Marketing
Oscar Tango Oscar One for Kilo Lima...
Umjesto uvoda:
Ovaj post tematski se nadovezuje na treću sliku prethodnog, koja sugerira da se Pisac oteo kontroli i otišao u nepoznato.
Ostatak kratke priče lucidno balansira između stvarnosti i fikcije, mameći dobronamjernike u uski procjep spoznaje...
Otkako sam se uprizorio u našem malom Orašju, ljudi znaju da sam američki špijun. Iskustvom pograničnog življa, znaju da ruksake nose Amerikanci (A = B). Amerikanci su svi redom špijuni (B = C). Ja nosim ruksak, dakle ... eto... (D = A = B = C).
(O dvojbama oko platne liste neki drugi put. 
)
Vikend.
Nakon što sam se ukosnicom oslobodio lisičina (slika s prošlog posta dakle), morao sam u hitno avio-izviđanje zgrade županijske vlade....
Druga misija dana bila je po nalogu dalmatinskog ogranka AfeŽeja/riloudid. Zanimalo ih je, nalazi li se Brod zbilja u boci.
Lipe moje, neka slika govori umjesto tisuću riječi ... :
Zbog gužve na nebu - kolege s ruksacima su također iskoristile lijepo vrijeme - morao sam požuriti na sjever ...
Između poljskog Swienuscza i njemačkog Ahlbecka imao sam konspirativni sastanak sa kolegicom; code Krilata Lisbeth ; callsign Kilo Lima... (foto-elaborat: gore desno)...
I kako to biva nakon ugodnog druženja u diskreciji, zaboraviš vrijeme... Nad Slovenijom, motor je počeo opasno štucati i podrigivati, ali zarekao sam se, u toj zemlji nema ni piš-pauze, kamoli prinudnog slijetanja... Uz užasne vibracije, jedva sam se stigao vratiti u bazu prije mraka...
(Foto-elaborat: Short Final na RWY 27L)
I eto.
Letjelica je na sigurnom.
Ja moram do apoteke i bankomata. Poslije dolaze drugovi iz Službe. Postaviti satelitsku opremu. Zbog ruksaka.
Post je objavljen 28.01.2008. u 08:32 sati.