SEZONA 2015./2016. - Skijaški dan 9 - Cerkno, Slovenija (06.02.2016.)

Sinoć sam stigao iz Švedske, pokupio auto na parkingu na aerodromu u Ljubljani i zapičio prema Cerknu. Radije bih subotu proveo skijajući na nekom većem i atraktivnijem skijalištu, ali još uvijek imam dvije skikarte koje moram iskoristiti u ovoj sezoni. Smještaj sam pronašao u Idriji u Hostelu Idrija gdje me dvokrevetna soba izašla 15eur. Hostel je zapravo neki omladinski dom, izgrađen davno za Juge i izgleda kao korak u drugo vrijeme. Ali čist je, topao i teško da ga netko drugi može pobijediti cijenom. I nalazi se pola sata vožnje od skijališta.
Ujutro sam došao točno u 09:00 na parking kod Počivala. Kako je bila subota, gornji parking tik uz žicu bio je već pun. Ja sam taman među zadnjima uhvatio mjesto na donjem parkingu ispod Počivala. Kasnije su se ostali parkirali uz rub ceste prema Cerknom. Slovenci i nešto malo Hrvata. Previše ljudi za tako malo skijalište. Doduše na žicu se opet nije puno čekalo, ali staze su bile krcate i teško je bilo malo pustiti skiju i uživati na snijegu bez straha da će te netko pokupiti ili da će ti se netko baciti pod skije. Puno klinaca, puno loših skijaša. I opet se događalo isto: oni koji ne znaju skijati, redovno se motaju po strmijim stazama. Još klince mogu razumijeti jer njihove glave još uvijek ne kopčaju mnoge stvari. Ali odrasli?! Oni bi trebali barem zaključiti što mogu i što ne mogu i najprije naučiti osnovne korake na poligonu za učenje. Na startu pokupio me skoro jedan malac, jedan od onih koji su uvjereni da znaju skijati, a cijelo tijelo im se rotira. Da ga nisam krajičkom oka spazio kako kamikazira pokraj mene i da se refleksivno nisam odmaknuo, pokupio bi me. Stao sam naposljetku, a on je nastavio juriti niz crvenu stazu, njišući cijelo tijelo i mlatarajući štapovima na sve strane. Onda su tu oni koji stoje uz rub staze i taman kada ti prolaziš, krenu i oni bez da su pogledali prema gore da li mogu krenuti i da li netko dolazi odozgora ili ne. Par puta nedostajali su centimetri. A onda su tu obitelji. On ne zna skijati. Ona ne zna skijati. Njihova djeca još i manje. Ali su redovito takvi također na strmini gdje roditelji pokušavaju "naučiti" skijati svoje klince. I onda, čim strmina postane veća, svi se nađu na podu, pogotovo od 14:00 kad su se pojavili hupseri, pa su staze pune ležećih klinaca i njihovih roditelji. Jednom prilikom bilo ih je dvadesetak ležalo oko hupsera; toliko da se nije imalo gdje proći. Kultura skijanja nula danas na Cerknom.
No, vrijeme je poslužilo. Lijepo sunčano, plavo nebo i savršena temperatura koji stupanj iznad nule. Staze jako dobro pripremljene. Puno bolje nego prošli put. Barem ujutro nije bio beton. U posljednjih nekoliko dana napadalo je i nešto svježeg snijega tako da je prekrilo rupe, a snijega u tragovima sada ima i izvan staza. Od 13:00 počeo je izbijati led na mnogim mjestima. Od 14:00 hupseri. Ali dalo se skijati za one koji znaju skijati.
Danas je na Cerknom bio i test Fischer skija. Testirao sam najprije Progressor F19. Otpale mi noge koliko je trebalo stiskati skiju. A ja mislio da su moje Elanice teške za skijati! Čim se malo opustiš, odmah te baca unazad. Potom sam uzeo RC4 SC, najjaču rekreativnu slalom skiju. Napravio tri spusta s njom. Dobro mi je sjela. Lakša od moje Elanice, ali ne prelagana. Odlično ulazi i izlazi iz zavoja. Dobro se ponaša i na ledu. Doslovno grize. Dosta eksplozivna pa njoj treba netko s dosta kondicije. Razmislio bih o kupnji ove skije kada bih našao dobru cijenu.
Ručao sam danas u jedinom restoranu na skijalištu - Alpskoj Perli. Jota za 3,90eur. Ali jeo sam tek u 14:30 jer svaki moj pokušaj ručka od 11:30 do 14:30, završio je okretanjem i izlaskom iz restorana. Kako je Perla jedini restoran na Cerknom, red je bio poveći za hranu, drugi za plaćanje, a treći najveći za kavu. Nije mi jasno zašto ne dodaju neku zalogajnicu barem vikendom. Npr. u Švedskoj se skupilo društvo, donijelo stolove, stolice i roštilj i uz jednu žicu odlučili napraviti barbecue i prodavati skijašima. Ali daleko su i Hrvatska i Slovenija od Švedske nažalost... U svakom smislu...
U tri sam krenuo s planine. Odskijao sam svoje. Dosta se naživcirao, ali uspio koliko toliko kvalitetno skijati. Sljedeća postaja Kronplatz. GPS me odveo za Ajdovščinu pa onda za Novu Goricu, Udine, Tolmezzo, Sappadu i naposljetku u San Lorenzo di Sebato gdje sam pronašao sobu za 40eur s doručkom. Jeftinijeg nije bilo. Znam da sam mogao ići vjerovatno brže preko Kranjske Gore i Lienza, ali tim putem ću se vraćati pa nisam htio duplirati. A i taj gornji put mi je već dosadan koliko sam ga prošao. Ovako mi je trebalo nekih 6 sati, ali imao sam vremena. Bez žurbe. Dakle sutra skijanje na Kronplatzu, a dalje ne znam. Pičim negdje za Austriju. Sve ovisi gdje nađem smještaj. Snowcard Tirol sezonski skipass mi pokriva 90 skijališta tako da imam izbora...

Rating današnjeg skijaškog dana: 2/5