a koje nisu sve gondole kao na Kronplatzu; savršeno pripremljene staze; mnoštvo restorana i kafića uz staze i trgovina u podnožju; i Kitzbühel kao grad - prekrasan. Dobro, možda je ipak 50,00eur na dan, koliko je ove godine skipass, previše. Skijanje nažalost iz godine u godinu postaje sve elitniji sport i sve manje ljudi si ga može priuštiti. Ali Kitzbühel je uključen u sezonski Tirol Snowcard skipass, što čini ovaj skipass više nego atraktivnim.
Odlučio sam ostati sljedećih nekoliko dana u JLM Hostelu i pohoditi okolna skijališta. Danas sam se odlučio za Kitzbühel. Hostel ima savršenu lokaciju - tri kilometara od Hahnekammbahn gondole (one uz Streif iz Svjetskog kupa). A kako se parking uz Hahnekammbahn plaća, odlučio sam se za alternativu. Manje od tri kilometara na drugu stranu od hostela je Flekica, kako od milja nazivam Fleckambahn gondolu u Kirchbergu. Parking je ovdje besplatan. Došao sam na skijalište u 09:00, iako se otvorilo u 08:30, ali čemu žurba... Dan je bio prekrasan. Sunce, plavo nebo malo išarano oblacima, temperatura koji stupanj iznad nule. Ma savršenstvo. Tek od podneva se počelo naoblačivati, ali sunce se i dalje borilo s oblacima. Nakon 14:00 je uglavnom bilo oblačno, ali vidljivost dobra.
Moja prva ideja je bila cijeli dan zadržati se na dijelu skijališta iznad Kitzbühela i Kirchberga tj. na glavnom dijelu ovog ogromnog skijališta. Ali kada sam došao Flekicom do vrha, vidio sam da je sunce na strani Jochberga i Pass Thurna, tako da sam iznad Kitzbühela napravio svega nekoliko spusteva (otkrio novi supermoderni Brunn osmerosjed s grijaćim sjedalima) i odlučio se prebaciti 3S gondolom do Jochberga da se malo osunčam, i onda u drugoj polovici dana vratiti se na dio iznad Kitzbühela. Ujutro, kako je dio skijališta iznad Kitzbühela i Kirchberga u sjeni, uvijek je staza malo tvrđa i treba neko vrijeme da omekša. Na drugoj pak strani planine stanje potpuno suprotno. Jochberg i Pass Thurn bili su osunčani, a staze mekše, taman onako gušt skijati. Ledenih ploha nigdje nije bilo, ni na jednoj strani skijališta. Staze pripremljene do savršenstva, što je došlo do izražaja u drugoj polovici dana kada su još uvijek bile u jako dobrom stanju bez obzira na mnoštvo ljudi. Jako jako puno Nizozemaca, toliko da su mi već dopizdili svojim "skijanjem", ali i kokodakanjem na žicama. Nizozemska invazija. Nikako da izbjegnem ovaj narod. Lani u ožujku cijela Austrija puna Nizozemaca. Ove godine u veljači isti slučaj. Pa da li itko radi u toj zemlji ili se po cijelu zimu samo skijaju?! Čovjek bi pomislio da ih ima više od Kineza, a ne samo 17 milijuna!
Uglavnom, malo po malo došao sam do kraja skijališta iznad Pass Thurna. Taj dio zapravo ne spada pod Tirol, nego pod Salzburg. Tu se nalazi jedna od meni omiljenih staza - crvena 70ica, kao i brzi i udobni šesterosjed s grijaćim sjedalima - Resterhohe. Napravio sam nekoliko spusteva prema Pass Thurnu pa onda prema Mittersillu do srednje postaje Panoramabahn gondole (još jedan prekrasni crvenjak - 77). Staze su na ovom dijelu skijališta mekše, ritmične i općenito ima manje ljudi.
A onda sam se oko 13:30 odlučio početi vraćati prema Kitzbühelu. Mic po mic, staza za stazom, sada na drugu stranu. I pola sata kasnije došao sam do Talsen četverosjeda iznad Jochberga, samo da bih otkrio da je četverosjed izvan funkcije. Tip uz žicu je objašnjavao da su je zatvorili zbog jakog vjetra, navodno 76 km/h. Gledam ja žicu. Ništa se ne njiše. Možda je u nekom trenutku zaista bio vjetar i morali su je zatvoriti, ali u 14:00 od vjetra ni V. Valjda im se više nije dalo raditi. A ta je žica glavna poveznica prema 3S gondoli koja pak povezuje Jochberg s Kitzbühelom preko velikog ponora.
"Take the skibus from Pass Thurn to Kitzbühel.", dano nam je rješenje.
To je značilo opet iznova mic po mic vratiti se na početak, odakle sam pola sata prije krenuo. Natrag. I spustio se ja malo prije 15:00 skroz ponovno do Resterhohe sedežnice, a kad tamo na stanici skibusa jedno stotinu ljudi čeka i čeka. Mnogi su zaglavili na "krivoj" strani skijališta. Odlučio sam uopće više ne forsirati povratak tog trena u Kitzbühel jer bih izgubio puno vremena čekajući na taj prokleti skibus. Znao sam da danas neću napraviti spust niz Streif, ali "what the heck" - bit će drugih prilika. Radije sam odlučio napraviti još koji spust iznad Pass Thurna i onda se polako vratiti po auto. Kada sam se sljedeći put spustio do Resterhohea, na stanici je bilo dvjestotinjak ljudi. Za popizditi.
A onda mi je na pamet sinula ideja. Taj skibus ide iz Mittersilla za Kitzbühel, što znači da mora proći pokraj srednje postaje Panoramabahn gondole. Tamo zasigurno mora postojati i stanica skibusa. Vratio sam se natrag na planinu i gore dolje, spustio se crvenom stazom 77 do srednje postaje Panoramabahna. Stanicu sam zaista našao, a na njoj desetak ljudi. Nekada zaista vrijedi poznavati skijalište. Ni deset minuta kasnije došao je prazan skibus, ja ušao i komotno sjeo. Dvije stanice kasnije u taj isti skibus na Pass Thurnu nahrupilo je sada već tristotinjak ljudi, gurajući se, psovajući... Meni je na licu bio lagani osmjeh.
Bus je išao do Hahnekammbahn gondole, ali kada smo stigli tamo, vozač je na razglas objavio da nastavlja skroz do Kirchberga. Na Flekici me čekao moj Prašinar.
Bez obzira na peripetije oko skibusa, savršen skijaški dan.

Rating današnjeg skijaškog dana: 5/5


UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA DANAS - 51.7
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA U SEZONI - 491.1
UKUPNO ODSKIJAN VERTICAL DROP (U METRIMA) DANAS - 8181
UKUPNO ODSKIJAN VERTICAL DROP (U METRIMA) U SEZONI - 86641
UKUPAN BROJ PADOVA U SEZONI - 0
NAJVEĆA POSTIGNUTA BRZINA DANAS - 74.7 km/h


08

ponedjeljak

veljača

2016

SEZONA 2015./2016. - Skijaški dan 11 - Nauders, Austrija (08.02.2016.)

Jučer sam pred kraj skijaškog dana sjeo uz jednu od gondola na Kronplatzu, uhvatio wifi i krenuo pretraživati gdje će sutradan biti najbolji uvjeti za skijanje u Tirolu. Odlučio sam ove godine uglavnom ne rezerviravati smještaj unaprijed, već provjeriti dan prije vremenske prilike i onda pronaći smještaj preko jedne od tražilica na internetu. Za sutra je ispalo da je prognoza najbolja u zapadnom Tirolu gdje mi moj sezonski Tirol Snowcard skipass nudi nekoliko skijališta: Galtur, Ischgl, Nauders, Venet, Berwang, Serfaus-Fis-Ladis... Potražio sam smještaj i preko www.hrs.com pronašao najjeftiniji u mjestu Tarrenz par kilometara od Imsta. Haus Selma za 31eur po noćenju u jednokrevetnoj sobi s doručkom i zajedničkom kupaonicom na hodniku. Barem je tako pisalo. Kada sam došao tamo u 20:45 (nakon par sati vožnje od Kronplatza preko Brenera na kojem je snježilo sve u šesnaest), ispalo je da je "zajednička kupaonica" zapravo samo zajednički WC. U sobi je bio umivaonik. Ali tuša nije bilo na vidiku. To je "economy room". Nisam još nigdje to doživio da nema tuša, ako ne u sobi, onda barem zajednički na hodniku. Ostao sam paf. Nakon jučer odskijanih gotovo sedamdeset kilometara, trebao mi je topao tuš. Tu priči nije kraj. Kada sam se pojavio na Selminim vratima u 20:45, stara nije propustila komentirati: "Dolazite kasno! Jako kasno!". I ne postoji uopće wifi, što mi je više nego potrebno zbog provjeravanja stanja na skijalištima. Odlučio sam prespavati i sutradan dati petama vjetra.
I tako sam nakon doručka pokupio stvari i krenuo dalje. Upogonio sam Prašinara prema Naudersu. Bilo je puno opcija, ali nekako Nauders mi se učinio najzanimljivijim. U Ischglu i Serfaus-Fis-Ladisu sam bio. Ovaj drugi je zapravo jedno jako dobro skijalište. Ali htio sam upoznati danas nešto novo. Nauders je najveći među tim "novim" skijalištima. Put me odveo malo autocestom, a onda brzom cestom prema Serfausu, i umjesto da se skrene prema Serfausu, samo se nastavi ravno dalje u dolinu. Put od Tarrenza do Naudersa trajao je 50 minuta. Skijalište zapravo nije u samom gradu, već se treba proći grad i nakon minute s lijeve strane se ugleda veliki parking i moderna bijela prizma koja ima funkciju donje postaje gondole, garderobe i restorana. Skijalište se nalazi između 1400 i 2850 metara nadmorske visine i na samoj je tromeđi Austrije, Italije i Švicarske. Cesta odavdje se primjerice nastavlja prema Scuol Motta Nalunsu i Sankt Moritzu, skijalištima u Švicarskoj. Zato je i skijalište bilo danas prepuno Švicaraca s onim njihovim čudnim njemačkim. Nevjerovatno kako jedan narod može tako masakrirati jedan jezik. Onda je tu bilo puno Nijemaca. I hrpetina Nizozemaca, Belgijanaca i Luksemburžana. Imao sam dojam da su domaći bili u manjini.
Na ulazu u gondolu gužvetina. Iako su pokušali uvesti reda i puniti gondole šest po šest preko posebnih automatskih rampi, ljudi se jednostavno toga ne pridržavaju i nastaju gužve. Čekao sam 25 minuta ulaz na gondolu. A onda kada sam napokon došao gore, na svim okolnim žicama opet gužva. Kasnije se to raštrkalo pa se na žice ulazilo ili momentalno ili nakon minute dvije. Ali start je bio brutalan.
Nauders ima deklariranih 70 kilometara staza. Od toga 28km otpada na plave, 31km na crvene i 11km na crne staze. I zaista skijalište ima raznolikost staza, od onih laganih za učenje do crnjaka. Staze su čak i dosta duge. Doduše ne koliko na Kronplatzu, ali ipak sam uspio "nabiti" jedan spust od vrha do doline od 6,6 kilometara. Uz izuzetak par kratkih staza (cca 1km svaka) na samom vrhu skijališta iznad razine drveća koje su široke, sve ostale staze su ili uske ili srednje širine. S obzirom na količinu ljudi na užima se znao dogoditi krkljanac. Pripremljenost ne baš bajna. U startu puno mekog snijega koji se nakon sat vremena počeo polako pretvarati u hupsere, a nakon podneva hupsera je bilo posvuda na crvenim i crnim stazama. I pokoja ledena ploha. Problem je što je kroz noć napadalo par centimetara svježeg snijega kojeg nisu mogli stisnuti. Plus puno ljudi. Snijega je inače bilo puno više nego na drugim skijalištima. Čak i izvan staza u dolini. To je zato jer je Nauders ipak na malo većoj nadmorskoj visini. Na samom vrhu skijališta gdje nema drveća snijega puno i imao pregršt mogućnosti za off piste. Ali zbog lavina po Tirolu u posljednjih nekoliko dana kada su čak izgubljeni i životi, malo tko se usudio ići izvan staza. Vidjelo se izdaleka da su vrhovi prepuni snijega. U nekim drugim okolnostima i u društvu usudio bih se off pistati u Naudersu.
Ranije sam spomenuo 70 kilometara deklariranih staza. Učinilo mi se nakon par spusteva da je to jako jako nategnuto. Skijalište je zapravo veoma malo i vidi se od jednog do drugog kraja s određenih točaka. A onda sam pogledao skimapu i otkrio da se skijalište zapravo sastoji od tri međusobno odvojena dijela: Nauders Bergkastel (glavno skijalište u blizini grada gdje sam skijao cijeli dan), te Haider Alm Malga S. Valentino i Schöneben Belpiano, malo dalje niz cestu prema granici. Ovaj drugi ima samo par kratkih staza, a treći koju više, i posebice tu upadaju u oči crnjaci. Nije mi se dalo skidati skije i pance i voziti prema tim drugim dijelovima skijališta budući da imam samo jedan dan. Zadržao sam se cijeli dan u Bergkastelu. Na tom glavnom skijalištu je tri petina staza od onih 70 kilometara, te ukupno 13 žica (1 gondola, 5 sedežnica i 7 vučnica). Sve otvoreno.
Vrijeme jako dobro. Sunčano veći dio dana. Osim jednog oblaka koji je cijeli dan bio točno na sredini skijališta gdje je vidljivost bila smanjena, a iznad i ispod oblaka odlično vrijeme. Kasnije, nakon 14:00, oblak se počeo širiti, ali još uvijek je bilo dosta sunca. Na samom vrhu jak vjetar koji je pojačavao osjećaj hladnoće, iako je bilo službeno svega koji stupanj ispod nule.
Ok skijalište za jedan dan. Sve više od toga bi bila živa dosada. Zamjerka je previše ljudi čak i u tjednu i previše škola skijanja i mentalno retardiranih učitelja koji na užim stazama i uz mnogo ljudi idu s desetak i više klinaca u gusjenici od ruba do ruba. Cijene hrane i pića također iznad prosjeka. Uzeo pizzu i mali skiwasser i olakšao novčanik za više od 15 eura.
Također, na nekoliko mjesta na skijalištu oglašavaju besplatni wifi, ali na niti jednom mjestu nisam se uspio spojiti na njega. Tek sam kasnije na autocesti stao na nekom odmorištu i bacio se u potjeru za lijepim vremenom sutra. Situacija obrnuta. Sutra je zapadni Tirol u oblacima i snijegu, a istočni uz oblake ima mogućnost i nešto sunca. Odlučio krenuti za Kitzbühel, na potpuno suprotni kraj Tirola. Dva sata vožnje. Ipak, ne bunim se - Kitzbühel je meni jedno od najdražih skijališta.
Smještaj sam pronašao u Jack's Lake & Mountain (JLM) Hostelu, par kilometara od centra grada. Novi hostel. Sve u njemu miriše još na novo. Moderno uređen. Više nalikuje na skijašku kuću, nego hostel. I šlag na kraju. Uzeo sam za 21,75eur krevet u četverokrevetnoj spavaonici, ali kako nema ljudi, imam cijelu sobu samo za sebe! Ozbiljno razmišljam da ostanem ovdje nekoliko dana. U okolici ima dobrih skijališta poput Kitzbűhela, Kaltenbacha, Mayrhofena, Brixentala, Alpbachtala, Steinplattea...

Rating današnjeg skijaškog dana: 3/5


UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA DANAS - 44.0
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA U SEZONI - 439.4
UKUPNO ODSKIJAN VERTICAL DROP (U METRIMA) DANAS - 7630
UKUPNO ODSKIJAN VERTICAL DROP (U METRIMA) U SEZONI - 78460
UKUPAN BROJ PADOVA U SEZONI - 0
NAJVEĆA POSTIGNUTA BRZINA DANAS - 75.5 km/h


07

nedjelja

veljača

2016

SEZONA 2015./2016. - Skijaški dan 10 - Kronplatz, Italija (07.02.2016.)

Spavao sam zapravo u San Stefanu, mjestu uz San Lorenzo di Sebato. Pension Hofer. Čisto, toplo, doručak uključen. 40 eura. Malo iznad prosjeka što inače plaćam za smještaj na skijanju, ali na Kronplatzu sve je skuplje. Lokacija pansiona se pak pokazala kao puni pogodak. Dva kilometara od Risconea, odakle idu dvije gondole skroz na vrh planine. Ogroman parking. Došao u 09:00, iako se Kronplatz otvara u 08:30, ali ostali su očito odlučili malo duže odspavati nedjeljom jer sam uhvatio parking skoro u prvom redu.
Godinama sam planirao Kronplatz. Ubaciti ga nekako u svoje skijaške putošestije. Ali nekako je uvijek izvisio. Htio sam vidjeti to mjesto o kojem u Hrvatskoj svi pričaju. Mjesto u kojem se Hrvatine moraju pokazati, ako ništa drugo onda samo onaj prvi tjedan u siječnju. Koliko uopće od njih skija? Skijaju po birtijama (kojih by the way uz staze ima na svakom koraku). A možda ni to. Možda su uspješno položili seminar o fotošopiranju Modnog mačka i ufotošopirali sebe u Kronplatz. Moram priznati da mi se bljuje na sva ta preseravanja i da upravo činjenica da je Kronplatz za Hrvatine, nazovi zvijezde i zvijezdice, mondeno skijalište, odmah je u startu Kronplatz pokupio minus. Ali dobro... Moram mu dati šansu.
Vikend. Puno ljudi. Of kors. Talijani, Austrijanci, Hrvati, Slovenci, Česi, Belgijanci... Šaroliko društvo. No, skijalište s ukupno 116 kilometara deklariranih staza i čak 31 žicom dovoljno je veliko da prorijedi mase. Mnoštvo ljudi osjetilo se samo oko parkinga. Gore rijetko sam na žice čekao više od minute, a na stazama toliko mjesta da se mogla pustiti skija. I treba se uzeti u obzir da je kultura skijanja ipak na puno višem nivou od recimo Cerkna. I ovdje ima povremenih kamikaza. I ovdje ima ljudi koji rade budale od sebe na ovaj ili onaj način. Ali takvi su hvala Bogu u manjini.
Vrijeme nije bilo savršeno. Oblačno, ali do podneva s povremenim sunčanim razdobljima. Onako na mahove. Od podneva sve oblačnije. A onda je počeo padati i snijeg. Najprije slab snijeg pri vrhu, a onda kako je odmicao dan, snježna se granica počela pomicati prema dolje i snijeg se pretvorio u skoro pa mećavu. Vidljivost zadovoljavajuća, osim na samom vrhu i kojih par stotina metara od vrha gdje je veći dio dana bilo difuznog svjetla, ali na ostatku skijališta konture staze odlično su se vidjele pri skijanju. Temperatura odlična. Na vrhu koji stupanj ispod nule, na dnu koji stupanj iznad nule.
Uzeo sam odmah gondolu skroz do vrha. Prvi plus za Kronplatz – široke staze, većina je veoma duga, i raznovrsnost staza. Ima od najlakših do najtežih i svatko može pronaći nešto za sebe. Na Kronplatzu će uživati i penzioner, kao i onaj koji želi da mu noge gore. Ja sam tako danas uživao karvajući od ruba do ruba staze (pokušavao što više se spustiti i staviti skije na rub ruba) na plavcima i lakšim crvenjacima, ali volio sam osjetiti i toplinu u nogama na crnjacima. Prekrasni crnjaci su posebno 1 i 4 koji kilometrima i kilometrima vode s vrha u dolinu u Riscone. Također je dobra staza plavo-crvena koja vodi do doline u Percu i na kojoj sam u jednom spusti nabio više od 8 kilometara.
Odlučio sam otići odmah do najudaljenijeg dijela skijališta, Piculina, i onda se polako vraćati nazad. Kako sam se udaljavao ljudi je bilo sve manje. Staze pripremljene tako tako. Ni minus ni plus za Kronplatz. Rano ujutro se činilo kako su dosta dobro pripremljene. Ali onda su počele propadati. Primjerice na Piculinu pronašao sam odličan crnjak. Zapravo posljednja staza na toj strani u sustavu žičara Kronplatza. Duga, široka, strma, gotovo prazna. Ali njeni najstrmiji dijelovi već su u 10:30, znači svega dva sata nakon otvaranja skijališta, bili nakupine mekog snijega i hupsera. Da ne govorim što je bilo kasnije. Od dvanaest, a pogotovo od dva sata, sve iole strmije staze na Kronplatzu bile su prepune hupsera. Tko zna mogao je skijati. Ali pogotovo pri kraju dana bio je to dodatni nepotrebni pritisak na noge. Plave i blaže crvene izdržale su do kraja. Ali onaj crnjak na Piculinu je zaista bio poseban. Kako je moguće da staza propadne u roku od dva sata?! Razumio bih da je jučer padao snijeg pa ga nisu uspjeli sabiti. Ali jučer je bio lijep i sunčan dan na Kronplatzu. Previše ljudi? Ne. Na tom dijelu skijališta ljudi je bilo najmanje. A i da je bilo puno ljudi, pravi znalci bi trebali znati pripremiti staze za vikend. Uzmimo Alta Badiju. Staze su daleko bolje pripremljenije od Kronplatza. Uglavnom, preimenovao sam ovaj dio skijališta u – Pičkulin.
Ali moglo je i biti gore. Vidio sam gore. Skijao sam po puno gorem. Tako da ni plus ni minus za ovo Kronplatzu.
Ali zato minus ide za žice. Priznajem – puno novih žica i puno brzih žica. Ali tko je pobogu projektirao ovo skijalište i od 31 žice stavio čak 21 gondolu i samo 5 sedežnica?! Nije mi gušt svakih par minuta skidati skije i u gondolu, umjesto da lijepo ukližem na neku sedežnicu. Previše se gubi vremena i energije s toliko gondola. Nigdje od skoro stotinu skijališta u kojima sam bio nisam vidio toliko gondola na jednom mjestu. Razumijem da za veće relacije je gondola neophodno potrebna. Ali na Kronplatzu su gondole postavili čak i u dužini od 300-400 metara i u kojima vožnja traje dvije minute! Minus.
Plus za Kronplatz je velik broj restorana i zalogajnica. Ima ih doslovno posvuda. Minus – cijene. Ja sam na kraju uzeo jedan osrednji sciwasser i platio ga 4,00eur. Ono što me iznenadilo jest i da sam u jednom restoranu primijetio kako piše da čašu vode iz slavine naplaćuju 0,50eur! Gamad škrta digićka! Ili tirolska!
Da rezimiramo – da, lijepo skijalište, ali vidio sam puno puno bolje. Ništa toliko posebno da se o Kronplatzu toliko razglaba u Hrvatskoj. Bolje je i Alta Badija i Cortina i Kitzbuhel i mnogi drugi. I svjetski su puno mondeniji od jednog Kronplatza. I jeftiniji za koji euro. Jer danas sam dan skijanja na Kronplatzu platio previsokih 51 euro! Veni, vidi, i možda bih se i vratio na dan u Kronplatz, ali sve više od toga je too much. Kao što sam rekao – postoji bolje. A Hrvatine, koji ne znaju za bolje, neka se grčevito drže Kro(n)platza... Bolje njima, bolje meni...

Rating današnjeg skijaškog dana: 4/5


UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA DANAS - 67.1
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA U SEZONI - 395.4
UKUPNO ODSKIJAN VERTICAL DROP (U METRIMA) DANAS - 13168
UKUPNO ODSKIJAN VERTICAL DROP (U METRIMA) U SEZONI - 70830
UKUPAN BROJ PADOVA U SEZONI - 0
NAJVEĆA POSTIGNUTA BRZINA DANAS - 92.3 km/h


06

subota

veljača

2016

SEZONA 2015./2016. - Skijaški dan 9 - Cerkno, Slovenija (06.02.2016.)

Sinoć sam stigao iz Švedske, pokupio auto na parkingu na aerodromu u Ljubljani i zapičio prema Cerknu. Radije bih subotu proveo skijajući na nekom većem i atraktivnijem skijalištu, ali još uvijek imam dvije skikarte koje moram iskoristiti u ovoj sezoni. Smještaj sam pronašao u Idriji u Hostelu Idrija gdje me dvokrevetna soba izašla 15eur. Hostel je zapravo neki omladinski dom, izgrađen davno za Juge i izgleda kao korak u drugo vrijeme. Ali čist je, topao i teško da ga netko drugi može pobijediti cijenom. I nalazi se pola sata vožnje od skijališta.
Ujutro sam došao točno u 09:00 na parking kod Počivala. Kako je bila subota, gornji parking tik uz žicu bio je već pun. Ja sam taman među zadnjima uhvatio mjesto na donjem parkingu ispod Počivala. Kasnije su se ostali parkirali uz rub ceste prema Cerknom. Slovenci i nešto malo Hrvata. Previše ljudi za tako malo skijalište. Doduše na žicu se opet nije puno čekalo, ali staze su bile krcate i teško je bilo malo pustiti skiju i uživati na snijegu bez straha da će te netko pokupiti ili da će ti se netko baciti pod skije. Puno klinaca, puno loših skijaša. I opet se događalo isto: oni koji ne znaju skijati, redovno se motaju po strmijim stazama. Još klince mogu razumijeti jer njihove glave još uvijek ne kopčaju mnoge stvari. Ali odrasli?! Oni bi trebali barem zaključiti što mogu i što ne mogu i najprije naučiti osnovne korake na poligonu za učenje. Na startu pokupio me skoro jedan malac, jedan od onih koji su uvjereni da znaju skijati, a cijelo tijelo im se rotira. Da ga nisam krajičkom oka spazio kako kamikazira pokraj mene i da se refleksivno nisam odmaknuo, pokupio bi me. Stao sam naposljetku, a on je nastavio juriti niz crvenu stazu, njišući cijelo tijelo i mlatarajući štapovima na sve strane. Onda su tu oni koji stoje uz rub staze i taman kada ti prolaziš, krenu i oni bez da su pogledali prema gore da li mogu krenuti i da li netko dolazi odozgora ili ne. Par puta nedostajali su centimetri. A onda su tu obitelji. On ne zna skijati. Ona ne zna skijati. Njihova djeca još i manje. Ali su redovito takvi također na strmini gdje roditelji pokušavaju "naučiti" skijati svoje klince. I onda, čim strmina postane veća, svi se nađu na podu, pogotovo od 14:00 kad su se pojavili hupseri, pa su staze pune ležećih klinaca i njihovih roditelji. Jednom prilikom bilo ih je dvadesetak ležalo oko hupsera; toliko da se nije imalo gdje proći. Kultura skijanja nula danas na Cerknom.
No, vrijeme je poslužilo. Lijepo sunčano, plavo nebo i savršena temperatura koji stupanj iznad nule. Staze jako dobro pripremljene. Puno bolje nego prošli put. Barem ujutro nije bio beton. U posljednjih nekoliko dana napadalo je i nešto svježeg snijega tako da je prekrilo rupe, a snijega u tragovima sada ima i izvan staza. Od 13:00 počeo je izbijati led na mnogim mjestima. Od 14:00 hupseri. Ali dalo se skijati za one koji znaju skijati.
Danas je na Cerknom bio i test Fischer skija. Testirao sam najprije Progressor F19. Otpale mi noge koliko je trebalo stiskati skiju. A ja mislio da su moje Elanice teške za skijati! Čim se malo opustiš, odmah te baca unazad. Potom sam uzeo RC4 SC, najjaču rekreativnu slalom skiju. Napravio tri spusta s njom. Dobro mi je sjela. Lakša od moje Elanice, ali ne prelagana. Odlično ulazi i izlazi iz zavoja. Dobro se ponaša i na ledu. Doslovno grize. Dosta eksplozivna pa njoj treba netko s dosta kondicije. Razmislio bih o kupnji ove skije kada bih našao dobru cijenu.
Ručao sam danas u jedinom restoranu na skijalištu - Alpskoj Perli. Jota za 3,90eur. Ali jeo sam tek u 14:30 jer svaki moj pokušaj ručka od 11:30 do 14:30, završio je okretanjem i izlaskom iz restorana. Kako je Perla jedini restoran na Cerknom, red je bio poveći za hranu, drugi za plaćanje, a treći najveći za kavu. Nije mi jasno zašto ne dodaju neku zalogajnicu barem vikendom. Npr. u Švedskoj se skupilo društvo, donijelo stolove, stolice i roštilj i uz jednu žicu odlučili napraviti barbecue i prodavati skijašima. Ali daleko su i Hrvatska i Slovenija od Švedske nažalost... U svakom smislu...
U tri sam krenuo s planine. Odskijao sam svoje. Dosta se naživcirao, ali uspio koliko toliko kvalitetno skijati. Sljedeća postaja Kronplatz. GPS me odveo za Ajdovščinu pa onda za Novu Goricu, Udine, Tolmezzo, Sappadu i naposljetku u San Lorenzo di Sebato gdje sam pronašao sobu za 40eur s doručkom. Jeftinijeg nije bilo. Znam da sam mogao ići vjerovatno brže preko Kranjske Gore i Lienza, ali tim putem ću se vraćati pa nisam htio duplirati. A i taj gornji put mi je već dosadan koliko sam ga prošao. Ovako mi je trebalo nekih 6 sati, ali imao sam vremena. Bez žurbe. Dakle sutra skijanje na Kronplatzu, a dalje ne znam. Pičim negdje za Austriju. Sve ovisi gdje nađem smještaj. Snowcard Tirol sezonski skipass mi pokriva 90 skijališta tako da imam izbora...

Rating današnjeg skijaškog dana: 2/5


UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA DANAS - 35.9
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA U SEZONI - 328.3
UKUPAN BROJ PADOVA U SEZONI - 0
NAJVEĆA POSTIGNUTA BRZINA DANAS - 74.5 km/h


01

ponedjeljak

veljača

2016

SEZONA 2015./2016. - Skijaški dan 8 - Are, Švedska (01.02.2016.)

Joj, kako je dobar doručak bio jutros! I još uključen u cijenu! Nema čega nije bilo: mueslija, sira, šunke, kruha, jogurta, mlijeka, kave, čaja, keksiju... Najeo se ko svinja i pripremio za novi skijaški dan.
Namjera mi je bila uzeti besplatni skijaški bus do VM8 gondole/šestsedežnice, koja se jedina upogonjuje već u 08:00, i tako iskoristiti svaku minutu današnjeg dana za skijanje u Areu. Ali na internetu sam za doručkom pročitao da je zbog jakog vjetra žica zatvorena. Provirio sam vani na trenutak. Nije bilo ni daška vjetra. Ništa mi nije bilo jasno. Odlučio sam na kraju pričekati do 09:30 i normalno otvaranje skijališta, uključujući i žica u blizini mog hostela. Kada sam napokon sjeo na žicu i krenuo prema gore, vjetra i dalje nije bilo. Čak ni na višim visinama. Kako na puno mjesta na skijalištu postoji besplatni wifi, provjerio sam stanje. Pisalo je da je VM8 i dalje bila izvan pogona. Isto je pisalo na ulazu u nekoliko drugih žica: "VM8 stangdt". Napravio sam dva spusta iznad Are byja. I onda primijetio na drugom kraju brda da se žica vrti. VM8. Odlučio sam se spustiti do Are Race Arene. Putem sam naletio na još jednu tabelu nasred staze poveznice koja je obavještavala da je VM8 izvan pogona. Ali žica se vrtila pred mojim očima. Spustio sam se do dna i bez problema ju uhvatio. I tako nekoliko puta tijekom dana. Prošao sam ponovno skoro cijelo skijalište (ponovno osim Duveda, i ovaj put Bjornlandeta). Vrijeme je bilo oblačno, ali s povremenim fazama plavog neba. Odlična vidljivost. I ponovno odlična pripremljenost staza. Na par mjesta nešto malo leda, ali kako je bilo relativno malo ljudi, jer je ponedjeljak, moglo se bez straha pustiti skiju i prijeći preko to malo leda.
U konačnici još jedan savršeni skijaški dan. Are je premašio sva očekivanja i stavio me sada na sto muka. Za sljedeću zimu razmišljao sam da bih se nakon dvije godine stanke vratio u Colorado i Utah. Sve ovisi ako će američki dolar malo oslabiti jer po trenutnom kursu sve je nama strancima gotovo dvostruko skuplje nego je bilo prije dvije i tri godine. Onda sam razmišljao da bih otišao natrag u južnokorejski Pyongchang i skijao na olimpijskim skijalištima godinu dana prije Zimskih olimpijskih igara koje će se ondje održati 2018. godine. A u džepu je već i karta za Japan i skijanje u Naganu u prvoj polovici prosinca ove godine. I sada je u igru upao Are i razmišljao da bih možda autom potegao do Skandinavije i proveo mjesec dana skijajući po Švedskoj, Norveškoj i Finskoj. Previše planova, premalo vremena i novaca.
U 14:15 sam morao završiti sa skijanjem i pozdraviti se s Areom. U 15:09 uhvatio sam vlak za Sundsvall i dalje za Abisko skroz na sjeveru Švedske. Dvjesto kilometara unutar Arktičkog kruga. U potragu za Aurorom Borealis. Veoma ugodan vlak i vožnja. U Abisko sam stigao u 10:52 sljedeći dan. Htio sam skijati i negdje unutar Arktičkog kruga, ali skijalište u Abisku na planini Nuolja koje ima jednu sedežnicu i nema staza, već je potpuni off piste paradise, bilo je još uvijek zatvoreno zbog previše snijega i opasnosti od lavina, kao i zbog jako niskih temperatura. Isti slučaj s obližnjim malo većim skijalištem u Bjorklidenu, koje se otvara dan nakon mog odlaska iz Abiska. Riksgransen na samoj granici Švedske i Norveške, pa skijaš malo u jednoj, malo u drugoj zemlji, također nisu otvorili. Otvorena su mala skijališta u norveškom Narviku, 1h45min vlakom zapadno od Abiska, i ono u švedskoj Kiruni, 1h15min istočno od Abiska. Ali raspored vožnje vlakova je tako loš da ništa od skijanja. Zimi nema buseva, a malo selo poput Abiska nema ni rent-a car. Piši kući propalo.

Rating današnjeg skijaškog dana: 5/5


UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA DANAS - 44.0
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA U SEZONI - 292.4
UKUPAN BROJ PADOVA U SEZONI - 0
NAJVEĆA POSTIGNUTA BRZINA DANAS - 74.9 km/h




<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.