Ateizam

petak, 28.01.2011.

Skandal je imati vlastiti stav!



Evo, čitam danas novine i naletim na naslov "Skandal u SAD-u: Supermarket pokrio sliku Eltona, Davida i njihove bebe". Uglavnom, radi se o tome kako je, u nekom lancu supermarketa, naslovnica časopisa na kojoj su bili Elton John, njegov muž (ili što već) i dijete koje su si kupili, bila prekrivena radi zasštite malodobne djece. Sve je to izazvalo neviđenu buru prosvjeda i napada na "homofobni" dućan.
Mislim, teško mi je to ne prokomentirati. Prije svega bih želio naglasiti da se ne smatram hobofobom, no neke stvari ne pijem kao lijek, samo zato što su nametnute kao IN.
Dakle, prije svega ja osobno smatram da je homoseksualnost devijacija (da ne kažem bolest, što je i bila prema definiciji WHO-a do prije 20-tak godina), te da je baš u svemu ne treba izjadnačavati sa heteroseksualnom orijentacijom. Naime, svaka se prirodna pojava ponaša na sličan način, što će reći da se oko nekog srednjaka (što predstavlja većinu od preko 50%) javljaju devijacije (standardna devijacija) u oba smjera. Dakle tako postoje ljudi sa IQ 90-110, kojih je 68%, ali postoje i oni sa manjim i većim. Jedni su nadprosiječno, a drugi ispodprosiječno inteligentni. Vjerojatno je slična pojava i sa seksualnošću. Na taj način funkcionira i evolucija, jer bez mutacija bi svi bili klonovi bez mogućnosti selekcije i napretka.
Dakle, smatram da je devijacija glede homoseksualnosti normalna i vječita pojava, koja je bolest u istoj onoj mjeri (ali ne istovjetna) kao što je i pojava manje inteligentnih ljudi. Treba pritome reći da je homoseksualnost manje opterećenje za društvo, jer se zapravo radi o potpuno sposobnim osobama, koje ne trebaju pomoć društva (dakako niti osudu bilo koje vrste).
Ako se pitate zašto sam povukao paralelu između homoseksualaca i manjeinteligentnih, a ne između njih i inteligentnijih, rado ću vam razložiti. NAime, ovdje se ne radi o usporedbi istiih vrijednosti, već o njihovim efektima. Kada bi na svijetu bivalo više onih manje inteligentnih i kada bi oni mogli biti dominantniji (da se više pare od ovih drugih), tada bi ljudska vrsta kolabirala, jer bi bivala sve neinteligentnija (i srednjak bi se s vremenom smanjivao) do konačne propasti. Slično tome, kada bi se isto dogodilo sa homoseksualcima u društvu, reprodikcija bi bila dovedena u pitanje i izumrli bismo.
Seksualni nagon, orgazam i sve što nas vuče ka tome, postoji i razvio se isključivo u svrhu reprodukcije. Neke inteligentne životinje, a najviše čovjek, uživaju u tom nagonu bez da se pare, no to ne znači da je to njegova svrha. Jebu se svi, a ne samo ljudi!Ono što bih kao epilog ovog razmišljanja htio naglasiti je to da izvrtanjem svrhe u korist svoje taštine, potkopavamo temelje života na zemlji, jer negiramo kolektinu potrebu za životom. To se očituje u našem odnosu prema prirodi i prema drugim ljudima.
Zar je čovjek Bog da kaže kako je priroda pogriješila što homoseksualcima nije dodijelila djecu, pa ćemo mi svojim zakonima (koji su do jučer podržvali ničim opravdanu rasnu diskriminaciju) ispraviti tu "nepravdu". Zar pojedinci doista ne vide da se pod geslom ljudskih prava (homoseksualaca) trguje djecom? Pa neka usvajaju punoljetnu djecu, jer ja osobno ne bih htio da me se proda u obitelj gdje su dva oca i niti jedna majka!
Znam da se mnogima koji me inače podržavaju ovaj tekst neće činiti baš popularnim, dok će ga sigurno podržavati oni drugi, no radi se isključivo o etiketama. Naime, ako su "seljačine" oni koji me napadnu kad kritiziram Crkvu i Thomsona, zašto ja moram biti seljačina i homofob ako se isto tako slobodno osvrnem na homoseksualce?
- 13:27 - Komentari (17) - Isprintaj - #

subota, 22.01.2011.

Cijena domoljublja

Uploaded with ImageShack.us

Polako se počelo razotkrivati ono što je nekima od nas oduvijek i bilo jasno, a što nažalost unatoč nepobitnim činjenicama onim drugima nikada neće biti jasno. Postoje ljudi koji ne vjeruju u ono što vide, ali su zato spremni poginuti za ono što ne vide. Uvijek postoji način da ne vidite ono što je zazotkriveno - jednostavno okrenete pogled na drugu stranu. Eto za nas koji gledamo, pričajmo malo o Marku Perkoviću Thompsonu. Taj, tada mladić, 1990-te spustio se sa brda na magarcu. Duge masne kose, bez zuba i sa 20-tak tadašnjih dinara u džepu, odlučio se zajedno s ekipom uključiti u obranu svog sela. Shvativši da ljudi s kojima je bio na položaju nemaju sluha, nametnu se on njima kao "pjevač". Izgalamio on tako "Čavoglave", te u to doba jeftive angažirane glazbe preko noći postade zvijezda. Za tjedan-dva napusti on tako položaje, na koje se više nikada nij vratio. Okušao se kasnije i u nekoj ljubavnoj tematici (Grkinja, zmija me za srce ujela i slično smeće), no vrlo je brzo shvatio da tu nema kruha, jer jednostavno nema pjevačkog dara. Međutim, ima huškačkog dara koji je za vrijeme rata bio donekle potreban, a za neke političke opcije i tada i kasnije poželjan. U narodu koji je, što zbog vjere i "mučeništva", što zbog Tite navikao stvarati ovozemaljske idole, Thompson se uz pomoć politike začas nametnuo kao prvo grlo obrane digniteta hrvatskih tradicionalnih interesa, kojeg je naravno podržala i Crkva. Mnogo je on doprinjeo prosperitetu desne političke opcije i Crkve, pa nije niti čudno što ih je zadužio. Dok su tako u Europi Thompsona zabranjivali, kod nas su ga dizali u nebesa. Zapravo, Europa ga je zabranama kod sebe, u nekim krugovima Hrvatskoj digla na razinu mučenika - što je za nas Hrvate uobičajena praksa. Međutim, kada je na vlast došao Ivo Sanader, jedan inteligentniji lopov, koji za razliku od svojih prethodnika nema kupljene diplome i "naštrebane" akademske manire, shvatio je da ono što je do jučer bila prednost, polako postaje mana. Pametan, kakav je i danas, ponudio je Thompsonu novac za šutnju umjesto pjevanja. Znao je Sanader da ovaj ne bi trebao pjevati za nikoga, jer ako će pjevati za HDZ, to će imati negativan utjecaj u očima Europe. Ako će pak pjevati za koju drugu stranku (npr. HSP), to bi na izborima moglo značiti bolji plasman na račun HDZ-ovih birača. Tako je nekad škrbavi mladac masne kose koji nije imao za plombu, a kamo li za gebis, koji je svoje bogatstvo zaradio urlikavši, hušakjući na rat i stalno raskapavši kosti iz famozne '41-ve, ovoga puta svoje domoljublje prodao za pola milijuna Eura. Na kraju krajeva, što je tu čudno? Pa u ovoj je zemlji domoljublje u zadnjih 20 godina najeksploatiranija i najisplativija roba, a zapravo je samo razlika u načinu eksploatacije - činjenjem ili nečinjenjem.
Kako svaka roba ima cijenu, tako očito mora biti i sa domoljubljem. U Thompsonuvoj trgovini, njegovo domoljublje očito vrijedi 500.000 Eura.


Vezani članci:
Thompson je hrvatski duhovni vođa
Sude mi, zato što svoje volim
- 10:05 - Komentari (49) - Isprintaj - #

utorak, 18.01.2011.

Šatro borba protiv sive ekonomije



Uploaded with ImageShack.us


Već dulje smo svjedoci svojevrsnog deklarativnog konsenzusa oko borbe protiv sive ekonomije. Većini nas koji radimo za plaću je jednako tako jasno da svatko tko radi na crno, na posredan način izvlači novac iz našeg džepa, konzumirajući društvena i socijalna prava koja mi plaćamo, ali on ne. Stvar je zapravo još dublja, takvi "radnici" otimaju posao poštenim tvrtkama i obrtima zbog niže cijene usluga. Teško je zamisliti da netko tko posluje u skladu sa zakonom i plaća doprinose i poreze na plaće svojih radnika, te porez na dobit, može cijenom konkurirati firmi gdje ljudi rade na crno. Mi to nerijetko ne smatramo vlastitim problemom, no tu se varamo i u tome je razlika između klasičnog Balkanca i žitelja Zapadne Europe. Mi ne vidimo, ili ne želimo vidjeti dalje od vlastitog nosa. Upravo takve kvazi-tvrtke otimaju poslove našim poslodavcima, pa na kraju naš poslodavac nama daje minimalnu plaću ili otkaz, kako bi eventualno mogao preživjeti na takvom tržištu. S druge strane, radi toga se uništavaju oni koji pune državnu blagajnu, a generiraju oni koji je crpe (nezaposleni i umirovljenici).
Kada sam na početku rekao da je borba protiv sive ekonomije samo deklarativna, mislio sam na to kako ima mnogo instrumenata koji se ne koriste, jer svaki pojedinac gleda samo svoj interes, pa tako i oni koji bi trebali sankcionirati prekršitelje. Sjetimo se samo kako je glavni državni inspektor Branko Jordanić sagradio vikendicu (vilu) bez građevinske dozvole.
Navesti ću sada primjer koji je najrasprostranjeniji i koji je poznat svima, a gdje se vrti velika lova. Naime, radi se o malim građevinskim firmama. Svi znamo da većina malih građevinskih firmi formalno zapošljava samo gazdu, a na baušteli radi još 5-10 ljudi na crno. Tim ljudima to paše, jer možda imaju neki staž pa čekaju mirovinu, možda već imaju mirovinu (obično braniteljsku ili invalidsku - naravno izmuljanu). S druge strane, njihov im poslodavac može dati neto plaću veću nego vama vaš bruto, jer ovaj ne plaća ništa,pa se oni ne bune. Kao što smo već utvrdili, to dovodi do nerealno niskih tržišnih cijena usluga i do vašeg minimalca ili otkaza.
Na taj se način ne grade veliki projekti, već takve tvrtke obično rade obiteljske kuće (ili vikendice u tipu vile) ili rade kao podizvođači za velike tvrtke koje, kao Skladgradnja, dobivaju poslove iako ne posjeduju niti lopatu.
Država radi toga ima proračunske manjkove, koje pokriva kreditima koje će otplaćivati i naši unuci.

Kad bi vlast imala istinski interes da stane na kraj ovoj opisanoj pojavi , to bi mogla učiniti kombinacijom dvije, ne odveć zahtjevne aktivnosti. Prva je ta da pošalje inspektore na gradilišta, posebice gdje se grade obiteljske kuće jer ih tamo nikada ne šalje, te da provjeri dokumentaciju izvođača i radnika. Druga je da se traži objašnjenje kako je tvrtka sa jednim zaposlenim sagradila katnicu za dva mjeseca prema utvrđenim normativima. Tada se ne bi događalo da vlasnik građevinske tvrtke un kojoj rade dvije osobe (otac i sin) imaju vozni park od 100.000 Eura, kuću na dva kata i vikendicu s deset apartmana, a da su prijavili dobit manju od mojeg dohotka.
Da je to društveni interes na bi trebali shvatiti Bosanci koji na crno rade, jer istini za volju i oni bi tada imali manju neto plaću, već vlast, a posebice građani koji biraju tu vlast. Nije rad na crno interes većine, jer većina radi za plaću, a kuću gradi u životu jednom ili nijednom. Međutim, uzevšiu obzir tko sačinjava našu političku elitu,preko spomenutog Jordanića, Sanadera, sada aktualnog Šeksa, te gospodina par exelance Luke Bebića, teško je očekivati skoro buđenje svijesti.
Daleko je još Europa!
- 22:45 - Komentari (10) - Isprintaj - #

nedjelja, 16.01.2011.

Beatifikacija za zločin protiv čovječanstva



Uploaded with ImageShack.us


Papa Ivan Pavao II biti će beatificiran 1.svibnja ove godine, dakle baš na Praznik Rada. On je jedan od rijetkih, čak mislim uz Majku Terezu jedini, koji će biti beatificiran u tako kratkom roku. Sve me to i ne bi uopće tangiralo, kada ne bih bio svjestan da je razlog tako brze beatifikacije čisto političke prirode.
Kao što svi znamo Crkva se, za razliku od Isusa Krista, uvijek lizala sa plemstvom, pa je kao takva bila sklona klasnim društvima. Razlog tome vidljiv je i danas, jer se Crkvi "vraća" imovina, a ona za uzvrat dozvoljava svekoliku pljačku društvene imovine i pretvorbu našeg u njihovo, a Crkva je jedna dio "njih". Dakle, Crkva se dobro uklopila u kupnju za "jednu kunu", je za šutnju o toj nepravdi ubire svoj "harač".
Sustav u kojem se oduzelo bogatašima da bi se osigurao život dostojan čovjeka za sve, nije bio dobar za nekolicinu kojima se oduzelo, a Crkva je spadala među njih.
Papa Ivan Pavao II bio jedan od najvećih, ako ne i najveći, protivnik socijalizma, pa nije niti čudo što ga Crkva, tajkuni-skorojevići i njihove novine, dižu u nebesa. Pa upravo je on taj koji je izjavio da je komunizam najveće zlo. Ono što se ja pitam je; Na čemu bi njemu trebalo biti zahvalno stanovništvo Zemlje?
Trebali bismo mu biti zahvalni na tome što podržao pretvorbu mukom stečenog društvenog vlasništva u privatno vlasništvo nekih vozača kamiona?
Trebamo li mu biti zahvalni što je današnji interes poslodavca (danas privatnika) isključivo profit, a ne zapošljavanje svih građana, pa zato imamo brdo nezaposlenih?
Trebamo li mu biti zahvalni što je omogućio da se današnji poslodavci na zapadu ne boje "komunističke prijetnje", pa novac koji su im stvorili njihovi radnici, danas bez straha investiraju u Kinu i tako ostavljaju svoje ljude bez posla?
Trebamo li mu biti zahvalni za stigmatizaciju društva u kojem su svi imali pravo na besplatno školovanje, zdravstvo, krov nad glavom i zaposlenje?
Jednom rečenicom: Trebamo li mu biti zahvalni što je pomogao društveni interes podrediti privatnim interesima?
E, ja mislim da bi mu na tome trebali biti zahvalni Crkva, tajkuni, obitelj Žužul, odvjetnici i ini koji su se iz inozemstva vratili sa "majstorskim pekarskim ispitom", a danas imaju milijune, a da bi ga radnička klasa širom svijeta trebala prokleti!
Upravo stoga doživljavam kaoprovokaciju to što je za datum beatifikacije odabran Praznik Rada, jer je intencija te podudarnosti bacanje sjene na radnička prava. Katolicima će zacijelo biti sugerirano da umjesto prava radnika slave svetost jednog od glavnih svjetskih manipulatora 20. stoljeća. Radnička prava i građanski neposluh treba zaboraviti i ovaj svijet pretvotiri u "muku koju vidi Bog" i koju će na nebu nagraditi!

P.S. Još par nebuloza: Drugo čudo zaslužno za njegovu beatifikaciju je navodno čudesno izlječenje neke francuskinje od Parkinsonove bolesti - nekom čudo, nekom sprdnja!
- 10:00 - Komentari (12) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 10.01.2011.

Svi smo mi Alojzije Stepinac

Prije nekih dva-tri tjedna slušam saborsku raspravu u kojoj zamijetih prepirku dvoje zastupnika; jednog HDZ-ovca i jednog SDP-ovca i ne vjerujem na kojoj razini završe. Težište se prepucavanja prebaci na to kako se navodno prije 1990-te nije smjelo ići u crkvu. Prije 90-te se prema riječima tog, nekog mlađeg, HDZ-ovca zbog takove prakse bivalo izvrgnuto stigmi i društvenoj sramoti. Zato, kako kaže, Božić se slavio u tajnosti.
Eto, uz to što se radi o čistoj floskuli, jer dobro se sjećam da se Božić normalno slavio, a na vjeronauk se, za razliku od danas, išlo u župni dvor, nevjerojatna mi je teza koja se u tim plitkim i angažiranim kvaziraspravama pokušava progurati. Zapravo se nas Hrvate sve želi prikazati mučenicima, što mi veoma lako prihvaćamo, jer za svoj neuspjeh uvijek više volimo kriviti druge (a za odabir vlasti morali bismo okriviti sebe). Pritrom se mukom naziva problem spajanja političke karijere i prakticiranja vjere, a ne nezaposlenost i svekolika korupcija. Ne znam radi li se ovdje o dobrim psiholozima i spin doktorima, ili smo mi zaista zako glup i nesamokritičan narod da se nama tako jednostavno manipulira.
Pa upravo je HDZ pun bivših komunista, pa su zapravo oni ili njihovi roditelji odabrali partiju umjesto Crkve. Pošto im je to smetalo, 1990-te osnovali su novu partiju, koja je potkupila Crkvu, a opljačkala narod. I sada taj glupi narod svojim interesom naziva vraćanje imovine Katoličkoj crkvi, a zaboravlja 300.000 nezaposlenih, tko zna koliko lažnih invalida i 200.000 članova HDZ-a (po staroj dobroj nasljeđenoj metodi). Sada se taj narod poistovjećuje sa "mučenikom" Alojzijem Stepincom i sličnima, koji su nadrapali jer su bili protivnici sistema (Pastirsko pismo), tog istog sistema koji je ruralnu zemlju pretvorio u industrijsku, koji je ljudima podijelio stanove koje je nova vlast naplatila i koji je toj istoj Crkvi dozvoljavala da egzistira u skladu sa zakonima (a ne kao danas - iznad zakona). Ne treba zaboraviti da je socijalizam (kako mu i ime govori) društvo u kojem se interesi manjine podređuju interesima većine, dok je kapitalizam obrnutog (eksploatacijskog) karaktera, pa ne čude sve manja prava radnika i sve veća nezaposlenost. Crkvi je ovo drugo društvo u interesu, jer crkva je oduvijek spadala u društvenu elitu, drugim riječima u onaj sloj društva koji jaši na leđima potplaćenog puka. Treba biti realan i vidjeti da, unatoč suprotnim deklarativnim stavovima, Crkva bjesomučno grabi nekretnine i privilegije koristeći "denacionalizaciju" (koji grozan i bezobrazno točan termin) i mito za stranačku propagandu u sklopu "bogoslužja" (najbolji je primjer preferiranje Bandića u drugom krugu izbora).
Pa ljudi, dajte se već jednom probudite i prestanite gledati etikete "dolče bagana i beneton". Crkva Vas koristi, jer stigmatiziranjem nacionalizacije (oduzimanje bogatim lopovima da bi se dalo narodu i zaposlilo narod) i preferiranjem denacionalizacije i kapitalizma, podržava svekoliku pljačku za dobru proviziju. I ne zaboravite: Pljačka se vas!
- 20:38 - Komentari (7) - Isprintaj - #

utorak, 04.01.2011.

Birajmo pljačkaše, jer oni su "sposobni"!

Eto, danas čitam novine na Internetu i naletim na članak u kojem piše da je novi potpredsijednik Vlade zadužen za investicije privatizacijom, vjerojatno protuzakonitom, stekao 60% dionica tvrtke Pastor. No, on je zapravo samo jedan u nizu tajkuna koji se nalaze u vladajućoj strukturi ove države.
Meni osobno uopće ne smeta to što je nezakonito stekao 60% dionica tvrtke, već sama činjenica da ih on zapravo ima.
Smatram da je bilo kakvo "tajkunstvo" u klasičnom sukobu interesa sa obnašanjem tako visoke dužnosti u izvršnoj ili zakonodavnoj vlasti, iz čisto jednostavnog razloga, jer je lako moguće pogodovati vlastitom poslovanju na uštrb državnih i nacionalnih interesa, dakle intersa onih koji su vas izabrali. Ovo nikako nije moje slobodno mišljenje, jer je sukob interesa definiran u preambuli Zakona o sprečavanju sukoba interesa u obnašanju javnih dužnosti. Naši su se pak zakonodavci i vladari dosjetili, pa upravljanje tvrtkama u tom slučaju prepuštaju članovima svoje uže obitelji, što je pak klasično i prozirno mazanje očiju javnosti. Naime, imovina uže obitelji može se oduzeti radi određene vrste kaznenih dijela, može se blokirati u kaznenom postupku (za što je trenutno najbolji primjer Sanader), a uz to članovi uže obitelji nisu dužni svjedočiti pred sudom ako bi to moglo rezultirati kaznenim progonom njihova člana (Čl. 244 ZKP-a), a s druge strane to što član uže obitelji posjeduje dionice i upravlja dioničarskim društvom nije prepreka za obnašanje npr. ministarske dužnosti. Dakle, ovdje se radi o rupama u zakonu, koje su napravili upravo oni koji se kroz te rupe i provlače.
Uzmemo li sada u obzir i činjenicu da su svi ti ljudi do svoga bogatstva došli u posljednjih 20-tak godina, jednostavno izglasavši zakone kojima su "izvlastili" radničku klasu, apsurd je još veći. Naime, radnici, zapravo građani RH, koji su bili vlasnici sredstava za proizvodnju, potezom pera izgubili su to vlasništvo za jednu Kunu, koju je netko uplatio u državni proračun. Danas, kada se nacionalizirana imovina vraća Židovima, Ezulima, Crkvi, raznim kvazi plemićima i inima, nitko ne postavlja pitanje bi li trebalo otete tvornice možda vratiti radnicima?!
Naravno da ne, jer u današnjem društvu takvo je razmišljenje svetogrđe, jer svetinja je privatno vlasništvo. I nije bitno kako je stečeno. Za to se brine jedna specifična populacija društvene kreme, koje uvijek najbolje živi u sumraku moralnih vrijednosti, a to su odvjetnici.
Eto, svega je toga većina nas svjesna, samo ako načas odbacimo etiketama obojanu prizmu promatranja svijeta oko sebe, no unatoč tome dopuštamo da se evidentni lopovi instaliraju u sam vrh državne strukture.
Čak štoviše, ljudi nerijetko i sami neposredno postavljaju one koji su ih pokrali na vodeća mjesta. Najbolji primjer za to je Željko Kerum.
NIje mi jasno o čemu se tu radi? Jesmo li zaista toliko glupi ili toliko tašti da ne želimo sebi priznati da su nam oni koji su se zadnjih godina obogatili privatizacijom (i pritpom ogulili naše džepove i prava) zapravo dobro utjerali pitona? Razmislite dvaput prije nego odbacite takovu mogućnost, jer u svakodnevnom životu često srećemo ljude koji svoj neuspjeh na određenom planu neuvjerljivo tumače nezainteresiranošću.
- 11:55 - Komentari (7) - Isprintaj - #

subota, 01.01.2011.

Potreba za pisanjem

Postovana blogosfero,
Kao sto se dade primijetiti, već dugo nisam napisao niti jednog posta
Razlog je tome letargicnost, spoznaja da se na neke stvari u društvu
Ne može bitnije utjecati, no ponajviše ljenost.
Od danas ću to promijeniti, no ne zbog ničeg drugog doli zbog lakšeg
zvakanja nesamokriticnosti pojedinih osoba u čijem se društvu često
nalazim. Naime, osoba sam sklona debatiranju i argumentiranim raspravama,
no u razgovoru s nekim ljudima ne smijem biti iskren, jer bi se tada
vjerojatno naljutili, a odnosi s njima su isprepleteni odnosima s nekim
drugim ljudima, tako da se čovjek mora suzdrzavati od iznosenja istine.
Evo za primjer, danas mi je supruga jednog mog dobrog prijatelja pricala kako mora prijaviti jednog susjeda da drži psa na suvise kratkom lancu, te me je tražila savjet. Kada sam joj ja rekao da joj savjetujem da se ne petlja, jer ima mnogo gorih psecih sudbina, rekla mi je da ja onda valjda
ne razumijem problematiku. Ona bi tog psa, reče uzela najradije svojoj kući. Shvativši to onakvim kakvo zapravo jest, pitao sam je zašto onda ne udomi psa iz šinteraja i spasi ga eutanazije, jer je takvom psu sigurno
potrebniji "spas"? Na to mi je rekla da smo onda očito različiti i da ne razumijem njen poriv.
E, tu ja vise nista nisam rekao, jer bi bilo nezgodno
kritizirati toliko nesamokriticnu osobu. Ja možda ne razumijem, no svejedno je kroz moje dvorište u posljednjih tri-četiri godine prodefiliralo 20-tak pasa sa ulice i isto tolikomačaka, dok je gospođa sebi kupila psa za 500€,a uz to ne skriva svoju sklonost prema krznenoj odjeći (da ne spominjem oderano govedo na podu dnevnog boravka),itd.
Eto, to je najnovija anegdota koja mi se danas desila i gdje bih rado izrekao 2-3 rečenice, no shvaćam da se bolje suzdrzati.
Upravo zato je blog dobra platforma za iznosenje stavova, jer tada lakše
otrpite tuđu narcisoidnost u svakodnevnim susretima i sa osobama poput navedene. Osobno mi uopce nije bitno sto onaj tko čita ne zna tko sam ja i to sto ja ne znam tko čita. Bitno je da se iznose i komentiraju ideje, što dobro za zadovoljavanje potrebe za izražavanjem, a ujedno i za analiziranje svojih stavova, jer uvijek postoji feed back. U tom slučaju sa ovakvim sugovornicima ne ulazite u priče osim o prognozi vremena i Supertalentu.
Smatram to konstruktivnijom debatom od one "an face", jer je slobodnija i uglavnom lišena taštine upravo zbog virtualnosti njenih sudionika.
- 23:41 - Komentari (3) - Isprintaj - #