Ufff, što reći... Vrijeme i dalje zajebava. Trebao danas za Kals-Matrei. Lani mi se svidjelo to skijalište. Ali prognoza je danas bila loša. Svega 2 sata sunca. Checking checking... I odlučio se za St Jakob in Defereggental. Prognoza - 5 sati sunca. Bolju prognozu imao je danas samo Sillian, ali jebiga ne mogu dva dana zaredom u Sillian. U St Jakobu sam bio lani jedanput, kao i jedanput prije sedam-osam godina. Zgodno malo skijalište s nekih 19 kilometara deklariranih staza, uglavnom crvenih i nešto malo plavih. Jedna crna, koja ide u dolinu, zapravo je crvena. Ostalo mi skijalište u sjećanju kao skijalište s lijepim širokim stazama i odlično pripremljenima. Ok, ne bi bio moj izbor za početak sezone, ali što je tu je.
Od mog smještaja u Nikolsdorfu do skijališta ima točno 55 kilometara ili skoro sat vremena vožnje. Sve je ravno do Hubena, a onda počinje uspinjanje u planine. St Jakob starta na višoj nadmorskoj visini od ostalih skijališta u Istočnom Tirolu - 1400m, pa je stoga i danas snijega poprilično bilo čak i u dolini, a da gore i ne pričam. Zimska bajka. Međutim, vrijeme nula. Od devet sati jedno sat i pol do dva bilo je nešto sunca pa oblaka pa sunca. A onda je sunce potpuno nestalo, nadvili se oblaci i čak počeo padati i lagani snijeg. Toliko o točnoj prognozi. Dobra strana priče je da nije bilo difuznog svijetla pa se unatoč oblačnom vremenu, teren dosta dobro vidio, što mi je omogućavalo da s vremena na vrijeme pustim malo skiju. Ljudi više nego u Sillianu, pogotovo jer je taman danas bio i neki bus austrijske dječurlije, koji su mi razbili mit da svi Austrijanci znaju skijati praktički od rođenja. Ovi su bili živi očaj. No, koliko sam primijetio, proveli su više vremena u restoranima na zatvorenom nego na stazi. Vani je bilo dosta hladno. Vjetra nešto sitno na vrhu, ali temperatura je bila koji stupanj ispod nule i dosta je bilo ledeno na gornjoj polovici skijališta.
No, nešto je trulo u državi Austriji ove godine. Jučer u Sillianu reklamirali na netu da su sve staze otvorene. Dođem tamo, a ono ih par zatvoreno. Nisu mi falile jer se radilo uglavnom o nekim sporednim kraćim stazama. Međutim, danas se slično dogodilo u St Jakobu, skijalištu u kojem nikada nije bilo problema. Svi smo već uzeli zdravo za gotovo austrijsko laganje kod deklaracije staza. Niti jedno skijalište nema onoliko kilometara koliko je službeno deklarirano. Ok. Pustimo sad to. Ove godine im očito to više nije dovoljno. Sada su počeli lagati i na službenim stranicama o broju otvorenih staza. Ujutro ja tako gledam na netu i piše u St Jakobu ne radi jedna žica i samo 1 kilometar staza nije otvoren. Dođem ja tamo, a kad ono zaista Almspitz sidro nije u pogonu. No, osim sidra, u pogonu nije bila i jedna trećina skijališta. Ogroman dio. A na netu do kraja dana uredno stoji da je zatvoren samo 1 kilometar! Nije mi bilo jasno zašto ne radi cijelo skijalište jer je snijeg svuda bilo i više nego dovoljno. Tijekom dana tek su ratraci par puta počeli prolaziti po tim zatvorenim stazama i sređivati ih. I da si htio ići na te zatvorene staze, ne bi bilo jako pametno jer su skroz bile izbrazdane od ratraka. Austrijsko fušanje. Varanje korisnika. Valjda su se dosjetili da, u ovu lošu zimu, tako mogu privući više gostiju. Ako lažu. Obit će im se o glavu.
Bilo kako bilo, mora se priznati da su sve otvorene staze bili bezprijekorno speglane. Snijeg suh i mekan. Skoro da nije bilo tvrdih dijelova staza, a leda pak ni milimetar. Uključujući i više od pet kilometara dugačke staze koje idu skroz u dolinu do donje postaje gondole. Ali kako je trećina skijališta bila zatvorena, već je sredinom dana postajalo dosadnjikavo.
Cijene hrane i pića se nisu pretjerano promijenile u odnosu na lani. Schiwasser 0,33L 1,80eur, a porcija gulashsouppe 5,60.
Sutra vjerovatno skijanje u Lienzu. Prognoza sunce veći dio dana. Ali tko zna...
Rating današnjeg skijaškog dana: 3/5