Madredeus i Merlot sljubljuju se, dok pomalo odsutno ispraćam tjedan.
Tjedan dviju smrti, jednog rastanka, i pokoje dobre vijesti.
U jednoj dobroj vijesti, ako je vjerovati ljudima koji bezočno lažu svakako, od Velog Jože makar će ostati spomen. Jest malo kao da o gracioznosti srne u šumi pričamo ispod preparirane glavice staklenog pogleda, ali...
I suditi je pretenzija.
Druga dobra vijest...
Ona kuja, skotna, pregažena, koju smo Prvozakonita i ja dovezli u potisnutoj uzaludnosti pokušaja. Ona, koja je do zore odlučila potražiti svoju sudbinu bez nas, pod istim nebom.
Udomila je susjeda, s kojim nikad nisam ni riječ progovorio do danas, godinama. Nismo se ticali jedan drugog.
Upoznala nas je, decentno, kako to samo kuje znaju, i sad se susjed i ja družimo.
Osim što se ona pomalo oporavlja, što jede, prihvaća lajnu i što ima ogromnu košaru, iz koje se smješka susjedu i meni, kuja se u međuvremenu zove Larisa, a susjed kojeg je udomila - inače ratna naplavina iz jedne miteleuropejske zemlje - obećao joj je srediti papire za konačni odlazak u dijasporu.
Neke Tuzlanke imaju sreće pod svojom sretnom zvijezdom...
O rastancima se romani još pišu, pa ne bih komentirao postupak u tijeku.
Naravno ostaje razmatranje o energetskim potencijalima privlačenja, o neupitnosti i ćudoređu nepokazane emocije i o općoj zbrci projekcija između ljudi, želja i sudbina.
Držat ću se radije svoje fascinacije različitostima kultura, slojevitostima percepcija i, ziheraško-strojarski, uz Madredeus i Merlot, ove svješkaste oraške večeri ću na terasi prokontemplirati još pokoju, neverbalno, o mistici materijala tvrdih, krtih.
(Dani filma samo što nisu, rode se pomalo spremaju na odlazak, laste kruže sve sigurnije, i uskoro će se jutarnje magle posavske sljubljivati sa fermentacijom duhana i mirisom piljenih drva...)
Potaknut monotonijom provincije u kojoj privremeno živim deset godina, znatiželjan na oca Dalmatinca, introvertiran na majku Njemicu, ponekad u čudu na suprugu Tuzlanku, u životu svugdje pomalo, ovog pljuštećeg popodneva udovoljavam Vodenjaku u sebi i nekim dobronamjernicima koji me gurkahu na blogojavljanje, i ... kreće općeobrazovni blog introspektivnog snatrenja...
... a zašto baš Shelly Kelly?
Isključivo hommage imenu.
Interes za zrakoplovstvom odveo me u vrlo slojevitu priču o mogućoj kolateralnoj žrtvi interesa politike, o raznim licima istine i slučaju trenutka, o nafaki i sićušnosti svih nas na nekoj apstraktnoj, univerzalnoj šahovskoj ploči - privilegija je, moći pričati ...
(Šlagvort za zainteresirane - let IFOR-21, Ćilipi 1996. ...)
O bloženju načelno i konkretno: "Da većina ljudi ne zna pisati, kompenzira činjenica što ionako nemaju što reći."
(Harald Schmidt)
"Nikad ne treba očajavati, kad se nešto izgubi, osoba ili radost ili sreća; sve se još divnije vraća. Što otpasti mora, otpada, što nama pripada, uz nas ostaje, jer sve se po zakonima odvija, koji su veći od naše spoznaje i s kojima smo samo naočigled u suprotnosti. Treba u sebi živjeti i na cijeli život misliti, na sve svoje milijune mogućnosti, širine i budućnosti, naspram kojih ne postoji ni prošlo niti izgubljeno.-"
(Rainer Maria Rilke, Rim, 29.4. 1904.)
"Inženjeri su deve, koje jašu ekonomi."
"Pametan čovjek nema vremena za demokratske većine."
(prof. Branko Katalinić)
"Malo ljudi vlada umjetnošću, plašiti se pravih stvari."
(Juli Zeh)
"Niemand lasse den Glauben daran fahren, dass Gott mit ihm eine grosse Tat will!"
(Dr. Martin Luther)
"Što manje ljudi znaju o tome, kako se prave kobasice i zakoni, to bolje spavaju."
(Otto von Bismarck)
Napomena:
Za sadržaj linkova objavljenih ili preuzetih na svom blogu ne odgovaram.
... a ako netko želi mene linknut', u diskreciji, vlastitom prostoru, bez obaveza, ne svojom krivnjom, djeca ne smetaju itd ...:
grapskovrilo@gmail.com
...Godišnjem dobu sukladno...
... Uvijek ću se nakloniti imenima ...
Ernest Hemingway, Jacques Prevert, Peter Ustinov, Willy Brandt, Hans Dietrich Genscher, Brunolf Baade, Hugo Junkers, Ferry Porsche, Ruth Westheimer, Leni Riefenstahl, Dean Reed, Astor Piazzolla, Amalia Rodriguez, Ana Rukavina, Dieter Hildebrandt, Ivica Račan, Nela Sršen, Boris Dežulović, Ayrton Senna, Niki Lauda, Al Pacino, pater Stjepan Kušan ... i ima ih još mnogo, Bogu hvala ...