Putovanje sobom
|
Prije par treptaja… Prije par treptaja, nisam imao vremena, nasjeckati luk kako spada. Krupne kockice prštale bi kuhinjicom; ja bih ostajao napet zbog manjka vremena i posebno kleo svaki komadić, koji bi zbog moje hektike ležao na podu. Oko Kutine bih pretekao traljavog tupavca koji autocestom vozi kao da reklamira Persene. Na naplatnim kućicama, pedeset kilometara dalje, on bi se pojavio iza mene i još mi ljubazno domahnuo. Na popodnevni spoj išao bih nervozan, jer - što osim debakla ili suvišnosti stane u ta dva sata, minus desetak minuta?! Prije par treptaja, knjige sam gutao, jer nisam imao vremena za čitanje. Razgovore sa bliskim osobama odmjeravao bih satom, a ne njihovim godinama (ako bih uopće slušao, zapravo); u polutrku bih obletio saharski amfiteatar ili predivnu planinu, samo da snimim što više.  I nisam se skroz promijenio; ne mogu reći. Tanku opnu, pod kojom se komešaju frustracije, nestrpljivost, poprečnost i nemir, nisam uspio izgubiti unatoč podsvjesnoj želji i odličnoj prigodi tokom mnogobrojnih selidbi (od samog sebe, uglavnom). Ali ipak… Receptu za marinade posvećujem vremena, koliko i samom pečenju. Kockice luka sve su mi sitnije, a spoznaja da miran radiš brže, kao da ujedno sprječava ulje da pršti kuhinjom. Na naplatnim kućicama ponekad se nasmiješim, kad se zaustavim par metara iza nabrijanca crvene face, koji me agresivno pretekao prije pola sata. Istu knjigu čitam, evo, skoro dvije godine. Ni do pola nisam došao, a uživam. Dva sata druženja, ta oštrobrida sačma silnih minuta očekivanja, strepnje, ciljanosti, stopila su se u amorfnu toplinu prisne, bezvremene, posvećene ugode. A tek fotografija… Do ne tako davno, savjete o višednevnom promatranju svjetla na motivu ne bih imao niti strpljenja pročitati. Sad u foto-torbici nosim i mali kompas; studiram napamet naučeno uputstvo aparata. Nerijetko ponovno i ponovno izviđam motiv, čitam o njemu, u mislima kružim. Za jednu sliku, i za poneko trijumfalno beljenje Sebi Ranijem; brzopoteznom lovcu samonametnute kvote. Za gušt. Otkrivam novo putovanje vremenom predamnom, onim danim, i onim unutar sebe, i u mješavini znatiželje i spoznaji konačnosti, spremam se…  |
