Umjesto uvoda:
Ovaj post tematski se nadovezuje na treću sliku prethodnog, koja sugerira da se Pisac oteo kontroli i otišao u nepoznato.
Ostatak kratke priče lucidno balansira između stvarnosti i fikcije, mameći dobronamjernike u uski procjep spoznaje...
Otkako sam se uprizorio u našem malom Orašju, ljudi znaju da sam američki špijun. Iskustvom pograničnog življa, znaju da ruksake nose Amerikanci (A = B). Amerikanci su svi redom špijuni (B = C). Ja nosim ruksak, dakle ... eto... (D = A = B = C).
(O dvojbama oko platne liste neki drugi put. )
Vikend.
Nakon što sam se ukosnicom oslobodio lisičina (slika s prošlog posta dakle), morao sam u hitno avio-izviđanje zgrade županijske vlade....
Druga misija dana bila je po nalogu dalmatinskog ogranka AfeŽeja/riloudid. Zanimalo ih je, nalazi li se Brod zbilja u boci.
Lipe moje, neka slika govori umjesto tisuću riječi ... :
Zbog gužve na nebu - kolege s ruksacima su također iskoristile lijepo vrijeme - morao sam požuriti na sjever ...
Između poljskog Swienuscza i njemačkog Ahlbecka imao sam konspirativni sastanak sa kolegicom; codeKrilata Lisbeth ; callsign Kilo Lima... (foto-elaborat: gore desno)...
I kako to biva nakon ugodnog druženja u diskreciji, zaboraviš vrijeme... Nad Slovenijom, motor je počeo opasno štucati i podrigivati, ali zarekao sam se, u toj zemlji nema ni piš-pauze, kamoli prinudnog slijetanja... Uz užasne vibracije, jedva sam se stigao vratiti u bazu prije mraka...
(Foto-elaborat: Short Final na RWY 27L)
I eto.
Letjelica je na sigurnom.
Ja moram do apoteke i bankomata. Poslije dolaze drugovi iz Službe. Postaviti satelitsku opremu. Zbog ruksaka.
Potaknut monotonijom provincije u kojoj privremeno živim deset godina, znatiželjan na oca Dalmatinca, introvertiran na majku Njemicu, ponekad u čudu na suprugu Tuzlanku, u životu svugdje pomalo, ovog pljuštećeg popodneva udovoljavam Vodenjaku u sebi i nekim dobronamjernicima koji me gurkahu na blogojavljanje, i ... kreće općeobrazovni blog introspektivnog snatrenja...
... a zašto baš Shelly Kelly?
Isključivo hommage imenu.
Interes za zrakoplovstvom odveo me u vrlo slojevitu priču o mogućoj kolateralnoj žrtvi interesa politike, o raznim licima istine i slučaju trenutka, o nafaki i sićušnosti svih nas na nekoj apstraktnoj, univerzalnoj šahovskoj ploči - privilegija je, moći pričati ...
(Šlagvort za zainteresirane - let IFOR-21, Ćilipi 1996. ...)
O bloženju načelno i konkretno: "Da većina ljudi ne zna pisati, kompenzira činjenica što ionako nemaju što reći."
(Harald Schmidt)
"Nikad ne treba očajavati, kad se nešto izgubi, osoba ili radost ili sreća; sve se još divnije vraća. Što otpasti mora, otpada, što nama pripada, uz nas ostaje, jer sve se po zakonima odvija, koji su veći od naše spoznaje i s kojima smo samo naočigled u suprotnosti. Treba u sebi živjeti i na cijeli život misliti, na sve svoje milijune mogućnosti, širine i budućnosti, naspram kojih ne postoji ni prošlo niti izgubljeno.-"
(Rainer Maria Rilke, Rim, 29.4. 1904.)
"Inženjeri su deve, koje jašu ekonomi."
"Pametan čovjek nema vremena za demokratske većine."
(prof. Branko Katalinić)
"Malo ljudi vlada umjetnošću, plašiti se pravih stvari."
(Juli Zeh)
"Niemand lasse den Glauben daran fahren, dass Gott mit ihm eine grosse Tat will!"
(Dr. Martin Luther)
"Što manje ljudi znaju o tome, kako se prave kobasice i zakoni, to bolje spavaju."
(Otto von Bismarck)
Napomena:
Za sadržaj linkova objavljenih ili preuzetih na svom blogu ne odgovaram.
... a ako netko želi mene linknut', u diskreciji, vlastitom prostoru, bez obaveza, ne svojom krivnjom, djeca ne smetaju itd ...:
grapskovrilo@gmail.com
...Godišnjem dobu sukladno...
... Uvijek ću se nakloniti imenima ...
Ernest Hemingway, Jacques Prevert, Peter Ustinov, Willy Brandt, Hans Dietrich Genscher, Brunolf Baade, Hugo Junkers, Ferry Porsche, Ruth Westheimer, Leni Riefenstahl, Dean Reed, Astor Piazzolla, Amalia Rodriguez, Ana Rukavina, Dieter Hildebrandt, Ivica Račan, Nela Sršen, Boris Dežulović, Ayrton Senna, Niki Lauda, Al Pacino, pater Stjepan Kušan ... i ima ih još mnogo, Bogu hvala ...