29

petak

siječanj

2016

SEZONA 2015./2016. - Skijaški dan 5 - Stockholm Hammarbybacken, Švedska (29.01.2016.)

Bio je srpanj kada je Adria Airways imala odličnu akciju na aviokartu za Stockholm. Iz Ljubljane za švedsku prijestolnicu za 123 eura. I još skije putuju gratis. Zapravo, u početku mi skijanje nije bilo ni na kraj pameti. Plan je bio provesti par dana u Stockholmu, i upoznati i tu posljednju skandinavsku prijestolnicu koja mi nedostaje, a onda vlakom zapičiti za Nacionalni park Abisko na krajnjem sjeveru Švedske, debelo unutar Arktičkog kruga, i pokušati napokon "uhvatiti" Auroru Borealis.
No, onda sam počeo malo razmišljati. Siječanj i veljača - zima - snijeg - skijanje. I počeo sam istraživati gdje bih mogao "pustiti skiju". U Skandinaviji sam dosad skijao samo na Islandu. Švedska bi bila jedno posve novo iskustvo. Zapravo, Švedsku općenito skoro da ne poznajem. Bio sam gore samo jednom i to kada sam na jedan dan prije puno godina otišao iz Kopenhagena preko Oresundskog mosta za Malmö. Vrlo brzo sam odlučio između Stockholma i Abiska ubaciti dva dana skijanja u najpoznatijem i najvećem švedskom skijalištu, nekoliko puta domaćinu Svjetskog prvenstva u alpskom skijanju i svake godine nezaobilaznoj postaji Svjetskog kupa - Ĺreu. A onda mi vrag i dalje nije dao mira. Počeo sam istraživati gdje skijati oko Stockholma. "Kada već teglim skije i pance preko cijele Europe, da ih dobro iskoristim...", razmišljao sam.
Pronašao sam tako u samom Stockholmu malo skijalište Hammarbybacken, a dva i pol sata vožnje od grada i puno veće skijalište Romme Alpin. I tako je u planu, kada sam napuštao Zagreb, bilo četiri dana skijanja na europskom sjeveru: jedan dan u Hammarbybackenu, jedan dan u Romme Alpinu i dva dana u Ĺreu.
Kada sam se u avionu za Stockholm napokon dohvatio Lonely Planet vodiča, počeo sam razmišljati i o skijanju na Arktiku. Navodno postoji neko skijalište nedaleko Abiska, na granici Švedske i Norveške... Postoji i jedno točno iznad Abiska s jednom žicom koja vodi na vrh planine i onda off piste, no ovo je zatvoreno do kraja veljače.
Nažalost, ni zima u Švedskoj nije kako je nekada bila. Kako mi dolje na jugu kontinenta muke mučimo sa snijegom ove godine, tako i Šveđani iste probleme imaju na sjeveru. Stockholm je bio blizu desetice za dana. Vjetar je davao malo osjećaja hladnoće, ali prave zime nije bilo. Snijega nula.
Nakon cijelog dana istraživanja Stockholma, navečer sam se uputio na noćno skijanje u Hammarbybacken. Skijalište ima malo čudno radno vrijeme: ponedjeljkom od 15:00-22:00, od utorka do četvrtka 10:00-22:00, petkom 15:00-22:00, a subotom i nedjeljom 09:00-18:00. Kako mrak počinje padati već nakon tri, većina radnog vremena je skijanje pod reflektorima.
Postoji mogućnost kupovine skipassa za 1, 2, 3 i 5 sati, kao i za čitav dan. Jednosatni skipass stoji 125 kruna (105kn), dok je cjelodnevni 220 kruna (185kn). Ja sam za 160 kruna (135kn) uzeo trosatni skipass, iako sam poslije shvatio da sam se zajebao i da se nema što raditi više od dva sata. Čak su i dva sata navučena.
Ono što je posve jedinstveno kod Hammarbybackena jest činjenica da je skijalište u samom gradu! Udaljeno od centra Stockholma pet stanica metroom i ptgt otom tri stanice tramvajom. Trebalo mi je do skijališta 45 minuta. Skijalište je posve okruženo stambenim blokovima, a s vrha puca pogled na cijeli Stockholm. Tu nije kraj neobičnosti Hammarbybackena. Skijalište počinje na deset metara nadmorske visine! Da, dobro ste pročitali. Deset metara nadmorske visine. S vrha se čak vidi da je more udaljeno svega stotinjak metara. A vrh je na svega 95 metara. Mala nadmorska visina, mala visinska razlika, malo skijalište. No, veoma neobično. I slikovito. S vrha pogled na cijeli Stockholm, a onda se pod dobrim reflektorima spuštaš dolje prema svijetlima velegrada. Skijalište izgleda iz daljine pak kao jedno umjetno napravljeno brdo usred dosta niskog Stockholma. Strši iz grada, pogotovo kada noću s reflektorima. Ranije sam ga vidio dok sam istraživao grad u daljini na suprotnom kraju luke.
Hammarbybacken ima svega četiri staze, označene zelenom, plavom, crvenom i crnom bojom, no boje uglavnom ne označavaju ovdje težine staza. Zelena je bila zatvorena zbog nedostatka snijega. Plava je plava, crvena crvena, ali ona crna je također crvenog karaktera. Staze su konfiguracijski ritmične, malo strmine, malo ravnine pa strmina. Ali nema ozbiljnijih strmina, a najveća zamjerka je premala dužina staza. GPS mi je najviše pokazao, uz dosta vijuganja, svega nekih sedamsto metara dužine. Ukupno deklariranih 2 kilometara staza, što je manje više točno, uz vijuganje. Naravno, kako je Hammarbybacken jedno jedino malo brdo u gradu, nema mogućnosti za ikakvo širenje.
Snijega izvan staza uopće nije bilo. Na stazama je sve umjetni snijeg, a uz niske temperature tijekom dana, vidjelo se da je teško bilo pripremiti ga. Staze su bile prepune neravnina, te povremeno ledenih grumena i ledenih ploha. Ali moglo se skijati. Kao što sam rekao, veći problem je da skijalište brzo dosadi i dobro je za sat dva laganini skijanja nakon posla ili za učenje skijanja. Također, danas je problem predstavljao i jak vjetar na vrhu koji te dobro odgurivao u stranu na početku spusta. Borba.
Sve staze servisira jedna jedina žica - malo starije sidro. Zapravo dva - paralelna jedno uz drugo. U funkciji je bilo samo jedno i to je bilo dovoljno jer je u početku, kada sam stigao u 19:00 sati, na cijelom skijalištu bilo možda trideset-četrdeset ljudi, ne pretjerano dobrih skijaša, a dva sata kasnije broj je pao na desetak.
U bazi skijališta, bez obzira na njegovu veličinu, trgovina za rentanje opreme, kao i mala zalogajnica.

Rating današnjeg skijaškog dana: 2/5

VIDEO Spust usred Stockholma


UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA DANAS - 10.1
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA U SEZONI - 174.0
UKUPAN BROJ PADOVA U SEZONI - 0
NAJVEĆA POSTIGNUTA BRZINA DANAS - 58.5 km/h


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.