SEZONA 2015./2016. - Skijaški dan 12 - Kitzbühel, Austrija (09.02.2016.)

Jednostavno je nemoguće pogriješiti s Kitzbühelom. To sam shvatio još prije nekoliko godina kada sam prvi put otišao tamo na skijanje. Kitzbühel mi se svidio od prve. A onda lani. Nekoliko dana skijanja. Teško je naći zamjerku Kitzbühelu. Mnoštvo raznovrsnih staza (173 kilometara), od kojih su mnoge kilometrima dugačke; hrpetina novijih i brzih žica (ukupno 46), a koje nisu sve gondole kao na Kronplatzu; savršeno pripremljene staze; mnoštvo restorana i kafića uz staze i trgovina u podnožju; i Kitzbühel kao grad - prekrasan. Dobro, možda je ipak 50,00eur na dan, koliko je ove godine skipass, previše. Skijanje nažalost iz godine u godinu postaje sve elitniji sport i sve manje ljudi si ga može priuštiti. Ali Kitzbühel je uključen u sezonski Tirol Snowcard skipass, što čini ovaj skipass više nego atraktivnim.
Odlučio sam ostati sljedećih nekoliko dana u JLM Hostelu i pohoditi okolna skijališta. Danas sam se odlučio za Kitzbühel. Hostel ima savršenu lokaciju - tri kilometara od Hahnekammbahn gondole (one uz Streif iz Svjetskog kupa). A kako se parking uz Hahnekammbahn plaća, odlučio sam se za alternativu. Manje od tri kilometara na drugu stranu od hostela je Flekica, kako od milja nazivam Fleckambahn gondolu u Kirchbergu. Parking je ovdje besplatan. Došao sam na skijalište u 09:00, iako se otvorilo u 08:30, ali čemu žurba... Dan je bio prekrasan. Sunce, plavo nebo malo išarano oblacima, temperatura koji stupanj iznad nule. Ma savršenstvo. Tek od podneva se počelo naoblačivati, ali sunce se i dalje borilo s oblacima. Nakon 14:00 je uglavnom bilo oblačno, ali vidljivost dobra.
Moja prva ideja je bila cijeli dan zadržati se na dijelu skijališta iznad Kitzbühela i Kirchberga tj. na glavnom dijelu ovog ogromnog skijališta. Ali kada sam došao Flekicom do vrha, vidio sam da je sunce na strani Jochberga i Pass Thurna, tako da sam iznad Kitzbühela napravio svega nekoliko spusteva (otkrio novi supermoderni Brunn osmerosjed s grijaćim sjedalima) i odlučio se prebaciti 3S gondolom do Jochberga da se malo osunčam, i onda u drugoj polovici dana vratiti se na dio iznad Kitzbühela. Ujutro, kako je dio skijališta iznad Kitzbühela i Kirchberga u sjeni, uvijek je staza malo tvrđa i treba neko vrijeme da omekša. Na drugoj pak strani planine stanje potpuno suprotno. Jochberg i Pass Thurn bili su osunčani, a staze mekše, taman onako gušt skijati. Ledenih ploha nigdje nije bilo, ni na jednoj strani skijališta. Staze pripremljene do savršenstva, što je došlo do izražaja u drugoj polovici dana kada su još uvijek bile u jako dobrom stanju bez obzira na mnoštvo ljudi. Jako jako puno Nizozemaca, toliko da su mi već dopizdili svojim "skijanjem", ali i kokodakanjem na žicama. Nizozemska invazija. Nikako da izbjegnem ovaj narod. Lani u ožujku cijela Austrija puna Nizozemaca. Ove godine u veljači isti slučaj. Pa da li itko radi u toj zemlji ili se po cijelu zimu samo skijaju?! Čovjek bi pomislio da ih ima više od Kineza, a ne samo 17 milijuna!
Uglavnom, malo po malo došao sam do kraja skijališta iznad Pass Thurna. Taj dio zapravo ne spada pod Tirol, nego pod Salzburg. Tu se nalazi jedna od meni omiljenih staza - crvena 70ica, kao i brzi i udobni šesterosjed s grijaćim sjedalima - Resterhohe. Napravio sam nekoliko spusteva prema Pass Thurnu pa onda prema Mittersillu do srednje postaje Panoramabahn gondole (još jedan prekrasni crvenjak - 77). Staze su na ovom dijelu skijališta mekše, ritmične i općenito ima manje ljudi.
A onda sam se oko 13:30 odlučio početi vraćati prema Kitzbühelu. Mic po mic, staza za stazom, sada na drugu stranu. I pola sata kasnije došao sam do Talsen četverosjeda iznad Jochberga, samo da bih otkrio da je četverosjed izvan funkcije. Tip uz žicu je objašnjavao da su je zatvorili zbog jakog vjetra, navodno 76 km/h. Gledam ja žicu. Ništa se ne njiše. Možda je u nekom trenutku zaista bio vjetar i morali su je zatvoriti, ali u 14:00 od vjetra ni V. Valjda im se više nije dalo raditi. A ta je žica glavna poveznica prema 3S gondoli koja pak povezuje Jochberg s Kitzbühelom preko velikog ponora.
"Take the skibus from Pass Thurn to Kitzbühel.", dano nam je rješenje.
To je značilo opet iznova mic po mic vratiti se na početak, odakle sam pola sata prije krenuo. Natrag. I spustio se ja malo prije 15:00 skroz ponovno do Resterhohe sedežnice, a kad tamo na stanici skibusa jedno stotinu ljudi čeka i čeka. Mnogi su zaglavili na "krivoj" strani skijališta. Odlučio sam uopće više ne forsirati povratak tog trena u Kitzbühel jer bih izgubio puno vremena čekajući na taj prokleti skibus. Znao sam da danas neću napraviti spust niz Streif, ali "what the heck" - bit će drugih prilika. Radije sam odlučio napraviti još koji spust iznad Pass Thurna i onda se polako vratiti po auto. Kada sam se sljedeći put spustio do Resterhohea, na stanici je bilo dvjestotinjak ljudi. Za popizditi.
A onda mi je na pamet sinula ideja. Taj skibus ide iz Mittersilla za Kitzbühel, što znači da mora proći pokraj srednje postaje Panoramabahn gondole. Tamo zasigurno mora postojati i stanica skibusa. Vratio sam se natrag na planinu i gore dolje, spustio se crvenom stazom 77 do srednje postaje Panoramabahna. Stanicu sam zaista našao, a na njoj desetak ljudi. Nekada zaista vrijedi poznavati skijalište. Ni deset minuta kasnije došao je prazan skibus, ja ušao i komotno sjeo. Dvije stanice kasnije u taj isti skibus na Pass Thurnu nahrupilo je sada već tristotinjak ljudi, gurajući se, psovajući... Meni je na licu bio lagani osmjeh.
Bus je išao do Hahnekammbahn gondole, ali kada smo stigli tamo, vozač je na razglas objavio da nastavlja skroz do Kirchberga. Na Flekici me čekao moj Prašinar.
Bez obzira na peripetije oko skibusa, savršen skijaški dan.

Rating današnjeg skijaškog dana: 5/5