Prije par treptaja, nisam imao vremena, nasjeckati luk kako spada. Krupne kockice prštale bi kuhinjicom; ja bih ostajao napet zbog manjka vremena i posebno kleo svaki komadić, koji bi zbog moje hektike ležao na podu.
Oko Kutine bih pretekao traljavog tupavca koji autocestom vozi kao da reklamira Persene. Na naplatnim kućicama, pedeset kilometara dalje, on bi se pojavio iza mene i još mi ljubazno domahnuo.
Na popodnevni spoj išao bih nervozan, jer - što osim debakla ili suvišnosti stane u ta dva sata, minus desetak minuta?!
Prije par treptaja, knjige sam gutao, jer nisam imao vremena za čitanje.
Razgovore sa bliskim osobama odmjeravao bih satom, a ne njihovim godinama (ako bih uopće slušao, zapravo); u polutrku bih obletio saharski amfiteatar ili predivnu planinu, samo da snimim što više.
I nisam se skroz promijenio; ne mogu reći.
Tanku opnu, pod kojom se komešaju frustracije, nestrpljivost, poprečnost i nemir, nisam uspio izgubiti unatoč podsvjesnoj želji i odličnoj prigodi tokom mnogobrojnih selidbi (od samog sebe, uglavnom).
Ali ipak…
Receptu za marinade posvećujem vremena, koliko i samom pečenju.
Kockice luka sve su mi sitnije, a spoznaja da miran radiš brže, kao da ujedno sprječava ulje da pršti kuhinjom.
Na naplatnim kućicama ponekad se nasmiješim, kad se zaustavim par metara iza nabrijanca crvene face, koji me agresivno pretekao prije pola sata.
Istu knjigu čitam, evo, skoro dvije godine. Ni do pola nisam došao, a uživam.
Dva sata druženja, ta oštrobrida sačma silnih minuta očekivanja, strepnje, ciljanosti, stopila su se u amorfnu toplinu prisne, bezvremene, posvećene ugode.
A tek fotografija…
Do ne tako davno, savjete o višednevnom promatranju svjetla na motivu ne bih imao niti strpljenja pročitati.
Sad u foto-torbici nosim i mali kompas; studiram napamet naučeno uputstvo aparata. Nerijetko ponovno i ponovno izviđam motiv, čitam o njemu, u mislima kružim. Za jednu sliku, i za poneko trijumfalno beljenje Sebi Ranijem; brzopoteznom lovcu samonametnute kvote.
Za gušt.
Otkrivam novo putovanje vremenom predamnom, onim danim, i onim unutar sebe, i u mješavini znatiželje i spoznaji konačnosti, spremam se…
Potaknut monotonijom provincije u kojoj privremeno živim deset godina, znatiželjan na oca Dalmatinca, introvertiran na majku Njemicu, ponekad u čudu na suprugu Tuzlanku, u životu svugdje pomalo, ovog pljuštećeg popodneva udovoljavam Vodenjaku u sebi i nekim dobronamjernicima koji me gurkahu na blogojavljanje, i ... kreće općeobrazovni blog introspektivnog snatrenja...
... a zašto baš Shelly Kelly?
Isključivo hommage imenu.
Interes za zrakoplovstvom odveo me u vrlo slojevitu priču o mogućoj kolateralnoj žrtvi interesa politike, o raznim licima istine i slučaju trenutka, o nafaki i sićušnosti svih nas na nekoj apstraktnoj, univerzalnoj šahovskoj ploči - privilegija je, moći pričati ...
(Šlagvort za zainteresirane - let IFOR-21, Ćilipi 1996. ...)
O bloženju načelno i konkretno: "Da većina ljudi ne zna pisati, kompenzira činjenica što ionako nemaju što reći."
(Harald Schmidt)
"Nikad ne treba očajavati, kad se nešto izgubi, osoba ili radost ili sreća; sve se još divnije vraća. Što otpasti mora, otpada, što nama pripada, uz nas ostaje, jer sve se po zakonima odvija, koji su veći od naše spoznaje i s kojima smo samo naočigled u suprotnosti. Treba u sebi živjeti i na cijeli život misliti, na sve svoje milijune mogućnosti, širine i budućnosti, naspram kojih ne postoji ni prošlo niti izgubljeno.-"
(Rainer Maria Rilke, Rim, 29.4. 1904.)
"Inženjeri su deve, koje jašu ekonomi."
"Pametan čovjek nema vremena za demokratske većine."
(prof. Branko Katalinić)
"Malo ljudi vlada umjetnošću, plašiti se pravih stvari."
(Juli Zeh)
"Niemand lasse den Glauben daran fahren, dass Gott mit ihm eine grosse Tat will!"
(Dr. Martin Luther)
"Što manje ljudi znaju o tome, kako se prave kobasice i zakoni, to bolje spavaju."
(Otto von Bismarck)
Napomena:
Za sadržaj linkova objavljenih ili preuzetih na svom blogu ne odgovaram.
... a ako netko želi mene linknut', u diskreciji, vlastitom prostoru, bez obaveza, ne svojom krivnjom, djeca ne smetaju itd ...:
grapskovrilo@gmail.com
...Godišnjem dobu sukladno...
... Uvijek ću se nakloniti imenima ...
Ernest Hemingway, Jacques Prevert, Peter Ustinov, Willy Brandt, Hans Dietrich Genscher, Brunolf Baade, Hugo Junkers, Ferry Porsche, Ruth Westheimer, Leni Riefenstahl, Dean Reed, Astor Piazzolla, Amalia Rodriguez, Ana Rukavina, Dieter Hildebrandt, Ivica Račan, Nela Sršen, Boris Dežulović, Ayrton Senna, Niki Lauda, Al Pacino, pater Stjepan Kušan ... i ima ih još mnogo, Bogu hvala ...