|
I want that feeling
of non-existing,
I want that feeling
like I'm floating,
just wanna be up high
so I don't touch that dirty ground,
wanna be so quiet
my motions dont make a single sound,
wanna turn to a pretty butterfly,
then burn out in the air,
turn to a dust of butterfly's wings,
and fall like a rain on everyone who didn't care…
"Ne zelim ni pod koju cijenu unistiti ovaj zacahureni svijet koji sam izgradila. Taj svijet, ciji su jedini stanovnici moje tijelo i ogledalo, je moj, i odgovoriti povtrdno na pitanje o njemu, znacilo bi – izdati ga."
|
Lost in a colorful autodestructive world...
ponedjeljak, 06.07.2009.
So now who's gonna cry for you?...
Jos 2 dana i praznici za mene pocinju.
Manje stresa, a uz to i manje zivciranja zbog glupih stvari (tipa decka i ljubavi)...
Vec sada se osjecam sretnom.
A dok sam sretna, obicno nemam inspiracije za pisanje posteva,
pa eto, tako ni sada.
Ali samo da vise ne bude onaj prosli post prvi ovdje, vec me zivcira... :D
A mrsavljenje...
Kako god vam islo, uvijek imajte na umu...
Edit: 3:35h
Bas se osjecam sretno... :)
Naslonjena na prozor i sretna. Ni zbog ceg posebno.
I sjetila sam se bas kako sam prije nesto manje od godinu dana, tocnije, proslo kasno ljeto, pisala u jednom postu da cu jednoga dana sjediti sretna na prozoru. Eto, sada sam sretna i na prozoru, ali ne zato sto sam mrsavija, kako sam to onda pisala da cu zbog toga biti, nego... ne znam. Jednostavno jesam. Sretna. :)
Heh, zar je stvarno moguce da me do sada faks toliko mucio sa stresom i svime time, sto se onda sirilo na moje opcenito raspolozenje?... Ne znam i nije uostalom bitno. Sada sam sretna. Sretna, sretna, sretna, i uzivat cu u tom osjecaju dok traje. :)
|
|
|