31
nedjelja
siječanj
2016
SEZONA 2015./2016. - Skijaški dan 7 - Are, Švedska (31.01.2016.)
Uzeo sam u 23:15 noćni vlak prema sjeveru. Od Stockholma do Area ima nešto malo više od 600 kilometara. Prije par mjeseci "uhvatio" sam spavaća kola za 699 kruna (595kn). Avion iz Stockholma do aerodroma Ostersund Are bio je urnebesno skup, tako da je vlak ispao jedina opcija. Nisam puno vidio pejzaža zbog noćne vožnje. Bilo je puno zaleđenih jezera, a zrake velikog mjeseca reflektirale su se o njihovoj površini. Pokušao sam spavati. Bilo je teško. Grijali su toliko da je vjerovatno pakao bio hladniji od ovog vlaka. A grijači su se točno nalazili ispod mog kreveta tako da sam imao osjećaj kao da se lagano roštiljam cijelu noć. Vlak je bio dosta star i za Švedsku razočaravajući. Dobra strana je da je ipak imao besplatni wifi.
Vlak broj 3900 Malmö-Stockholm-Are ušao je u mali kolodvor u Areu čak petnaest minuta prije vremena. U 07:30. Kolodvor je zapravo multifunkcionalan objekt: željeznički kolodvor, knjižnica, shopping centar - sve u jednom. I povezan je mostom preko tračnica s velikim hotelom. Ujutro je na kolodvoru bilo krcato ljudima. Svi su odnekud dolazili vlakovima i teglili skije i pance, boardove i buce. Nedjelja. Moglo bi biti gužvasto.
Ostavio sam stvari u hostelu i odmah krenuo skijati. Nisam htio gubiti ni minutu vremena. Kupio sam skipass koji po danu dođe 425 kruna (360kn), a zanimljivo je da nema ama baš nikakvog popusta na višednevnu kartu. Također sam morao platiti još i 45 kruna za chip kartu. Za razliku od primjerice Austrije, ovdje ti naplate chip kartu i nema vraćanja novca, ali možeš ju ponovno iskoristiti. Nije loše za nekoga lokalca koji svako malo skija. Ali za stranca koji dođe ovdje na dan, dva ovo je zaista nepotrebno plaćanje.
A cijena skipassa? Nije visoka s obzirom da je ovo Švedska, a Are njen najveći i najpoznatiji ski resort. Ukupno ima deklariranih 91 kilometar staza, otprilike pola plavih, pola crvenih i nešto sitno crnih. Skijalište servisira nevjerovatno veliki broj od 32 žice - 1 vlakić, 2 gondole (1 stajaća i 1 mala sjedeća), 1 mix sedežnice i gondole, 6 sedežnica i čak 22 vučnice. Žice variraju od onih starih par desetljeća pa do potpuno novih Leitnerica. Skoro sve su dosta brze tako da se ne gubi puno vremena na žici. Vučnice su uglavnom na poligonima za učenje te uz plave staze, ali njih je moguće lako izbjeći.
Are ima malo čudno radno vrijeme. Jedna žica, VM8, mix kabinske gondole i šestsedežnice, koja kreće s ciljne ravnine staze za svjetski kup gore na polovicu planine, počinje u 08:00 i radi do 16:30. Sve ostale žice u pogon se stavljaju tek u 09:30, a kraj im je u 15:00. Dosta kratko, pogotovo ako se uzme u obzir da je trenutno dan već u 08:00, a mrak oko 16:00.
Are je malo neobično i po izduženosti skijališta. Podsjeća me pomalo na austrijski Schladming. Računao sam da bi mi trebalo cca sat i pol da odskijam od prve do posljednje staze. Ako gledamo prema skijalištu i idemo od desna prema lijevo, prvi dio skijališta je Björnlandet, iznad Are Björnena. Taj se dio prostire na dva brda, a staze su na jednoj strani jednog i obje strane drugog brda. Najviši vrh ovdje je Förberget na 727 metara nadmorske visine. Tu se nalaze sve odreda plave staze, par njih duže i od kilometara, dobro za zagrijavanje ili predah između crvenih i crnih staza, te nekoliko poligona za učenje i mali funpark. Ovaj dio skijališta servisiraju samo vučnice, uglavnom sidra.
Lijevo, na njega se nadovezuje Sadeln, s najvišim vrhom Totthummelnom od 828 metara. S jedne strane su plave i crvene staze, koje servisiraju jedno sidro i jedna nova i brza šestsedežnica s grijaćim sjedalima i kupolom. Tu je par prekrasnih širokih i dužih crvenih staza idealnih za carvanje. S druge strane je još nekoliko lijepih crvenih staza koje se spuštaju skroz u dolinu do Are by (Are sela), uz jedno sidro i jednu šestsedežnicu. Da, u Areu obožavaju šesterosjede! Tu već postaje gužvasto jer je za skijaše pristup dijelovima skijališta točno iznad Area najlakši. Iz Are sela još četiri žice idu na suprotno brdo od Sadelna. Jedna od žica je stari i ultraspori dvosjed, ali jedna je i stajaća gondola koja ide svakih dvadesetak minuta skroz do najviše točke skijališta - Are Topp Plata, podno vrha Areskutan na 1420 metara nadmorske visine. S druge strane Are Topp Plata se spušta do Are Race Arena. Tu su prekrasne široke i nekoliko kilometara duge crvene i crne staze, uključujući i one za svjetski kup, a već se posvuda po skijalištu reklamira Svjetsko prvenstvo u alpskom skijanju kojemu će Are biti domaćin u veljači 2019. godine. Na ovom dijelu skijališta je već ranije spomenuti VM8, ultrabrzi mix gondole i šestsedežnice, kao i još jedna gondola, ali ovaj put sjedeća koja također vozi do samog vrha. Lijevo od Are Race Arene su još dva mala dijela skijališta, relativno niska, Rödkullen, povezana s ostatkom skijaškog kompleksa, i tu su uglavnom plave i nešto malo crvenih staza, sve odreda dosta kratko, ali dobro za predah, a servisiraju ih samo vučnice.
Osim ovoga, pod isti skipass spada i skijalište u par kilometara udaljenom Duvedu. Ono se rasprostire na tri brda i tu su samo plave i crvene staze. Tu u nedostatku vremena nisam išao. Duved nije povezan s Areom, već treba uzeti besplatni skibus koji vozi cijeli dan, ali to je za neki drugi put.
Snijega ima puno u Areu. Čak je i selo pod snijegom. A gore ga je naravno još i više i na stazama i izvan njih. No, Šveđani su znali vidjeti i puno više snijega nego ove godine. Na stazama mix umjetnog i prirodnog snijega, iako se pod nogama puno više primijeti onaj prirodni. Staze odlično pripremljene. Na pojedinim mjestima bilo je nešto ledenih ploha, ali čim se moje Elanice nisu mučile s njima, to znači da nije bilo ništa strašno. Hupsera nula, čak i na kraju dana. Staze za deset. Prvu polovicu dana padao je lagani snijeg, svejedno s jako dobrom vidljivosti, a onda je izašlo sunce i posljednja dva sata skijanja bilo je plavo nebo. Dosta hladno. Dolje stupanj ili dva ispod nule, gore blizu -10. Iako je skijalište na dosta niskoj nadmorskoj visini (380-1274 metara), zbog položaja na samom sjeveru Europe, Are obiluje zimi snijegom i niskim temperaturama.
Veliki plus Area su i veoma ljubazni domaćini, od onih u hotelima, preko onih zaposlenih u trgovinama, do svih na skijalištu. Uvijek nasmijani. Uvijek ljubazno pozdravljaju na ulazu na žice. Imam osjećaj da u Austriji i Italiji na skijalištima sve rade kao na pokretnoj traci i da skijališta postaju bezlična. Ovdje se svi doista trude.
Kao i u Romme Alpinu jučer, i u Areu postoje na svakoj žici redari koji usmjeravaju promet. Tu je ponovno i posebna single linija za skijaše koji skijaju sami. Gužve na žicama, iako je bila nedjelja, nije bilo. Na stazama tako tako, ali ne previše jer je skijalište veliko pa se masa rasprši. No, i ovdje puno djece i loših skijaša koji nisu naučili raditi ni običan zavoj, a redovito sam ih viđao na crvenim i crnim stazama, dok su plave uglavnom zjapile prazne. Ja ne mogu shvatiti. Neka mi netko objasni. Zašto su crvendaći i crnjaci magnet za takve "skijaše"? Zašto najprije ne usavrše tehniku na plavim stazama i poligonima za učenje? Zna netko?! Ipak, generalno gledajući, nivo skijanja je u Areu puno viši nego u Romme Alpinu.
Još jedna pozitivna strana Area su i restorani posvuda po skijalištu. Besplatni wifi. Puno WCa.
Negativno? Rekao bih izduženost skijališta i manjak poveznice između Are Race Arene i Are by. Tu je samo VM8 gondola/šestsedežnica koja zbog jakog vjetra, koji je čest u Areu, zna biti izvan pogona. A onda fali poveznica između raznih dijelova skijališta i preostaje samo skibus.
Minus je i sam gradić. Očekivao sam nešto puno slikovitije. Onako fairytale. Are je zapravo arhitektonski veoma dosadnjikav: male drvene kuće od kata ili dva, s nešto boje; restorani, trgovine, barovi i hoteli, ali sve nekako minijaturno i bez duše. Jedino je položaj Area nešto što oduzima dah, pogotovo kada ga vidiš s vrha planine. Gradić je smješten izduženo na jednoj obali Aresjön jezera, dok je suprotna obala pusta. Jezero je posve zaleđeno i prekriveno snijegom tako da ljudi idu po njemu pješice ili na motornim sanjkama. Jezero je samo po sebi veoma izduženo, ali usko. Okolo brda s borovima i prekrivena snijegom kao da je netko posipao šećer u prahu. Kada si na vrhu, pruža se pogled i na drugu stranu s još jezera. Jedno od ljepših pejzaža kod skijanja.
Skijao sam skroz do zatvaranja skijališta. A onda u hostel. Rezervirao sam i platio još u listopadu krevet u četverokrevetnoj spavaonici u hostelu STF Are Törg za 695 kruna (590kn). Bilo je to najjeftinije što sam mogao pronaći u inače veoma skupom Areu. I imao sam sreće. Odmah po zatvaranju skijališta nastao je potpuni egzodus iz Area. Vikendaši su krenuli kućama pa je tako i hostel ostao prazan. Mislim da nas nije bilo ni deset. I tako sam ja dobio svoju vlastitu sobu bez ikakve nadoplate. Osim toga, hostel je bio čist, topao, brzi wifi, mogućnost korištenja kuhinje i skirooma, a sljedeći dan je doručak bio fenomenalan i uključen u cijenu.
Navečer sam u obližnjem hotelu pronašao teretanu, potom prošetao gradom i naletio na Coop supermarket gdje sam si kupio sastojke za večeru. Po restoranima u Areu cijene jednog glavnog jela kretale su se oko dvjesto do tristo kuna. Nisam htio toliko trošiti na hranu. It was not worth it. Radije sam u supermarketu kupio pakovanje od šest jaja za 8,50kn i pola kile goveđih šnicli za manje od 50 i napravio si večeru u hostelskoj kuhinji.
Rating današnjeg skijaškog dana: 5/5
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA DANAS - 40.9
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA U SEZONI - 248.4
UKUPAN BROJ PADOVA U SEZONI - 0
NAJVEĆA POSTIGNUTA BRZINA DANAS - 72.2 km/h
komentiraj (0) * ispiši * #
30
subota
siječanj
2016
SEZONA 2015./2016. - Skijaški dan 6 - Romme Alpin, Švedska (30.01.2016.)
Još dok sam bio doma gledao sam da li u blizini Stockholma postoji neko skijalište pristojne veličine. Našao sam ih nekoliko, a Stockholmu najbliži od tih većih skijališta je Romme Alpin, smješten 220 kilometara sjeverozapadno od Stockholma, u blizini grada Börlangea. Dva i pol sata vožnje. Odluka je pala na Romme Alpin i iz razloga što je najlakše do njega doći iz Stockholma. Naime, za vrijeme skijaške sezone, subotom i nedjeljom postoje dva polaska busom iz Stockholma direktno za ovo skijalište: u 06:30 i u 07:00. Cijena od 490 kruna (415kn) uključuje prijevoz tamo i natrag, kao i cjelodnevni skipass. Zapravo cijena je odlična uzme li se u obzir da je ovo Švedska.
Ja sam se odlučio za polazak u 06:30 i par dana ranije preko interneta kupio kartu. Što prije biti na skijalištu, to bolje. Otvara se u 09:00 i radi do 16:00. Ujutro je na autobusnom kolodvoru bila hrpetina ljudi. Toliko da su u 06:30 zapravo išla dva dupkom puna busa. Vikend. Razumljivo. Ne mogu vam reći kakav je put do skijališta jer sam odmah zaćorio ko mala beba. Probudio sam se tik pred skijalištem. Bus je bio novi i udoban i s dosta mjesta za noge.
Romme Alpin ima deklariranih 23 kilometara staza, od čega su više od polovice plave (57%), zatim slijede crvene (35%) i tek su dva kilometara crnih staza (9%). Ta kilometraža otprilike odgovara i stvarnosti, s tim da bih rekao da su mnoge crvene zapravo bliže plavima, a crnjaci bi bilo gdje u Austriji ili Italiji bili malo žešći crvendaći.
Staze su dosta dobro bile pripremljene, pogotovo kada se uzme u obzir da je snijega izvan staza bilo samo u tragovima. Pod skijama se osjećala kombinacija prirodnog i u umjetnog snijega, za razliku od Hammarbybackena jučer gdje je isključivo bio umjetni snijeg. Na pojedinim mjestima je staza bila malo tvrđa i bila je čak i poneka ledena ploha, ali to više prema kraju dana. Ipak, s obzirom na veliki broj ljudi, staze su izdržale do kraja bez većih problema.
Kako je bila subota, bilo je za očekivati puno ljudi. Ali ovo je Švedska i stvari su nešto drugačije u ovoj zemlji. Civiliziranije. Na ulazu u svaku žicu postoji posebna traka za single skijaše koji popunjavaju prazna mjesta na žici, a na svakom ulazu u žicu su i po tri zaposlenika koji neprestano usmjeravaju promet. Nema ovdje: "Otišao sam na kavu." Ili "Na WCu sam.". Uvijek je netko uz žicu. Tako da nisam nikada čekao na ulaz više od minute ili dvije. Na stazama je pak bilo drugo stanje. Tu je bilo teže izbjeći to veliko mnoštvo ljudi, a bilo je i dosta loših skijaša, primjerice onih koji se u velikim rotacijama, brzini i u plugu spuštaju niz crnjak. Onda su tu bili i oni dobri skijaši koji su izvodili gluposti. Uglavnom klinci koji su sjedali na skije i pravocrtno se spuštali niz padine. Ili oni sa selfie stickovima. Trebalo bi ih zabraniti na svakom skijalištu. Prečesto sam kočio jer je mnoge teško bilo pročitati.
Nedostatak Romme Alpina je što su skoro sve staze lagane. Meni za gušt treba s vremena na vrijeme neka duga teža staza. Jedine teže staze bile su tri crne (čitaj-žešće crvene), ali te su dosta kratke. Možda kilometar. Najduži spust koji sam napravio bio je od dva i pol kilometara i to je bila uglavnom plava staza s nešto sitno crvene na kraju.
Romme Alpin se nalazi na dva brda, jedno do drugog. Sve je međusobno povezano. Ima prostora za širenje. Tako su ove godine dodali posve novu šestsedežnicu koja je išla čak 18 km/h, što je jedna od najbržih žica koje sam ikada vidio. I uz nju su ove godine dodali i neke od onih crnjaka. Loše je što je Romme Alpin na jako malenoj nadmorskoj visini. Baza je na svega 132 metara nadmorske visine, a najviši vrh na 407. Okolo nema viših planina. Samo nekoliko zaleđenih jezera i nepregledna polja.
Ukupno je dvanaest žica na skijalištu: pet sedežnica i sedam vučnica. Sedežnice su uglavnom za šest osoba i novijeg datuma i uglavnom Leitnerice. Sidra i tanjurići su najviše na nižim dijelovima skijališta gdje su poligoni za učenje. Romme Alpin ima dosta prostran dio za učenje, kao i mali funpark.
Još jedan minus za Romme Alpin je potpuni nedostatak wifija, koji je inače svugdje prisutan i besplatan u Švedskoj. U bazi skijališta postoji nekoliko restorana, kao i tri na planini, koji izgledaju veoma simpatično, izgrađeni u kombinaciji kamena i drva. Simpatične pak nisu cijene hrane i pića - porcija gulaša, tjestenine ili palačinka 95kruna svaka (ili 80kn); mali hamburger 25kruna (21kn), a veliki 45 kruna (38kn). Najbolje je bilo uzeti meni (veliki hamburger, pomfrit i bezalkoholno piće po izboru) za 69kruna (59kn).
Romme Alpin je dobro skijalište za jedan dan koje je najviše orijentirano prema obiteljskom skijanju. Za nešto ozbiljnije treba krenuti više prema sjeveru, prema Areu...
Rating današnjeg skijaškog dana: 3/5
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA DANAS - 33.5
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA U SEZONI - 207.5
UKUPAN BROJ PADOVA U SEZONI - 0
NAJVEĆA POSTIGNUTA BRZINA DANAS - 65.3 km/h
komentiraj (0) * ispiši * #
29
petak
siječanj
2016
SEZONA 2015./2016. - Skijaški dan 5 - Stockholm Hammarbybacken, Švedska (29.01.2016.)
Bio je srpanj kada je Adria Airways imala odličnu akciju na aviokartu za Stockholm. Iz Ljubljane za švedsku prijestolnicu za 123 eura. I još skije putuju gratis. Zapravo, u početku mi skijanje nije bilo ni na kraj pameti. Plan je bio provesti par dana u Stockholmu, i upoznati i tu posljednju skandinavsku prijestolnicu koja mi nedostaje, a onda vlakom zapičiti za Nacionalni park Abisko na krajnjem sjeveru Švedske, debelo unutar Arktičkog kruga, i pokušati napokon "uhvatiti" Auroru Borealis.
No, onda sam počeo malo razmišljati. Siječanj i veljača - zima - snijeg - skijanje. I počeo sam istraživati gdje bih mogao "pustiti skiju". U Skandinaviji sam dosad skijao samo na Islandu. Švedska bi bila jedno posve novo iskustvo. Zapravo, Švedsku općenito skoro da ne poznajem. Bio sam gore samo jednom i to kada sam na jedan dan prije puno godina otišao iz Kopenhagena preko Oresundskog mosta za Malmö. Vrlo brzo sam odlučio između Stockholma i Abiska ubaciti dva dana skijanja u najpoznatijem i najvećem švedskom skijalištu, nekoliko puta domaćinu Svjetskog prvenstva u alpskom skijanju i svake godine nezaobilaznoj postaji Svjetskog kupa - Ĺreu. A onda mi vrag i dalje nije dao mira. Počeo sam istraživati gdje skijati oko Stockholma. "Kada već teglim skije i pance preko cijele Europe, da ih dobro iskoristim...", razmišljao sam.
Pronašao sam tako u samom Stockholmu malo skijalište Hammarbybacken, a dva i pol sata vožnje od grada i puno veće skijalište Romme Alpin. I tako je u planu, kada sam napuštao Zagreb, bilo četiri dana skijanja na europskom sjeveru: jedan dan u Hammarbybackenu, jedan dan u Romme Alpinu i dva dana u Ĺreu.
Kada sam se u avionu za Stockholm napokon dohvatio Lonely Planet vodiča, počeo sam razmišljati i o skijanju na Arktiku. Navodno postoji neko skijalište nedaleko Abiska, na granici Švedske i Norveške... Postoji i jedno točno iznad Abiska s jednom žicom koja vodi na vrh planine i onda off piste, no ovo je zatvoreno do kraja veljače.
Nažalost, ni zima u Švedskoj nije kako je nekada bila. Kako mi dolje na jugu kontinenta muke mučimo sa snijegom ove godine, tako i Šveđani iste probleme imaju na sjeveru. Stockholm je bio blizu desetice za dana. Vjetar je davao malo osjećaja hladnoće, ali prave zime nije bilo. Snijega nula.
Nakon cijelog dana istraživanja Stockholma, navečer sam se uputio na noćno skijanje u Hammarbybacken. Skijalište ima malo čudno radno vrijeme: ponedjeljkom od 15:00-22:00, od utorka do četvrtka 10:00-22:00, petkom 15:00-22:00, a subotom i nedjeljom 09:00-18:00. Kako mrak počinje padati već nakon tri, većina radnog vremena je skijanje pod reflektorima.
Postoji mogućnost kupovine skipassa za 1, 2, 3 i 5 sati, kao i za čitav dan. Jednosatni skipass stoji 125 kruna (105kn), dok je cjelodnevni 220 kruna (185kn). Ja sam za 160 kruna (135kn) uzeo trosatni skipass, iako sam poslije shvatio da sam se zajebao i da se nema što raditi više od dva sata. Čak su i dva sata navučena.
Ono što je posve jedinstveno kod Hammarbybackena jest činjenica da je skijalište u samom gradu! Udaljeno od centra Stockholma pet stanica metroom i ptgt otom tri stanice tramvajom. Trebalo mi je do skijališta 45 minuta. Skijalište je posve okruženo stambenim blokovima, a s vrha puca pogled na cijeli Stockholm. Tu nije kraj neobičnosti Hammarbybackena. Skijalište počinje na deset metara nadmorske visine! Da, dobro ste pročitali. Deset metara nadmorske visine. S vrha se čak vidi da je more udaljeno svega stotinjak metara. A vrh je na svega 95 metara. Mala nadmorska visina, mala visinska razlika, malo skijalište. No, veoma neobično. I slikovito. S vrha pogled na cijeli Stockholm, a onda se pod dobrim reflektorima spuštaš dolje prema svijetlima velegrada. Skijalište izgleda iz daljine pak kao jedno umjetno napravljeno brdo usred dosta niskog Stockholma. Strši iz grada, pogotovo kada noću s reflektorima. Ranije sam ga vidio dok sam istraživao grad u daljini na suprotnom kraju luke.
Hammarbybacken ima svega četiri staze, označene zelenom, plavom, crvenom i crnom bojom, no boje uglavnom ne označavaju ovdje težine staza. Zelena je bila zatvorena zbog nedostatka snijega. Plava je plava, crvena crvena, ali ona crna je također crvenog karaktera. Staze su konfiguracijski ritmične, malo strmine, malo ravnine pa strmina. Ali nema ozbiljnijih strmina, a najveća zamjerka je premala dužina staza. GPS mi je najviše pokazao, uz dosta vijuganja, svega nekih sedamsto metara dužine. Ukupno deklariranih 2 kilometara staza, što je manje više točno, uz vijuganje. Naravno, kako je Hammarbybacken jedno jedino malo brdo u gradu, nema mogućnosti za ikakvo širenje.
Snijega izvan staza uopće nije bilo. Na stazama je sve umjetni snijeg, a uz niske temperature tijekom dana, vidjelo se da je teško bilo pripremiti ga. Staze su bile prepune neravnina, te povremeno ledenih grumena i ledenih ploha. Ali moglo se skijati. Kao što sam rekao, veći problem je da skijalište brzo dosadi i dobro je za sat dva laganini skijanja nakon posla ili za učenje skijanja. Također, danas je problem predstavljao i jak vjetar na vrhu koji te dobro odgurivao u stranu na početku spusta. Borba.
Sve staze servisira jedna jedina žica - malo starije sidro. Zapravo dva - paralelna jedno uz drugo. U funkciji je bilo samo jedno i to je bilo dovoljno jer je u početku, kada sam stigao u 19:00 sati, na cijelom skijalištu bilo možda trideset-četrdeset ljudi, ne pretjerano dobrih skijaša, a dva sata kasnije broj je pao na desetak.
U bazi skijališta, bez obzira na njegovu veličinu, trgovina za rentanje opreme, kao i mala zalogajnica.
Rating današnjeg skijaškog dana: 2/5
VIDEO Spust usred Stockholma
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA DANAS - 10.1
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA U SEZONI - 174.0
UKUPAN BROJ PADOVA U SEZONI - 0
NAJVEĆA POSTIGNUTA BRZINA DANAS - 58.5 km/h
komentiraj (0) * ispiši * #
26
utorak
siječanj
2016
SEZONA 2015./2016. - Skijaški dan 4 - Cerkno, Slovenija (26.01.2016.)
Stvarno ne znam što mi bilo kada sam u predprodaji lanjske sezone uzeo skikartu za Cerkno 3 dana u sezoni. Karta vrijedi u sezoni 2014./2015. i 2015./2016. Lani nisam uspio iskoristiti niti jedan dan jer sam na kraju završio u nekim drugim krajevima. Tako da ove godine moram iskoristiti sva tri dana na skijalištu koje jest simpatično, ali pobogu na njemu se nema što raditi čak tri dana u istoj sezoni.
I ono što je kod Cerkna veliki minus jest definitivno pristup skijalištu. Autocesta vodi od Zagreba do Ljubljane i onda su moguće dvije opcije. Opcija 1 (koju sam probao prije nekoliko godina) je preko Škofje Loke. Cesta je očajna. Većim dijelom uska i zavojita i loše asfaltirana. Danas sam odlučio isprobati opciju 2. Nastavlja se dalje autocestom od Ljubljane u smjeru Postojne i Kopra i izađe se na izlazu za Idriju. Tu slijedi još cca sat vremena obična cesta, ali nije ni izdaleka tako loša kao ona preko Škofje Loke. Istina je da i ova ima svojih zavoja i uskih dijelova, ali lakše je po njoj voziti. U konačnici od Zagreba do Cerkna su mi danas trebala točno tri sata.
Dan je bio lijep sunčan, ali po temperaturama više nalik na proljeće i skijanje negdje u drugoj polovici ožujka ili početkom travnja. Nikako se čovjek nije mogao uživjeti da je zima i siječanj. Gore 6 stupnjeva, dolje u bazi 9! Snijega izvan staza uopće nema, dok su staze dobro prekrivene, uglavnom umjetnim snijegom. Kako su noći jako hladne, po dolasku na skijalište staze su bile skroz tvrde i na mjestima zaleđene. Trebalo je imati jako jako oštre rubnike. Moje Elanice su taman bile servisirane, ali nije mi gušt skijati po takvoj podlozi. Sat vremena kasnije, kako je sunce postajalo jače, staze su već bile puno mekše i skijanje je postalo ugodnije. Od podneva pa nadalje snijeg je bio jako mekan, posebice na donjem dijelu skijališta, gdje je skoro pa bila juha. Sve staze i žice otvorene.
Ono što je zamjerka danas Cerknu, a ne sjećam se da je to bio slučaj prošli put kada sam bio tamo, je prevelik broj ljudi na skijalištu. Ostao sam iznenađen s obzirom da je utorak. Dosta automobila na parkingu plus nekoliko buseva, uglavnom školaraca. Skijaška kultura jako loša. Previše loših skijaša, previše kamikaza, i prečesto prevelike brzine, pa čak i onih koji su znali skijati. A s obzirom na broj ljudi, to je bilo vrlo opasno. Bilo je trenutaka kada je na stazi bio mravinjak, a opet s druge strane bilo je trenutaka kada sam skoro pa bio sam i mogao pustiti skiju. Ovo drugo se nije prečesto događalo.
Žice su i dalje dosta brze i, neočekivano s obzirom na broj ljudi na skijalištu, nije se čekalo na ulaz. To je veliki plus. Plus su i cijene u jedinom restoranu na skijalištu, gore na vrhu. Extravelika porcija špageta bolonjez za 5,50eur. Minus što nema negdje još na skijalištu neki kiosk ili slično sa snackovima i pijačom.
Rating današnjeg skijaškog dana: 2/5
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA DANAS - 34.3
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA U SEZONI - 163.9
UKUPAN BROJ PADOVA U SEZONI - 0
NAJVEĆA POSTIGNUTA BRZINA DANAS - 80.6 km/h
komentiraj (0) * ispiši * #
14
četvrtak
siječanj
2016
SEZONA 2015./2016. - Skijaški dan 3 - Lienz, Austrija (14.01.2016.)
Ajde, barem jednom ove zime da me prognoza nije zajebala. Rekli su sunce, bilo sunce. Uz iznimku jedno sat vremena kada su oblaci prekrili sunce i čak se pojavilo difuzno svijetlo. Ali ostatak dana je bio savršen za skijanje. Uz to, i staze su bile savršeno pripremljene. Tvrde, ali ne pretvrde. I bez ijedne ledene plohe. Na internetu su napisali da je jedna žica i par staza zatvoreno i upravo je takvo stanje i bilo na terenu. Zatvoreno jedno sidro, a tih par staza su toliko sporedne da ih uopće nisam ni osjetio.
Bio sam već ranije u Lienzu jedanput. Bilo je to prije sedam ili osam godina. Moja prva ili druga sezona na skijama. Tada još nisam vozio pa sam išao okolo po skijalištima vlakovima i busevima. Sjećam se da sam imao jedan dan u Lienzu pa sam jedan dio dana proveo na Zettersfeldu, a drugi na Hochsteinu. Naime, Lienzer Bergbahnen skijalište se prostire na dva brda iznad Lienza, jedno nasuprot drugoga, a koja nisu međusobno povezana. Ukupno 37 kilometara deklariranih staza - velika većina crvenih, puno manje plavih i najmanje crnih. I tada i danas Lienz me se dojmilo kao jako zgodno i dobro sređeno skijalište, posebice za obitelji, ali i one kojima se skija dan ili dva. Više od toga ovo bi skijalište, pa i bez obzira na dobru pripremljenost staza te širinu i ritmičnosti istih, moglo dosaditi.
Od Hochsteina sam odmah odustao. Nisam htio gubiti danas tamo vrijeme budući da je bila otvorena samo polovica jedne staze zbog nedostatka snijega. Naime, taj dio skijališta starta u gradu na svega 686 metara nadmorske visine, a kako je zima loša, snijega u Lienzu nema pa je tako i na ovom dijelu skijališta isključivo umjetni snijeg i prekrili su na Hochsteinu samo tu jednu stazu. Odnosno polovicu nje.
Na Zettersfeldu je situaciju potpuno drugačija. Za doći na ovaj dio skijališta mora se iz grada uzeti gondola i snijeg se u tragovima počinje pojavljivati tek negdje na pola puta prema gore. Ali zato kada gondola jednom dođe do svoje gornje postaje na 1812 metara nadmorske visine, tu snijega ima u izobilju. Dakako manje nego što bi ga trebalo obično biti u ovo doba godine, ali svejedno više nego dovoljno. Tu je mix crvenih i plavih staza koje servisiraju tri sedežnice (jedna spora i dvije brze) te jedno sidro, koje je bilo izvan pogona. Uz dobro promišljanje rute, tu se može napraviti spust i veći od tri kilometara. S obzirom na dosta snijega nije mi bilo jasno zašto nisu stavili u pogon i tih par ostalih staza, ali kao što sam rekao, nisu mi nedostajale. Ljudi malo do srednje malo. To je dodatni užitak skijanja usred tjedna. Tako da sam mogao pustiti skiju i skijati i u kratkim zavojima i u onim dugima od ruba do ruba staze.
Sve u svemu odlično skijanje danas.
U 14:30 ipak odlučio da je bilo dosta i krenuo prema doma. Napomena: cesta od Lienza do Spittala je prepuna radara i kamera. Lani ih nisam primijetio toliko tako da oprez.
A ja dođem doma i u poštanskom sandučiću pronađem kaznu iz Tirola za prebrzu vožnju kod Matreija od 03.03.2015.!!! Dobro da su je gamad od Austrijanaca poslali deset mjeseci kasnije! Bez ikakve fotografije i cijeli papir skroz na njemačkom pa se ti snađi brate! Za prekoračenje od 13 km/h kazna od 45eur...
Rating današnjeg skijaškog dana: 5/5
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA DANAS - 41.5
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA U SEZONI - 129.6
UKUPAN BROJ PADOVA U SEZONI - 0
NAJVEĆA POSTIGNUTA BRZINA DANAS - 89.9 km/h
komentiraj (1) * ispiši * #
13
srijeda
siječanj
2016
SEZONA 2015./2016. - Skijaški dan 2 - St Jakob in Defereggental, Austrija (13.01.2016.)
Ufff, što reći... Vrijeme i dalje zajebava. Trebao danas za Kals-Matrei. Lani mi se svidjelo to skijalište. Ali prognoza je danas bila loša. Svega 2 sata sunca. Checking checking... I odlučio se za St Jakob in Defereggental. Prognoza - 5 sati sunca. Bolju prognozu imao je danas samo Sillian, ali jebiga ne mogu dva dana zaredom u Sillian. U St Jakobu sam bio lani jedanput, kao i jedanput prije sedam-osam godina. Zgodno malo skijalište s nekih 19 kilometara deklariranih staza, uglavnom crvenih i nešto malo plavih. Jedna crna, koja ide u dolinu, zapravo je crvena. Ostalo mi skijalište u sjećanju kao skijalište s lijepim širokim stazama i odlično pripremljenima. Ok, ne bi bio moj izbor za početak sezone, ali što je tu je.
Od mog smještaja u Nikolsdorfu do skijališta ima točno 55 kilometara ili skoro sat vremena vožnje. Sve je ravno do Hubena, a onda počinje uspinjanje u planine. St Jakob starta na višoj nadmorskoj visini od ostalih skijališta u Istočnom Tirolu - 1400m, pa je stoga i danas snijega poprilično bilo čak i u dolini, a da gore i ne pričam. Zimska bajka. Međutim, vrijeme nula. Od devet sati jedno sat i pol do dva bilo je nešto sunca pa oblaka pa sunca. A onda je sunce potpuno nestalo, nadvili se oblaci i čak počeo padati i lagani snijeg. Toliko o točnoj prognozi. Dobra strana priče je da nije bilo difuznog svijetla pa se unatoč oblačnom vremenu, teren dosta dobro vidio, što mi je omogućavalo da s vremena na vrijeme pustim malo skiju. Ljudi više nego u Sillianu, pogotovo jer je taman danas bio i neki bus austrijske dječurlije, koji su mi razbili mit da svi Austrijanci znaju skijati praktički od rođenja. Ovi su bili živi očaj. No, koliko sam primijetio, proveli su više vremena u restoranima na zatvorenom nego na stazi. Vani je bilo dosta hladno. Vjetra nešto sitno na vrhu, ali temperatura je bila koji stupanj ispod nule i dosta je bilo ledeno na gornjoj polovici skijališta.
No, nešto je trulo u državi Austriji ove godine. Jučer u Sillianu reklamirali na netu da su sve staze otvorene. Dođem tamo, a ono ih par zatvoreno. Nisu mi falile jer se radilo uglavnom o nekim sporednim kraćim stazama. Međutim, danas se slično dogodilo u St Jakobu, skijalištu u kojem nikada nije bilo problema. Svi smo već uzeli zdravo za gotovo austrijsko laganje kod deklaracije staza. Niti jedno skijalište nema onoliko kilometara koliko je službeno deklarirano. Ok. Pustimo sad to. Ove godine im očito to više nije dovoljno. Sada su počeli lagati i na službenim stranicama o broju otvorenih staza. Ujutro ja tako gledam na netu i piše u St Jakobu ne radi jedna žica i samo 1 kilometar staza nije otvoren. Dođem ja tamo, a kad ono zaista Almspitz sidro nije u pogonu. No, osim sidra, u pogonu nije bila i jedna trećina skijališta. Ogroman dio. A na netu do kraja dana uredno stoji da je zatvoren samo 1 kilometar! Nije mi bilo jasno zašto ne radi cijelo skijalište jer je snijeg svuda bilo i više nego dovoljno. Tijekom dana tek su ratraci par puta počeli prolaziti po tim zatvorenim stazama i sređivati ih. I da si htio ići na te zatvorene staze, ne bi bilo jako pametno jer su skroz bile izbrazdane od ratraka. Austrijsko fušanje. Varanje korisnika. Valjda su se dosjetili da, u ovu lošu zimu, tako mogu privući više gostiju. Ako lažu. Obit će im se o glavu.
Bilo kako bilo, mora se priznati da su sve otvorene staze bili bezprijekorno speglane. Snijeg suh i mekan. Skoro da nije bilo tvrdih dijelova staza, a leda pak ni milimetar. Uključujući i više od pet kilometara dugačke staze koje idu skroz u dolinu do donje postaje gondole. Ali kako je trećina skijališta bila zatvorena, već je sredinom dana postajalo dosadnjikavo.
Cijene hrane i pića se nisu pretjerano promijenile u odnosu na lani. Schiwasser 0,33L 1,80eur, a porcija gulashsouppe 5,60.
Sutra vjerovatno skijanje u Lienzu. Prognoza sunce veći dio dana. Ali tko zna...
Rating današnjeg skijaškog dana: 3/5
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA DANAS - 42.1
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA U SEZONI - 88.1
UKUPAN BROJ PADOVA U SEZONI - 0
NAJVEĆA POSTIGNUTA BRZINA DANAS - 77.1 km/h
komentiraj (0) * ispiši * #
12
utorak
siječanj
2016
SEZONA 2015./2016. - Skijaški dan 1 - Sillian, Austrija (12.01.2016.)
Krenulo je. Otvorio sam napokon skijašku sezonu 2015./2016. Kao što svi znamo, zima je nikakva. Bilo je puno planiranja pa puno otkazivanja. Trebao sam otvoriti sezonu još u Soldenu i Obergurglu krajem studenog. Bilo je nešto snijega gore na ledenjacima. Ne puno, ali dovoljno za početak. I taman kad sam trebao krenuti put Tirola, nakon čitavog niza sunčanih dana, došli su oblaci i snijeg dan za danom. Nije mi se dalo skijati u takvim uvjetima. Odustao sam.
Otišao sam na svoje redovno dugačko putovanje krajem godine. Ovaj put u Sjevernu Koreju i Kinu (uglavnom Tibet). Trebao sam skijati u Sjevernoj Koreji u jedinom sjevernokorejskom skijalištu - Masiku - otvorenom početkom prošle godine. Teglio sam sa sobom skijašku opremu. Ali Majka Priroda je mislila drugačije i, iako je sve bilo dogovoreno sa sjevernokorejskim vlastima, snijega nije bilo. Skijalište je početkom prosinca još uvijek bilo zatvoreno. Kasnije sam se ko pička smrznuo u Tibetu gdje je bilo snijega, ali nije bilo skijališta. Došao sam doma s velikom prehladom, teškim kašljem i glavoboljom. To me progonilo dva tjedna oko Božića i Nove godine.
Trebao sam otići između Božića i Nove godine negdje u Sloveniju ili Austriju, ali opet nije bilo snijega. Novo odustajanje.
I onda taman kada je 02.01. počeo kod nas padati snijeg, ja sam otišao na tjedan na toplo, u Alžir. Imao sam mjesecima kartu u džepu. Kretalo se iz Munchena pa sam Prašinarom potegnuo do Munchena, ostavio auto na parkingu i isplanirao da se u povratku zaustavim na skijanju. Priroda je opet poremetila planove. Nakon povratka iz Alžira, sljedeća tri dana namjeravao sam skijati u Garmisch Partenkirchenu, Soldenu i Obergurglu, ali taman se ta tri dana promijenilo vrijeme i opet došli oblaci i snijeg, baš kada ih nisam trebao. Odustao i od toga. Jedina skijališta koja su sljedeća tri dana pod kakvim takvim suncem, a da su uključena u sezonsku skikartu Tirol Snow Card (koja je ove godine poskupila na 737eur, ali zato su dodali još nekoliko skijališta), jesu ona u Istočnom Tirolu.
I tako sam našao smještaj za 28eur u jednokrevetnoj sobi u Nikolsdorfu, u okolici Lienza. Haus Burgi. Bit će moj dom za sljedeća tri dana. Ovisi o vremenu koja skijališta ću posjetiti, ali u okolici imam Lienz, Sillian, Kals-Matrei i St Jakob in Defereggental.
Danas ujutro pogled na net je otkrio da Sillian ima najbolje snježne uvjete. U Prašinara i četrdeset i kusur kilometara do Silliana. Bio sam u Sillianu tamo negdje prije 5-6 godina, možda i koju godinu više, i moram priznati da nije moje najdraže skijalište. Ostalo mi je u sjećanju kao vrlo lagano i vrlo dosadno, ali i po odlično pripremljenim stazama. Sjećam ga se kao tipično skijalište za obitelji s malom djecom. Tako je izgledao i danas - na parkingu hrpa automobila iz Hrvatske, a gore na skijalištu Hrvata u većini, Austrijanaca u manjin, plus Atlas škola skijanja. Bljuvalo mi se čim sam primijetio Atlas. Loša poslovna iskustva s njima. Čudim se da još uvijek posluju, s obzirom da su dužni svima, a svoje partnere još i redovno ucjenjuju.
No možda su upravo te lagane, ali dobro pripremljene staze, odlične za prvi dan skijanja u sezoni. Dan je bio prekrasan. Sunčan. Nešto sitno oblaka. Onda se u jedan naoblačilo i prolepršalo je par pahulja snijega, no sat vremena kasnije već je ponovno bilo sunčano. U prvom dijelu dana jak vjetar na vrhu skijališta gdje završavaju skoro sve žice, bilo je i puno nanosa, ali kasnije se smirilo. Začudo, čim je vjetar pao, spustila se i temperatura pa sam krajem skijaškog dana itekako mogao osjetiti svoje ručne i nožne prste.
Snijega ima u Sillianu. I van staza i pogotovo na stazama. Jučer i kroz noć ga je napadalo još 15tak centimetara tako da je bio savršeni pršić. Otvorena je i staza koja ide u dolinu, međutim posljednjih 200-300 metara snijega ima samo na stazi. Okolo u tragovima. Kako je temperatura i dolje u nizini dosta niska, i ta staza u dolinu je odlično držala cijeli dan. Velika zamjerka ide Sillianu zbog nepoštenja. Već danima reklamiraju na netu da su im sve staze otvorene, ali u stvarnosti par rubnih je zatvoreno. Nije da su mi falile, ali budimo pošteni...
Nekakvih novih promjena što se tiče staza i žica nema u Sillianu. Sve po starom.
Moji odlasci 4-5 puta tjedno u teretanu od svibnja prošle godine i gubitak kilograma te pojačanje snage imalo je velikog učinka danas na moje skijanje. Lani sam na otvorenju sezone u Soldenu već na dvadeset prijeđenih kilometara počeo osjećati grčeve u nogama i uspio napraviti nakon toga još samo par kilometara. Danas, grčevi su se počeli javljati tek na 35. odskijanom kilometaru, a uspio odskijati 46 do kraja dana. Zadovoljan za prvi dan.
Sutra tko zna. U igri su Lienz i St Jakob in Defereggental. Kals-Matreiju prognoziraju sutra loše vrijeme.
Rating današnjeg skijaškog dana: 4/5
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA DANAS - 46.0
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA U SEZONI - 46.0
UKUPAN BROJ PADOVA U SEZONI - 0
NAJVEĆA POSTIGNUTA BRZINA DANAS - 69.9 km/h
komentiraj (4) * ispiši * #
