I sad, dok si pričala, zapravo sam tonuo u poznati zvuk, u Tvoje oči, i van birca i van srijede popodne akvarel školskog mirisa, prohodavanja, prekidanja, gubljenja i pronalaženja poput kaleidoskopa me čarao u onaj iskonski kutak sigurnosti, trajanja, vjere, iznad svega, uvijek.
Udahnuo bih dim cigarete, koji si otpuhivala kao tada, dok bismo se zavlačili pod deku pred teveom i pokušavali biti dobri i kasnije se u polušaptu smijuljili kako to zaista više nećemo raditi.
... i još prekidanja, i još prijateljstva, još anegdota, dodira, susprezanja; još trećih, još tihih prigovora, selidbi, još obiteljskih druženja ...
I dok si pričala, sjetio sam se Tvoje bijele košulje, Tvojih bosih stopala, prvih ispovijedi o Tvom braku i o mom braku i što bi bilo da je sve drukčije i ako ikad, onda...
I, dok si tako pričala, tim glasom, tim očima, tim rukama, kaleidoskop se odjednom zavrtio u suprotnom pravcu; ne znam, zašto, zapravo; pogled mi je pao na bore oko Tvojih očiju, dok si stavljala naočale za čitanje i odmaknula ruku sa jelovnikom, komentirajući kako Te stalno bole leđa i kako ćeš morati promijeniti posao i... zaista... kako je prošlo dvadesetak godina ...?
Potaknut monotonijom provincije u kojoj privremeno živim deset godina, znatiželjan na oca Dalmatinca, introvertiran na majku Njemicu, ponekad u čudu na suprugu Tuzlanku, u životu svugdje pomalo, ovog pljuštećeg popodneva udovoljavam Vodenjaku u sebi i nekim dobronamjernicima koji me gurkahu na blogojavljanje, i ... kreće općeobrazovni blog introspektivnog snatrenja...
... a zašto baš Shelly Kelly?
Isključivo hommage imenu.
Interes za zrakoplovstvom odveo me u vrlo slojevitu priču o mogućoj kolateralnoj žrtvi interesa politike, o raznim licima istine i slučaju trenutka, o nafaki i sićušnosti svih nas na nekoj apstraktnoj, univerzalnoj šahovskoj ploči - privilegija je, moći pričati ...
(Šlagvort za zainteresirane - let IFOR-21, Ćilipi 1996. ...)
O bloženju načelno i konkretno: "Da većina ljudi ne zna pisati, kompenzira činjenica što ionako nemaju što reći."
(Harald Schmidt)
"Nikad ne treba očajavati, kad se nešto izgubi, osoba ili radost ili sreća; sve se još divnije vraća. Što otpasti mora, otpada, što nama pripada, uz nas ostaje, jer sve se po zakonima odvija, koji su veći od naše spoznaje i s kojima smo samo naočigled u suprotnosti. Treba u sebi živjeti i na cijeli život misliti, na sve svoje milijune mogućnosti, širine i budućnosti, naspram kojih ne postoji ni prošlo niti izgubljeno.-"
(Rainer Maria Rilke, Rim, 29.4. 1904.)
"Inženjeri su deve, koje jašu ekonomi."
"Pametan čovjek nema vremena za demokratske većine."
(prof. Branko Katalinić)
"Malo ljudi vlada umjetnošću, plašiti se pravih stvari."
(Juli Zeh)
"Niemand lasse den Glauben daran fahren, dass Gott mit ihm eine grosse Tat will!"
(Dr. Martin Luther)
"Što manje ljudi znaju o tome, kako se prave kobasice i zakoni, to bolje spavaju."
(Otto von Bismarck)
Napomena:
Za sadržaj linkova objavljenih ili preuzetih na svom blogu ne odgovaram.
... a ako netko želi mene linknut', u diskreciji, vlastitom prostoru, bez obaveza, ne svojom krivnjom, djeca ne smetaju itd ...:
grapskovrilo@gmail.com
...Godišnjem dobu sukladno...
... Uvijek ću se nakloniti imenima ...
Ernest Hemingway, Jacques Prevert, Peter Ustinov, Willy Brandt, Hans Dietrich Genscher, Brunolf Baade, Hugo Junkers, Ferry Porsche, Ruth Westheimer, Leni Riefenstahl, Dean Reed, Astor Piazzolla, Amalia Rodriguez, Ana Rukavina, Dieter Hildebrandt, Ivica Račan, Nela Sršen, Boris Dežulović, Ayrton Senna, Niki Lauda, Al Pacino, pater Stjepan Kušan ... i ima ih još mnogo, Bogu hvala ...