Pregled posta

SEZONA 2015./2016. - Skijaški dan 11 - Nauders, Austrija (08.02.2016.)

Jučer sam pred kraj skijaškog dana sjeo uz jednu od gondola na Kronplatzu, uhvatio wifi i krenuo pretraživati gdje će sutradan biti najbolji uvjeti za skijanje u Tirolu. Odlučio sam ove godine uglavnom ne rezerviravati smještaj unaprijed, već provjeriti dan prije vremenske prilike i onda pronaći smještaj preko jedne od tražilica na internetu. Za sutra je ispalo da je prognoza najbolja u zapadnom Tirolu gdje mi moj sezonski Tirol Snowcard skipass nudi nekoliko skijališta: Galtur, Ischgl, Nauders, Venet, Berwang, Serfaus-Fis-Ladis... Potražio sam smještaj i preko www.hrs.com pronašao najjeftiniji u mjestu Tarrenz par kilometara od Imsta. Haus Selma za 31eur po noćenju u jednokrevetnoj sobi s doručkom i zajedničkom kupaonicom na hodniku. Barem je tako pisalo. Kada sam došao tamo u 20:45 (nakon par sati vožnje od Kronplatza preko Brenera na kojem je snježilo sve u šesnaest), ispalo je da je "zajednička kupaonica" zapravo samo zajednički WC. U sobi je bio umivaonik. Ali tuša nije bilo na vidiku. To je "economy room". Nisam još nigdje to doživio da nema tuša, ako ne u sobi, onda barem zajednički na hodniku. Ostao sam paf. Nakon jučer odskijanih gotovo sedamdeset kilometara, trebao mi je topao tuš. Tu priči nije kraj. Kada sam se pojavio na Selminim vratima u 20:45, stara nije propustila komentirati: "Dolazite kasno! Jako kasno!". I ne postoji uopće wifi, što mi je više nego potrebno zbog provjeravanja stanja na skijalištima. Odlučio sam prespavati i sutradan dati petama vjetra.
I tako sam nakon doručka pokupio stvari i krenuo dalje. Upogonio sam Prašinara prema Naudersu. Bilo je puno opcija, ali nekako Nauders mi se učinio najzanimljivijim. U Ischglu i Serfaus-Fis-Ladisu sam bio. Ovaj drugi je zapravo jedno jako dobro skijalište. Ali htio sam upoznati danas nešto novo. Nauders je najveći među tim "novim" skijalištima. Put me odveo malo autocestom, a onda brzom cestom prema Serfausu, i umjesto da se skrene prema Serfausu, samo se nastavi ravno dalje u dolinu. Put od Tarrenza do Naudersa trajao je 50 minuta. Skijalište zapravo nije u samom gradu, već se treba proći grad i nakon minute s lijeve strane se ugleda veliki parking i moderna bijela prizma koja ima funkciju donje postaje gondole, garderobe i restorana. Skijalište se nalazi između 1400 i 2850 metara nadmorske visine i na samoj je tromeđi Austrije, Italije i Švicarske. Cesta odavdje se primjerice nastavlja prema Scuol Motta Nalunsu i Sankt Moritzu, skijalištima u Švicarskoj. Zato je i skijalište bilo danas prepuno Švicaraca s onim njihovim čudnim njemačkim. Nevjerovatno kako jedan narod može tako masakrirati jedan jezik. Onda je tu bilo puno Nijemaca. I hrpetina Nizozemaca, Belgijanaca i Luksemburžana. Imao sam dojam da su domaći bili u manjini.
Na ulazu u gondolu gužvetina. Iako su pokušali uvesti reda i puniti gondole šest po šest preko posebnih automatskih rampi, ljudi se jednostavno toga ne pridržavaju i nastaju gužve. Čekao sam 25 minuta ulaz na gondolu. A onda kada sam napokon došao gore, na svim okolnim žicama opet gužva. Kasnije se to raštrkalo pa se na žice ulazilo ili momentalno ili nakon minute dvije. Ali start je bio brutalan.
Nauders ima deklariranih 70 kilometara staza. Od toga 28km otpada na plave, 31km na crvene i 11km na crne staze. I zaista skijalište ima raznolikost staza, od onih laganih za učenje do crnjaka. Staze su čak i dosta duge. Doduše ne koliko na Kronplatzu, ali ipak sam uspio "nabiti" jedan spust od vrha do doline od 6,6 kilometara. Uz izuzetak par kratkih staza (cca 1km svaka) na samom vrhu skijališta iznad razine drveća koje su široke, sve ostale staze su ili uske ili srednje širine. S obzirom na količinu ljudi na užima se znao dogoditi krkljanac. Pripremljenost ne baš bajna. U startu puno mekog snijega koji se nakon sat vremena počeo polako pretvarati u hupsere, a nakon podneva hupsera je bilo posvuda na crvenim i crnim stazama. I pokoja ledena ploha. Problem je što je kroz noć napadalo par centimetara svježeg snijega kojeg nisu mogli stisnuti. Plus puno ljudi. Snijega je inače bilo puno više nego na drugim skijalištima. Čak i izvan staza u dolini. To je zato jer je Nauders ipak na malo većoj nadmorskoj visini. Na samom vrhu skijališta gdje nema drveća snijega puno i imao pregršt mogućnosti za off piste. Ali zbog lavina po Tirolu u posljednjih nekoliko dana kada su čak izgubljeni i životi, malo tko se usudio ići izvan staza. Vidjelo se izdaleka da su vrhovi prepuni snijega. U nekim drugim okolnostima i u društvu usudio bih se off pistati u Naudersu.
Ranije sam spomenuo 70 kilometara deklariranih staza. Učinilo mi se nakon par spusteva da je to jako jako nategnuto. Skijalište je zapravo veoma malo i vidi se od jednog do drugog kraja s određenih točaka. A onda sam pogledao skimapu i otkrio da se skijalište zapravo sastoji od tri međusobno odvojena dijela: Nauders Bergkastel (glavno skijalište u blizini grada gdje sam skijao cijeli dan), te Haider Alm Malga S. Valentino i Schöneben Belpiano, malo dalje niz cestu prema granici. Ovaj drugi ima samo par kratkih staza, a treći koju više, i posebice tu upadaju u oči crnjaci. Nije mi se dalo skidati skije i pance i voziti prema tim drugim dijelovima skijališta budući da imam samo jedan dan. Zadržao sam se cijeli dan u Bergkastelu. Na tom glavnom skijalištu je tri petina staza od onih 70 kilometara, te ukupno 13 žica (1 gondola, 5 sedežnica i 7 vučnica). Sve otvoreno.
Vrijeme jako dobro. Sunčano veći dio dana. Osim jednog oblaka koji je cijeli dan bio točno na sredini skijališta gdje je vidljivost bila smanjena, a iznad i ispod oblaka odlično vrijeme. Kasnije, nakon 14:00, oblak se počeo širiti, ali još uvijek je bilo dosta sunca. Na samom vrhu jak vjetar koji je pojačavao osjećaj hladnoće, iako je bilo službeno svega koji stupanj ispod nule.
Ok skijalište za jedan dan. Sve više od toga bi bila živa dosada. Zamjerka je previše ljudi čak i u tjednu i previše škola skijanja i mentalno retardiranih učitelja koji na užim stazama i uz mnogo ljudi idu s desetak i više klinaca u gusjenici od ruba do ruba. Cijene hrane i pića također iznad prosjeka. Uzeo pizzu i mali skiwasser i olakšao novčanik za više od 15 eura.
Također, na nekoliko mjesta na skijalištu oglašavaju besplatni wifi, ali na niti jednom mjestu nisam se uspio spojiti na njega. Tek sam kasnije na autocesti stao na nekom odmorištu i bacio se u potjeru za lijepim vremenom sutra. Situacija obrnuta. Sutra je zapadni Tirol u oblacima i snijegu, a istočni uz oblake ima mogućnost i nešto sunca. Odlučio krenuti za Kitzbühel, na potpuno suprotni kraj Tirola. Dva sata vožnje. Ipak, ne bunim se - Kitzbühel je meni jedno od najdražih skijališta.
Smještaj sam pronašao u Jack's Lake & Mountain (JLM) Hostelu, par kilometara od centra grada. Novi hostel. Sve u njemu miriše još na novo. Moderno uređen. Više nalikuje na skijašku kuću, nego hostel. I šlag na kraju. Uzeo sam za 21,75eur krevet u četverokrevetnoj spavaonici, ali kako nema ljudi, imam cijelu sobu samo za sebe! Ozbiljno razmišljam da ostanem ovdje nekoliko dana. U okolici ima dobrih skijališta poput Kitzbűhela, Kaltenbacha, Mayrhofena, Brixentala, Alpbachtala, Steinplattea...

Rating današnjeg skijaškog dana: 3/5