Fatalizam binarnog i brojanje seksova - Out of Australia
|
Subota večer definitivno je loš tajming za novi post. Osim ako se zoveš, recimo, todorić. No, kako smo svi pomalo todorić, kutle, zagorac, sanader, šeks (godine povezuju) – zanemarujem tajming posta. Ne pretendiram na senzacije, outinge, kvote. Sjedim uz drugo pivo, nastojim ne otići spavati, kako se u nedjeljno jutro ne bih probudio (punog mjehura) prije crkvenog zvona. Dakle, pišem… Nekad i negdje u srednjoj školi (nekad, jer vrijeme pomalo pada žrtvom godišta, a negdje, jer te države više nema) fascinirano sam slušao o binarnom kodu. Škola je bila politehnička, ništa duh, ništa duša, ništa može svakako. I to je bila poanta. Može jedinica, može nula. Trećeg nema. Ide/ne ide. (Jer trećeg puta nije bilo, Juga je bila zapad, preventivno.) Razumijevajući što čitam, gotovo narcisoidno sam nekad kasnije, na Strojarstvu predratnom, u nekom tamo Fortranu učio o implikacijama jednice i nule, ide, ne ide; ako ide, onda, ako ne ide, onda. Ali, jedinicu i nulu nitko nije poljuljao; ide ili ne ide. Nekako tada, kasneći mimo običaja, desio mi se i prvi seks. Prva osoba s kojom sam se seksao. Seksova je bilo više. Što me, nerado priznajem, koštalo parcijale na strojarstvu. Uglavnom, samouvjereno kročeći centrom grada, duboko razumijevajući binarni kod i netom raskrstivši sa statusom kasnećeg jungfera, o Australiji zapravo apsolutno nisam razmišljao. Pitao sam se… Prvi seks, neopisivo. Drugi, krenulo me. Treći… - jel' li to, kao, hodamo…? Par romana, bora, dijagnoza i sijedih lasi kasnije… … negdje iznad jednog od onih gradova, za koje pošten Hrvat nikad nije čuo – recimo, Shiraz - mjesečina je bezobrazno prešla preko mog bedra, dok je petstotonski avion korektnim zaokretom, dva stupnja u sekundi, okrenuo nos prema Europi. Taman dok sam jagodicom na ekranu potvrdio odabir Springsteena, pokušavajući se ugnijezditi preko tri Economy – sjedišta, feminizirani stjuard (ili je bila obloguza stjuardesa poderane hulahopke) procvrkutao je, ili je procvrkutala, smije li mi donijeti još jedan pjenušac. Izdao sam izričito dopuštenje, podigao drugi jastuk sa poda, ušuškao se u dekičak, izmaknuo trticu sa kopče pojasa, pokrenuo Springsteena i skužio da je Prvozakonita iritantno pretjerala sa protokom gin tonica, zavaljeno se cerekajući u redu do. Let je, naime, bio gotovo prazan. Bio je 4.10.; u sadizmu vremenskih zona, ne mogu pouzdano tvrditi da je baš bila zora iznad Shiraza ili suton ili ponoć, ali tog istog 4.10., 1988., na jugoistoku Europe umro mi je otac. Znao sam intuitivno; nismo živjeli skupa. Telegram je došao u ruke majci, koja me prethodno pitala, čemu sam obukao crninu. U crnini, dva dana i dvije noći slušao sam Springsteena, ne spavajući. … Stjuard ženskastih pokreta ili stjuardesa poderane čarape pružila mi je pjenušavi Chandon; falalepa; opleti, Bruce, ka'ni, suzo… To sa tri seksa. Prvi se desi. Uz malo sreće, pamtiš ga; uvijek ostane poseban. /Ako je nekoliko prvih seksova, sjećanju više nije vjerovati./ Drugi je nekako potvrda prvog, wow, ali drukčiji, povezujući, ali možda i posljednji; kad si mlad, perspektive nisu izražene. Nakon trećeg, kreneš se pitati… Je li to sad to; hodamo li mi; jesmo li čak možda u vezi? Te večeri, 4.10., nekidan, treći put me avion prenio iznad Shiraza, u povratku iz Australije. Treći put… … jesmo li Australija i ja u vezi … ? To sa binarnim kodom. Jedan, nula. Ide, ne ide. Sa trinaest godina, trebao sam preseliti u Sydney, Australia. Humano sam – hm – preseljen u Lutherstadt Wittenberg, DDR. Slijedom okolnosti, ponovno izići bila je binarna nula, no-go; ne ide. Dok nisam izišao, nuli unatoč. Nisam na kraj pameti imao da ću puno kasnije htjeti, ponovno nuli unatoč – trajno ući. U Australiju. Ali, unatoč tri savršena seksa, unatoč apsolutnoj zaljubljenosti i činjenici da smo u vezi – nula. Trajnog ulaska nema. Prestar, pre-netražen, pre-nekonkurentan, pre i pre. Jedan, ide, nula, ne ide. Po Fortranu, ako - ne ide – onda. Pa tako, jer ne ide, onda barem vidiš crveni centar Australije, daš se dingu da te pod Mliječnom stazom njuška usred ničega; prestaneš skenirati, hoćeš li stati na zmiju; dobiješ sobu s pogledom na cijeli Sydney odjednom, voziš dvanaestocilindarskog Cadillaca, pod duplom dugom slikaš klokane. .. i sve ti se to tako mota po glavi, 4.10.2017., dok dvokatni Airbus dva stupnja u sekundi skreće ulijevo, ostavljajući Shiraz dvanaest kilometara ispod i pomalo desno iza, ličeći shiraskim kerovođama u večernjoj šetnji tek na treperavu točkicu nekog anonimnog leta tamo visoko. Treći seks, binarni kod …         Oznake: australija |
