|
I want that feeling
of non-existing,
I want that feeling
like I'm floating,
just wanna be up high
so I don't touch that dirty ground,
wanna be so quiet
my motions dont make a single sound,
wanna turn to a pretty butterfly,
then burn out in the air,
turn to a dust of butterfly's wings,
and fall like a rain on everyone who didn't care…
"Ne zelim ni pod koju cijenu unistiti ovaj zacahureni svijet koji sam izgradila. Taj svijet, ciji su jedini stanovnici moje tijelo i ogledalo, je moj, i odgovoriti povtrdno na pitanje o njemu, znacilo bi – izdati ga."
|
Lost in a colorful autodestructive world...
subota, 06.09.2008.
Save me, for another day...
Sjedim gola na rubu kauca u kutu sobe. Na stopalima nove cipele - jedina stvar kojoj se trenutno mogu diviti na sebi. U ruci čaša alkohola. Alkohol deblja? Briga me.
Pijem ga u malenim gutljajima, smirena, bezosjecajna. Tu i tamo uvucem trbuh. Tu i tamo opipam salo koje me prekriva. Ne gledam u njega. Samo u svoje nove cipele i crni lak na noktima. Smjeskam se i otpijam novi gutljaj.
Uzimam maleno ogledalo iz torbice i na usta stavljam crveni ruz. Tako lijepo nasminkane usne bilo bi steta zaprljati hranom, zar ne?
Okrecem se i gledam u spustene rolete. Jednoga cu dana sjediti gola na prozoru, sa casom alkohola u rukama, nekim novim cipelama na nogama, crvenim ruzem na usnama, prazna i lagana, bez odvratnog pokrivaca sala na sebi…
Missing it...
|
|
|