Disklejmer: Draga Zono Z., iako zvuči malo poput Tvoje priče o Sanji, moja se samo malo duže pacala, pa ju eto sad vadim. Inima - Priča o O. nema veze sa istoimenim uratkom erotske proze Paulien Reage, koju pak toplo preporučujem... /
Nekoliko puta, šećući oraškim nasipom uz Savu, u društvu bih sretao mladog muškarca, nasmijanog, dinamičnih pokreta, uvijek u nekoj priči. Vremenom smo se počeli u prolazu pozdravljati. Susretali bi se u „Kestenu“, jedinom iole ugodnom kafiću u ovom polufrustriranom, poludešperatnom pograničnom mjestašcu iz kojeg mi struja univerzuma ne da otići već godinama (što ničim ne umanjuje moju stigmu tajnovitog došljaka …)
Nedavno, u društvancu s kojim smo se dogovorili popiti kavu, primjećujem i tipa s nasipa; upoznajemo se, sjedamo u rundu; red smijeha, red pretresanja oraških afera. Dečko se zove O.; slušam njegove duhovito-britke, kratke komentarčiće i počinjem se polako spuštati iz svoje predbosanski urbane arogancije; lik me počne nasmijavati. Čak se, a to već ide u prilične rijetkosti mog ponašanja, trudim, ne mjerkati mu ženu. Jak su par; jednostavno, osvajaju me.
U neko doba, odlučimo grupno otići kod nas kući na piće; O. vadi ključeve od auta iz džepa, usput otipka sms. Vežemo se, isparkiravamo, prolazimo ukrštenim oraškim uličicama. Pred zgradom, O. rutinski uparkirava „na rikverc“, odvezuje pojas, sprema ključ u jaknu.
Vadim s police butelju vina; O. mi je spretno uzima iz ruku, vrti je, studira etiketu, ja ga malo zatečeno gledam…
Kasnije si sam dosipa u čašu; gricka kikiriki. U neko doba iz novčanika vadi slikice djece; jedna mu padne na pod, podiže je i vraća u novčanik. Smijemo se. U jednom trenu poleti ona besmislena muška fora „nabaci pet“; nabacujem; smijemo se, ali i dalje me ne pušta osjećaj zbunjenosti, nelagode. Zatečen sam sam sobom.
Prije rata, O. je učio za zlatara, voli fine mehanizme, mjeru, strpljiv rad. Bio je uspješan nogometaš… Poslije rata, oženio se, postao sretni otac. Gledam ga, vedrog, spontanog, punog jednostavne, umirujuće snage.
Gledam O., i razmišljam… Koliko sam često nezadovoljan, grintav i depresivan, koliko puta neki neukrotivi predmet jednostavno bacim o pod uz najcrnju kletvu…
A kakav li bi tek bio, da sam poput O. - da mi je mina doslovno odnijela obje podlaktice; da ih nemam...
…
Potaknut monotonijom provincije u kojoj privremeno živim deset godina, znatiželjan na oca Dalmatinca, introvertiran na majku Njemicu, ponekad u čudu na suprugu Tuzlanku, u životu svugdje pomalo, ovog pljuštećeg popodneva udovoljavam Vodenjaku u sebi i nekim dobronamjernicima koji me gurkahu na blogojavljanje, i ... kreće općeobrazovni blog introspektivnog snatrenja...
... a zašto baš Shelly Kelly?
Isključivo hommage imenu.
Interes za zrakoplovstvom odveo me u vrlo slojevitu priču o mogućoj kolateralnoj žrtvi interesa politike, o raznim licima istine i slučaju trenutka, o nafaki i sićušnosti svih nas na nekoj apstraktnoj, univerzalnoj šahovskoj ploči - privilegija je, moći pričati ...
(Šlagvort za zainteresirane - let IFOR-21, Ćilipi 1996. ...)
O bloženju načelno i konkretno: "Da većina ljudi ne zna pisati, kompenzira činjenica što ionako nemaju što reći."
(Harald Schmidt)
"Nikad ne treba očajavati, kad se nešto izgubi, osoba ili radost ili sreća; sve se još divnije vraća. Što otpasti mora, otpada, što nama pripada, uz nas ostaje, jer sve se po zakonima odvija, koji su veći od naše spoznaje i s kojima smo samo naočigled u suprotnosti. Treba u sebi živjeti i na cijeli život misliti, na sve svoje milijune mogućnosti, širine i budućnosti, naspram kojih ne postoji ni prošlo niti izgubljeno.-"
(Rainer Maria Rilke, Rim, 29.4. 1904.)
"Inženjeri su deve, koje jašu ekonomi."
"Pametan čovjek nema vremena za demokratske većine."
(prof. Branko Katalinić)
"Malo ljudi vlada umjetnošću, plašiti se pravih stvari."
(Juli Zeh)
"Niemand lasse den Glauben daran fahren, dass Gott mit ihm eine grosse Tat will!"
(Dr. Martin Luther)
"Što manje ljudi znaju o tome, kako se prave kobasice i zakoni, to bolje spavaju."
(Otto von Bismarck)
Napomena:
Za sadržaj linkova objavljenih ili preuzetih na svom blogu ne odgovaram.
... a ako netko želi mene linknut', u diskreciji, vlastitom prostoru, bez obaveza, ne svojom krivnjom, djeca ne smetaju itd ...:
grapskovrilo@gmail.com
...Godišnjem dobu sukladno...
... Uvijek ću se nakloniti imenima ...
Ernest Hemingway, Jacques Prevert, Peter Ustinov, Willy Brandt, Hans Dietrich Genscher, Brunolf Baade, Hugo Junkers, Ferry Porsche, Ruth Westheimer, Leni Riefenstahl, Dean Reed, Astor Piazzolla, Amalia Rodriguez, Ana Rukavina, Dieter Hildebrandt, Ivica Račan, Nela Sršen, Boris Dežulović, Ayrton Senna, Niki Lauda, Al Pacino, pater Stjepan Kušan ... i ima ih još mnogo, Bogu hvala ...