Pregled posta

SEZONA 2015./2016. - Skijaški dan 8 - Are, Švedska (01.02.2016.)

Joj, kako je dobar doručak bio jutros! I još uključen u cijenu! Nema čega nije bilo: mueslija, sira, šunke, kruha, jogurta, mlijeka, kave, čaja, keksiju... Najeo se ko svinja i pripremio za novi skijaški dan.
Namjera mi je bila uzeti besplatni skijaški bus do VM8 gondole/šestsedežnice, koja se jedina upogonjuje već u 08:00, i tako iskoristiti svaku minutu današnjeg dana za skijanje u Areu. Ali na internetu sam za doručkom pročitao da je zbog jakog vjetra žica zatvorena. Provirio sam vani na trenutak. Nije bilo ni daška vjetra. Ništa mi nije bilo jasno. Odlučio sam na kraju pričekati do 09:30 i normalno otvaranje skijališta, uključujući i žica u blizini mog hostela. Kada sam napokon sjeo na žicu i krenuo prema gore, vjetra i dalje nije bilo. Čak ni na višim visinama. Kako na puno mjesta na skijalištu postoji besplatni wifi, provjerio sam stanje. Pisalo je da je VM8 i dalje bila izvan pogona. Isto je pisalo na ulazu u nekoliko drugih žica: "VM8 stangdt". Napravio sam dva spusta iznad Are byja. I onda primijetio na drugom kraju brda da se žica vrti. VM8. Odlučio sam se spustiti do Are Race Arene. Putem sam naletio na još jednu tabelu nasred staze poveznice koja je obavještavala da je VM8 izvan pogona. Ali žica se vrtila pred mojim očima. Spustio sam se do dna i bez problema ju uhvatio. I tako nekoliko puta tijekom dana. Prošao sam ponovno skoro cijelo skijalište (ponovno osim Duveda, i ovaj put Bjornlandeta). Vrijeme je bilo oblačno, ali s povremenim fazama plavog neba. Odlična vidljivost. I ponovno odlična pripremljenost staza. Na par mjesta nešto malo leda, ali kako je bilo relativno malo ljudi, jer je ponedjeljak, moglo se bez straha pustiti skiju i prijeći preko to malo leda.
U konačnici još jedan savršeni skijaški dan. Are je premašio sva očekivanja i stavio me sada na sto muka. Za sljedeću zimu razmišljao sam da bih se nakon dvije godine stanke vratio u Colorado i Utah. Sve ovisi ako će američki dolar malo oslabiti jer po trenutnom kursu sve je nama strancima gotovo dvostruko skuplje nego je bilo prije dvije i tri godine. Onda sam razmišljao da bih otišao natrag u južnokorejski Pyongchang i skijao na olimpijskim skijalištima godinu dana prije Zimskih olimpijskih igara koje će se ondje održati 2018. godine. A u džepu je već i karta za Japan i skijanje u Naganu u prvoj polovici prosinca ove godine. I sada je u igru upao Are i razmišljao da bih možda autom potegao do Skandinavije i proveo mjesec dana skijajući po Švedskoj, Norveškoj i Finskoj. Previše planova, premalo vremena i novaca.
U 14:15 sam morao završiti sa skijanjem i pozdraviti se s Areom. U 15:09 uhvatio sam vlak za Sundsvall i dalje za Abisko skroz na sjeveru Švedske. Dvjesto kilometara unutar Arktičkog kruga. U potragu za Aurorom Borealis. Veoma ugodan vlak i vožnja. U Abisko sam stigao u 10:52 sljedeći dan. Htio sam skijati i negdje unutar Arktičkog kruga, ali skijalište u Abisku na planini Nuolja koje ima jednu sedežnicu i nema staza, već je potpuni off piste paradise, bilo je još uvijek zatvoreno zbog previše snijega i opasnosti od lavina, kao i zbog jako niskih temperatura. Isti slučaj s obližnjim malo većim skijalištem u Bjorklidenu, koje se otvara dan nakon mog odlaska iz Abiska. Riksgransen na samoj granici Švedske i Norveške, pa skijaš malo u jednoj, malo u drugoj zemlji, također nisu otvorili. Otvorena su mala skijališta u norveškom Narviku, 1h45min vlakom zapadno od Abiska, i ono u švedskoj Kiruni, 1h15min istočno od Abiska. Ali raspored vožnje vlakova je tako loš da ništa od skijanja. Zimi nema buseva, a malo selo poput Abiska nema ni rent-a car. Piši kući propalo.

Rating današnjeg skijaškog dana: 5/5