|
I want that feeling
of non-existing,
I want that feeling
like I'm floating,
just wanna be up high
so I don't touch that dirty ground,
wanna be so quiet
my motions dont make a single sound,
wanna turn to a pretty butterfly,
then burn out in the air,
turn to a dust of butterfly's wings,
and fall like a rain on everyone who didn't care…
"Ne zelim ni pod koju cijenu unistiti ovaj zacahureni svijet koji sam izgradila. Taj svijet, ciji su jedini stanovnici moje tijelo i ogledalo, je moj, i odgovoriti povtrdno na pitanje o njemu, znacilo bi – izdati ga."
|
Lost in a colorful autodestructive world...
petak, 13.02.2009.
I think I'm dumb, or maybe just happy, I think I'm just happy...
Pa, valjda je i bilo vrijeme za koji optimistican post.
Makar, nemam bas nesto posebnog za reci. Samo sam malo nostalgicna i prisjetila se proslih vremena. Ne, nije mi ED donio samo lose stvari. U zivot mi je doveo sa sobom i nekoliko stvarno posebnih osoba. Osoba s kojima sam djelila posebne trenutke. I koliko god suza tada prolila, sada na njih mogu gledati ipak sa osmijehom na licu. Nije mi zao ni zbog cega. Sretna sam sto sam urezala makar i sitne crtice u zivote odredenih osoba, kao sto su se i one zauvijek urezale u moje srce. Nikada necu zaboraviti sve ovo i ono lijepo sto mi je donijelo. Nikada.
Jednostavno... sretna sam.
|
|
|