Usputna
|
Izlazeći iz blagog zavoja, iza podvožnjaka, spazio sam ju. Stajala je nepomično na podnevnom suncu u kratkom kožnom kompletiću, vretenastih nogu, konkretne guze, poluduge tamne kose. Možda tek jače preplanula u licu, nego što muška mašta zamisli u stiliziranoj diskreciji vlastitog prostora.... ... Pala mi je na pamet scena od prije nekoliko godina, iz jednog obližnjeg gradića. Prišla mi je Cigančica i počela ritualno žicanje... Deeečkooo, iiimaaaš maarkuuu... Nisam mogao suspregnuti smiješak; divno jutro, zapravo prezgodan djevojčurak berberskih očiju uporno me salijetao... Haaajdeee, daatiii gaataaam... Tiiisiii iiizdaleeeka... žeeenuu iiimaaaš... Aajdee, mooožeee i kuuuneee... a jeesi tiii baaš iz Zaaagreeeebaaa...? (vidjevši registraciju auta) Taman kad sam odlučio okončati besmislenu scenu dopustivši da nam se pogledi sretnu, veli ona – aaajeeeboteee, štooo needaaaš... Aajdee..., eetoo, ooćeeeš meeeneee za pedeeeseet? ... Preko poluprofila zaspale supruge odmjerio sam curu kraj ceste, nesvjesno podižući nogu sa papučice gasa. Unatoč tamnom, izrazito preplanulom, umornom licu i boricama oko očiju, nije mogla imati više od četrnaest godina. Nakratko je pogledala prema autu, gotovo odsutno. Imala je lijepe ruke. U retrovizoru spazio sam kako šleper, kojeg sam maločas pretekao, usporava. U sve manjem kadru u retrovizoru, taman prije idućeg zavoja ispred mene, djevojčurak se penjao u kabinu kamiona. E koja smo mi đubrad licemjerna, pomislio sam... Blagi grč u želucu ostao je malo duže. |
