Izlazeći iz blagog zavoja, iza podvožnjaka, spazio sam ju.
Stajala je nepomično na podnevnom suncu u kratkom kožnom kompletiću, vretenastih nogu, konkretne guze, poluduge tamne kose. Možda tek jače preplanula u licu, nego što muška mašta zamisli u stiliziranoj diskreciji vlastitog prostora....
...
Pala mi je na pamet scena od prije nekoliko godina, iz jednog obližnjeg gradića.
Prišla mi je Cigančica i počela ritualno žicanje...
Deeečkooo, iiimaaaš maarkuuu...
Nisam mogao suspregnuti smiješak; divno jutro, zapravo prezgodan djevojčurak berberskih očiju uporno me salijetao...
Haaajdeee, daatiii gaataaam... Tiiisiii iiizdaleeeka... žeeenuu iiimaaaš... Aajdee, mooožeee i kuuuneee... a jeesi tiii baaš iz Zaaagreeeebaaa...? (vidjevši registraciju auta)
Taman kad sam odlučio okončati besmislenu scenu dopustivši da nam se pogledi sretnu, veli ona – aaajeeeboteee, štooo needaaaš... Aajdee..., eetoo, ooćeeeš meeeneee za pedeeeseet?
...
Preko poluprofila zaspale supruge odmjerio sam curu kraj ceste, nesvjesno podižući nogu sa papučice gasa.
Unatoč tamnom, izrazito preplanulom, umornom licu i boricama oko očiju, nije mogla imati više od četrnaest godina. Nakratko je pogledala prema autu, gotovo odsutno.
Imala je lijepe ruke.
U retrovizoru spazio sam kako šleper, kojeg sam maločas pretekao, usporava. U sve manjem kadru u retrovizoru, taman prije idućeg zavoja ispred mene, djevojčurak se penjao u kabinu kamiona.
E koja smo mi đubrad licemjerna, pomislio sam...
Blagi grč u želucu ostao je malo duže.
Post je objavljen 01.07.2010. u 12:09 sati.