17.01.2011., ponedjeljak

Su - očavanje

O svom ocu puno toga ne znam.
Prerano smo se razdvojili. Prerano je otišao. (Čudno, serija preranosti stapa se u prekasnost.)
Ne znam, ili sam zaboravio, je li i on bio u talijanskom zatvoru u pretprošlom ratu, ili je to bio samo moj djed.
Pojma nemam, što ga je navelo na Omladinske radne akcije, niti mi je jasno, gdje su nestale dvije udarničke značke, koje sam vidio kratko prije njegove smrti.
Nikad neću saznati, otkud mu ljubav za sevdalinke.
I nije da o tome prečesto razmišljam više.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic
(Hrvatska Kostajnica)

Zimske ferije provodio bih u Dalmatinskoj Zagori, sa starim. Ponekad bismo iz Zagreba u Split (usplit) putovali Unskom prugom – ambicioznost mog oca nikad nije dosegla do vlastitog auta; ipak, uvijek bi mantrao da bi on bio ambasador, samo da nije bilo moje majke. Kako god, dok bi se vlak ljuljkao i klepetao, vijugavo prateći tok Une, starom bi oči zasjale; sa svakim odmakom (ili ipak sa svakim primakom) postajao bi druga osoba.
Ja bih djetinjim zanimanjem pratio njegove priče o turskim osvajačima, mlinicama, ribama, skrivenom blagu; prožimalo bi me njegovo oduševljenje žubornim, gotovo mističnim zelenilom rijeke, sve dok iscrpljen stakatom njegovih riječi i gestikuliranja ne bih utonuo u san, dok bi jutarnje sunce grijalo dimno – kiselkasti poluvonj tandrkavog kupea.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Pojma nemam, otkud mi tlapnja da ću starome biti bliže na par trenutaka, ako odem do Une. Do te, njegove, Une.
(Otkud njemu, uopće, baš Una?!)
Mora da je pomalo bizarno izgledalo moje lice, dok sam se provlačio pod mlinicama, hodao željezničkim pragovima i promatrao suton sa visoravni nad rijekom. Kao kad te cijele godine nešto vuče do groba bliske osobe, i kad stigneš, osjetiš se potpuno besmisleno, jer zapravo znaš da ta osoba nije tu (ne samo tu), da je svakako uz tebe, da te prati, promatra, da zna za tebe i sad, dok čupkaš travke oko ploče i pitaš se, sluša li te uopće dok joj se obraćaš.
I gledao sam tako dolinu rijeke, i nije me smetalo što duše ne ostavljaju stope u snijegu.
Bio je tu negdje.
Možda.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic





- 09:42 - Stisni pa pisni (14) - Papirni istisak - #

13.01.2011., četvrtak

Zagrebalije

Image and video hosting by TinyPic
/"... i nitko neće znati da sam i ja bio tu i prošao" /

Image and video hosting by TinyPic
Procjep

Image and video hosting by TinyPic
Deja Vu

Image and video hosting by TinyPic
Podsvijest

Image and video hosting by TinyPic
Škrge

Image and video hosting by TinyPic
Polusjena

Image and video hosting by TinyPic
Beskućnik

Image and video hosting by TinyPic
Budući elitni stanovi

Image and video hosting by TinyPic
Stairway to Heaven

Image and video hosting by TinyPic
Blessing

Image and video hosting by TinyPic
Shaken, not steared














- 08:07 - Stisni pa pisni (9) - Papirni istisak - #

11.01.2011., utorak

Stojedan vražji Big Brother

Zapravo sam bijesan, koliko i tužan.
Ništa mi ne pomaže mjehhurićima alkoholne pare iskavitirani mislotok o idealnoj konstrukciji trkaćeg auta po Ferdinandu Porscheu – onoj, koja je taman toliko lagana, čvrsta, jaka i trajna, da se raspadne prva iza ciljne linije.

Imali smo dakle svu silu demokratskih izbora, OESSova, klaftre postdiplomanata u pravosuđu posttranzicije Pribalkanja. Preživjeli smo Đodanovu cijenu mozga i magle guščje. Institucionalizirali etičke kodekse, imovinske kartice, odbore za sukob interesa. Postali smo uljuđeni, kompatibilni truloj Uniji.
I onda nam se desio Sanader.
Onaj sa Rive, onaj isti sa Gornjeg Grada, onaj, koji je većinu nas privolio na crtkane upitnike sotonizacije i na kičmanovićko ufanje u vlastitu podeksponiranost. Taman kad smo povjerovali da se zlo uljudilo, padoše nam i pukoše imovinska kartica i instrumentariji sukoba interesa i sprječavanja korupcije kao moralni kurton.
Tunižani na cesti. Grci svako malo. Španjolci. Nijemci.
Mi pak iz fotelje pred televizorom pod miljeićem grintamo, da IM pas mater.
No IM ne izlazimo pred seconds-from-slomljene noseve.
Pa sam dakle bijesan i tužan.

Bijesan sam i tužan, jer se sjetim svog povratka prekozidnoskočnog iz DDRa u Zagreb. Neki Omladinski Radio.
Pa se to počelo slušati, počelo se prepoznavati. Snimao se Galbrightov govor za očuvanje Stojedinice.
Bilo se u postrojbi, koja je trebala po potrebi intervenirati u metropoli neke tamo '97.; '98. Zbog Stojedinice.
Iste one, koja se tražila oko Novske i koja je bila prva asocijacija doma, poput zvuka otirača pred vratima, koja se slušala uz kuhanje, ručkove, na webstreamovima daleko; u inat deželi sve do pred Graz.
Sve u ime britke misli, otklona, drukčijosti.
I nije poanta što sve prođe.
Najljepši su avioni postali nerdologija. Karizmatične aute rijetki pamte. Tempus fuckit, svakako.
Ali, popušio sam.
Institut moje istine, moje domovnosti, moje gradstvenosti raspada se u muljaži, frakcijašenju, znali-smo-al-šutilizmu.
I ne znam, je li mi gore to, što se u Adezeju koso R i restlo bande pravi blesavo, ili što posljednjih par altruista Stojedinice sad kuka kako se i su sve znali od početka.
Eto, u Adezeju barem vele, nisu znali. Ali u mojoj Stojedinici – mojoj, preko dvadeset godina – vele – znali su.
Grozno blesav ispadam, skupa sa penzićkama i prekajkavajućom dotepenčadi koja je klicala Zrinki i Senderu Luminosu Mog Radija.

Uvijek mi Hrvati sve nešto znamo i uvijek kištre povijesne građe izvlačimo – naknadno.
Gori smo od bilokoje uneređene jungferice.
Znali smo za jugounitariste, četnike, masone, ove, one. Ali uvijek naknadno (zato uvijek furamo iglicu i konac; za pokrpat poderane štrample pred zoru...)
Znali smo – mili moji Stojediničari – za dugove, namještaljke, misiju trenutka, Hemingwayevsku istinu kako revolucija opstaje jedino diktaturom.
Ali što smo učinili?
Mi svi; birači, slušatelji, fanovi, dioničari, urednici?
Ništa.
Ništa protiv gamadi pljaškaške – koja i dalje docira, smješka se i rokće kroz medije, koje MI plaćamo.
I pustilo nas se popušit'.
/... da nije bilo putra od kikirikija, tko bi danas spominjao „Posljednji tango u Parizu“, BTW...? Također, pušenje ubija. /
Čemu dakle trepavični suzobac?!

Pitam se dvije stvari.
Prva je karnalna. Tko; ma tko sa strane ne bi htio samoživo mrknuti tupavu curku koja ne kuži, a baš se voli družiti i biti in, makar po cijenu Prozaca??
O nama govorim, nacionalno, državno, etički, stranački.
Gradski također.
Pa naravno ćemo do kraja naših dana drhtuljiti po zornicama u iluziji odriješenja, kad smo tupavi.
Drugo se pitam na koncu, zašto pred kolateralni zastoropad ne vidim razliku korumpirane stranačke gamadi pred kojom klečimo infantilno, i medija, kojeg smo smatrali kontrapolom; svjetionikom?
Je li do mene?
Pitam se i treću stvar.
Kraju politika. Kraju Stojedinica (i komad kojeg smo oženili nakon dvadeset godina nije zanimljiv; let's face it).
Ali – što sad? Radio Avenue Mall? Ornell Multimedia? Farma24 – TV?
HRN – sivilo (uz pozdrav Đodanu, ma gdje bio...)?

Orwell se za''eb'o.
Big Brothera nema.
Svi smo mi Big Brother.

(Odoh tražit' frekvenciju Antene. Spada me.)

Image and video hosting by TinyPic
- 18:15 - Stisni pa pisni (4) - Papirni istisak - #

< siječanj, 2011 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (2)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (3)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (4)
Kolovoz 2016 (2)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (1)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (5)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (3)
Lipanj 2015 (2)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (6)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (5)
Studeni 2014 (4)
Listopad 2014 (6)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (4)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (4)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (3)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Potaknut monotonijom provincije u kojoj privremeno živim deset godina, znatiželjan na oca Dalmatinca, introvertiran na majku Njemicu, ponekad u čudu na suprugu Tuzlanku, u životu svugdje pomalo, ovog pljuštećeg popodneva udovoljavam Vodenjaku u sebi i nekim dobronamjernicima koji me gurkahu na blogojavljanje, i ... kreće općeobrazovni blog introspektivnog snatrenja...

... a zašto baš Shelly Kelly?
Isključivo hommage imenu.
Interes za zrakoplovstvom odveo me u vrlo slojevitu priču o mogućoj kolateralnoj žrtvi interesa politike, o raznim licima istine i slučaju trenutka, o nafaki i sićušnosti svih nas na nekoj apstraktnoj, univerzalnoj šahovskoj ploči - privilegija je, moći pričati ...
(Šlagvort za zainteresirane - let IFOR-21, Ćilipi 1996. ...)


O bloženju načelno i konkretno:
"Da većina ljudi ne zna pisati, kompenzira činjenica što ionako nemaju što reći."
(Harald Schmidt)

"Nikad ne treba očajavati, kad se nešto izgubi, osoba ili radost ili sreća; sve se još divnije vraća. Što otpasti mora, otpada, što nama pripada, uz nas ostaje, jer sve se po zakonima odvija, koji su veći od naše spoznaje i s kojima smo samo naočigled u suprotnosti. Treba u sebi živjeti i na cijeli život misliti, na sve svoje milijune mogućnosti, širine i budućnosti, naspram kojih ne postoji ni prošlo niti izgubljeno.-"
(Rainer Maria Rilke, Rim, 29.4. 1904.)

"Inženjeri su deve, koje jašu ekonomi."

"Pametan čovjek nema vremena za demokratske većine."
(prof. Branko Katalinić)

"Malo ljudi vlada umjetnošću, plašiti se pravih stvari."
(Juli Zeh)

"Niemand lasse den Glauben daran fahren, dass Gott mit ihm eine grosse Tat will!"
(Dr. Martin Luther)

"Što manje ljudi znaju o tome, kako se prave kobasice i zakoni, to bolje spavaju."
(Otto von Bismarck)


Dnevnik.hr
Blog.hr

Napomena:
Za sadržaj linkova objavljenih ili preuzetih na svom blogu ne odgovaram.

... a ako netko želi mene linknut', u diskreciji, vlastitom prostoru, bez obaveza, ne svojom krivnjom, djeca ne smetaju itd ...:

grapskovrilo@gmail.com




Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic



...Godišnjem dobu sukladno...

Image and video hosting by TinyPic





... Uvijek ću se nakloniti imenima ...

Ernest Hemingway, Jacques Prevert, Peter Ustinov, Willy Brandt, Hans Dietrich Genscher, Brunolf Baade, Hugo Junkers, Ferry Porsche, Ruth Westheimer, Leni Riefenstahl, Dean Reed, Astor Piazzolla, Amalia Rodriguez, Ana Rukavina, Dieter Hildebrandt, Ivica Račan, Nela Sršen, Boris Dežulović, Ayrton Senna, Niki Lauda, Al Pacino, pater Stjepan Kušan ... i ima ih još mnogo, Bogu hvala ...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic