I., D. i Rilke, Rainer-Maria
|
Pogled kroz ogledalo ... : "...sad mi visi nad glavom poput oštrice noža. moja, vlastita riječ. ... oslobođena, mojom šutnjom me okovala." ... Brod u tristotom postu zgodno promišlja diktaturu bloga - koliko biramo populističke teme, koliko želimo biti dopadljivi, koliko brojimo komentare ili ostajemo svoji. Uglavnom, trivijalnost je "zicer". Premišljam, koliko vlastiti blog friziram - između vlastitih nekompromitiranih interesa, željene dopadljivosti, broja ili poante komentara, pretraživanja cool, almost cool, naslovnica ovih i onih i - s e b e. Zapadnjačkom arogancijom, penjem se na vlastia ramena... Pokušavam gledati iznad oblaka, na duže staze. Opet udaram u granice trivijalnosti, ponude i potražnje. Prije Brodovog CD-a sa slikama, koji Prvoj Zakonitoj i meni i dalje upotpuni pokoju buteljiranu večer bez televizije, dobio sam par CD-a tokom prošle godine, uglavnom snimke radio-čitanja, ponešto glazbe. Među njima, jedan mi je posebno drag - "Rilke - Projekt - In meinem wilden Herzen". Uz druge pjevače i glumce, Nina Hagen, Xavier Naidoo, Wolfgang Niedecken, Rudolph Moshammer, Jürgen Prochnow i Peter Ustinov uz tihu glazbu recitiraju poeziju austrijskg liričara Rainer Maria Rilkea - zamislite nešto poput našeg Ujevića u izvedbi Urbana, Gopca, Nadarevića... /Ovu ideju nudim besplatno; rado ću je nekad prepoznati u izlogu...  /Riječ. Oslobođena. Okovala. Trivia, vječnost... To su mi linkovi za ovaj post. Uz moju poniznu ispriku lingvistima i slogotaktovcima - meni je njemački tek laičko-materinji...  Pa veli tako Rilke, dakle... : Pjesme anđelu Dugo nisam pustio svog anđela, i okopnio mi je na rukama, i postao malen, a ja sam postao velik: i odjednom, ja sam bio samilost a on drhtava molba tek. Na to, dao sam mu njegovo nebo, - i prepustio mi je blizinu, iz koje nestade; on je učio lebdjeti, ja sam učio živjeti, i polako smo se prepoznavali... Otkad me moj anđeo više ne čuva, može slobodno krila razvijati i tišinu zvijezda koliti, - jer mojoj usamljenoj noći više ne mora ustrašene ruke držati - otkad me moj anđeo više ne čuva.  |
