Ateizam

Birajmo pljačkaše, jer oni su "sposobni"!

Eto, danas čitam novine na Internetu i naletim na članak u kojem piše da je novi potpredsijednik Vlade zadužen za investicije privatizacijom, vjerojatno protuzakonitom, stekao 60% dionica tvrtke Pastor. No, on je zapravo samo jedan u nizu tajkuna koji se nalaze u vladajućoj strukturi ove države.
Meni osobno uopće ne smeta to što je nezakonito stekao 60% dionica tvrtke, već sama činjenica da ih on zapravo ima.
Smatram da je bilo kakvo "tajkunstvo" u klasičnom sukobu interesa sa obnašanjem tako visoke dužnosti u izvršnoj ili zakonodavnoj vlasti, iz čisto jednostavnog razloga, jer je lako moguće pogodovati vlastitom poslovanju na uštrb državnih i nacionalnih interesa, dakle intersa onih koji su vas izabrali. Ovo nikako nije moje slobodno mišljenje, jer je sukob interesa definiran u preambuli Zakona o sprečavanju sukoba interesa u obnašanju javnih dužnosti. Naši su se pak zakonodavci i vladari dosjetili, pa upravljanje tvrtkama u tom slučaju prepuštaju članovima svoje uže obitelji, što je pak klasično i prozirno mazanje očiju javnosti. Naime, imovina uže obitelji može se oduzeti radi određene vrste kaznenih dijela, može se blokirati u kaznenom postupku (za što je trenutno najbolji primjer Sanader), a uz to članovi uže obitelji nisu dužni svjedočiti pred sudom ako bi to moglo rezultirati kaznenim progonom njihova člana (Čl. 244 ZKP-a), a s druge strane to što član uže obitelji posjeduje dionice i upravlja dioničarskim društvom nije prepreka za obnašanje npr. ministarske dužnosti. Dakle, ovdje se radi o rupama u zakonu, koje su napravili upravo oni koji se kroz te rupe i provlače.
Uzmemo li sada u obzir i činjenicu da su svi ti ljudi do svoga bogatstva došli u posljednjih 20-tak godina, jednostavno izglasavši zakone kojima su "izvlastili" radničku klasu, apsurd je još veći. Naime, radnici, zapravo građani RH, koji su bili vlasnici sredstava za proizvodnju, potezom pera izgubili su to vlasništvo za jednu Kunu, koju je netko uplatio u državni proračun. Danas, kada se nacionalizirana imovina vraća Židovima, Ezulima, Crkvi, raznim kvazi plemićima i inima, nitko ne postavlja pitanje bi li trebalo otete tvornice možda vratiti radnicima?!
Naravno da ne, jer u današnjem društvu takvo je razmišljenje svetogrđe, jer svetinja je privatno vlasništvo. I nije bitno kako je stečeno. Za to se brine jedna specifična populacija društvene kreme, koje uvijek najbolje živi u sumraku moralnih vrijednosti, a to su odvjetnici.
Eto, svega je toga većina nas svjesna, samo ako načas odbacimo etiketama obojanu prizmu promatranja svijeta oko sebe, no unatoč tome dopuštamo da se evidentni lopovi instaliraju u sam vrh državne strukture.
Čak štoviše, ljudi nerijetko i sami neposredno postavljaju one koji su ih pokrali na vodeća mjesta. Najbolji primjer za to je Željko Kerum.
NIje mi jasno o čemu se tu radi? Jesmo li zaista toliko glupi ili toliko tašti da ne želimo sebi priznati da su nam oni koji su se zadnjih godina obogatili privatizacijom (i pritpom ogulili naše džepove i prava) zapravo dobro utjerali pitona? Razmislite dvaput prije nego odbacite takovu mogućnost, jer u svakodnevnom životu često srećemo ljude koji svoj neuspjeh na određenom planu neuvjerljivo tumače nezainteresiranošću.