|
nedjelja, 19.01.2025.
Mistika zvana osjećaj
U ovom ću se postu orijentirati na emocije i pokušat ću nešto u tom smjeru artikulirati, no bit će teško, jer to spada u onu izrazito subjektivnu sferu ljudske prirode. Štoviše, zanimaju me temeljne relacije svijeta u kojem živimo, a to je veoma sklisko područje, no ipak, pokušat ću onoliko koliko budem mogao.
Jedno od pitanja koja me muče jest priroda emocija. Kreiramo li mi naše osjećaje ili su oni već kreirani u nama pa ih mi kroz situacije samo pobuđujemo? Jesu li oni možda dio vanjskog svijeta, neke silnice u prostorno-vremenskom kontinuumu koje naši nesavršeni mjerni instrumenti ne mogu izmjeriti, a znanost (još) ne može predvidjeti? Rezoniraju li možda putem silnica nekog nepoznatog polja s nekim našim nepoznatim receptorom kad ga putem neke situacije, svjesno ili nesvjesno, ugodimo na adekvatnu valnu duljinu?
Ovo pitanje o prirodi emocija nametnulo mi se sasvim slučajno, razmišljajući o majstorima transfera emocije, a to su umjetnici, osobito mislim na sve što ima veze s poezijom i glazbom. Moram priznati da sam sretan što sam se rodio na ovim plodonosnim prostorima po pitanju književnosti i glazbe, ali i znanosti i umjetnosti uopće. Velika je privilegija imati takvu riznicu bisera na materinjem jeziku, gdje ne postoji nikakva barijera i gdje je to što je napisano, napisano baš za tebe.
Da se vratim sad na pitanje. Jedna od, meni osobno, najljepših uglazbljenih pjesama ikad je Suza za zagorske brege. To je pjesma koju je za Krapinski festival 1969. uglazbio i otpjevao pokojni Zvonko Špišić. Snažna je to pjesma koja opisuje razmišljanja, dvojbe, tugu, ponos i ljubav prema rodnom kraju jednog muškarca, dečeca, koji nevoljko odlazi u svijet. Sve u svemu, ta je pjesma oduvijek jedna od onih koja jako dobro rezonira s mojom dušom, ako se smijem slobodno izraziti, jer ni sam ne znam što bi duša trebala ili uopće mogla biti. Do prije nekoliko godina mislio sam da je tu pjesmu napisao sam Špišić, no iznenadio sam se kad sam doznao da ju je (tekst) napisala Ana Bešenić, djevojčica iz Varaždinskih Toplica, kojoj je tada bilo tek 15 godina. Dakle, o muškim mukama na izrazito snažan, ali ujedno i suptilan način piše jedna žena, štoviše, djevojčica.
Jedna druga pjesma (nek mi oproste svi koji nisu kajkavci) koja mi je također fascinantna u tom prijenosu emocije je pjesma „Da sem ti z lasima zvezala roke“, koju je na Krapini 1983 izvela slovenska pjevačica Ditka Haberi, a od kasnijih izvedbi odlična je u izvedbi Renate Sabljak. To je pjesma, koja, barem je to moj subjektivan dojam, jednako tako snažno prenosi emociju jedne žene koja je izgubila ljubav i cijeli život žali što u datom trenutku nije pokušala dovoljno da to spriječi, a dovoljno je jedino sve. I opet, najzanimljivije kod te pjesme je to da ju je napisao Drago Britvić, dakle muškarac.
Ima još mnogo primjera, no eto, ja sam izdvojio ova dva koja, nadam se, solidno koriste ovoj svrsi, a radi se i o meni veoma dragim pjesmama. I unatoč tome što se najiskrenije divim svim tim ljudima koji imaju moć nešto artikulirati na način da ekspresno prenesu emociju ili pak preokrenu tijek misli, pitanje koje se nameće još je više potaknuto ovim primjerima. Jesu li emocije uistinu naša kreacija ili su nekim slijedom proteina u nekim molekulama već utisnute u nasu svijest i podsvijest, pa ih mi samo dokučimo, pobudimo ili što već? Možda su, velim, utisnute u stvarnost u kojoj živimo pa ih mi udišemo kao zrak, iako tog „zraka“ nismo svjesni, pošto nismo ništa uspjeli izmjeriti.
U svakom slučaju, kako god bilo i o čemu god se radilo, izražavam svoje divljenje i fascinaciju ljudima koji uspijevaju svirati na nevidljivim žicama naših osjećaja.
|
- 10:54 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
Glazba i riječi su jako važni. Da, transfer emocije. (luki2 19.01.2025. 19:49)
Mislim da su osjećaji plod naše kreacije, tj. prate naše misli na neki način, ili možda naše misli prate njih, to još varim. No ono što znam, jest da se na njih može utjecati raznim podražajima izvana i iznutra. (kejtoo 20.01.2025. 19:48)
srijeda, 28.08.2024.
Ma, zbog sebe!
Ne znam kako bih počeo nakon toliko godina potpunog izbivanja, no nekako sam osjetio potrebu da nastavim pisati i eto me! Osjećam tu potrebu već dulje vrijeme, no nekako sam se prepustio letargiji koju producira okolina kojoj smo svi izloženi, a samo neki se u njoj uspiju snaći, afirmirati, što već. Moram priznati da razmišljam je li ovo uopće više adekvatan naziv za blog, s obzirom na činjenicu kako se u posljednjih desetak godina promijenio društveni kontekst do te mjere da pitanje vjerovanja postaje irelevantno, ili se barem mora proširiti značenje pojma "vjera" (nisam postao vjernik, bez brige dragi eventualni čitaoče;). Situacija u društvu se uvelike promijenila i vjera se pobija nekim drugim vjerovanjima, uvjerenjima, ideologijama, što nije iznimka, već isključivo pravilo u ljudskoj povijesti.
Još jedan od razloga što sam osjetio potrebu da se vratim ovamo, čak i ako tu nikoga nema, je činjenica kako smo preplavljeni ultrakratkom formom raznih mudrosti. Unazad nekoliko godina, otkako su se na Facebooku pojavili kratki videozapisi (shorts), naša pažnja se drastično skratila. U društvo je veoma zastupljeno vjerovanje da citat iz knjige vrijedi kao i pročitana knjiga, iako su i ti citati nerijetko lažni. Ne govorim to iz tuđeg iskustva, već iz svog, ali ipak nisam popušio foru da možeš postati mudar u nekoliko dobro sročenih rečenica, napose zato sam i počeo pisati ovaj blog. Sama duljina sadržaja koji gledate utječe na vaš model koncentraciije, jer koncentrirate se na ono što konzumirate, a to je postalo ultrakratko! Kažem ultrakratko, jer i sam blog je veoma kratka forma, koja se u odnosu na trenutno najpopularnije društvene mreže čini kao "Ilijada". Sjećate li se kada smo trebali pročitati Anu Karenjinu za lektiru u Srednjoj i kad smo se svi polakomili za filmom kako bi "jeftinije" prošli? E, tih dva sata je danas neprihvatljivo duga forma, iako se nama tada činila kao hrana s neba! Eto, i iz tog razloga dobro je pisati blog, makar ga nitko i ne čitao, no da se održi forma neke dulje koncentracije i kako bi postojao neki trag u vlestitom razmišljanju, koje smije biti dulje od onog što bi progutale društvene mreže.
Međutim, ima ovdje i jedan razlog kojeg bih molio da čuvate u tajnosti, makar me ne poznajete, a to je činjenica da sam počeo sve više pričati sam sa sobom. Ne mislim na glasno pričanje, već na unutarnji dijalog koji je, vjerujem, nastao kao posljedica svekolike asocijalizacije. Čovjek je društveno biće, znamo mi koji smo slušali marksizam, no on je brat (ili sestra) svakom drugom čovjeku na svijetu, tako kažu bogovi, dakle on je u svakom slučaju željan zajednice.
Govorim to kao potkrijepu tezi da smo se u nekoliko godina, što zbog korone, što zbog shortseva i Tiktoka, otuđili više nego u prethodnih par desetljeća. Nabujale su u međuvremenu i tzv. teorije zavjera, ali istovremeno i jasno vidljive zavjere pa smo postali društvo (svjetsko) jeftinih etiketa temeljenih na dogmatizmu, a nipošto zdravom razumu, s bilo koje strane. I to nas je još više podijelilo, jer smo bili prepušteni vlastitim odlukama za koje nas društvo i obrazovni sustav nisu pripremali. To nas je dovelo do stanja paranoje koju neki primijete, a neki ne, iz koje se također potaklo otuđenje, ali i samootuđenje ako prihvatimo činjenicu (ili tek kao hipotezu ako ste ortodoksni vjernik ili zasllijepljen nekom drugom antropocentričnom teorijom) da je čovjek, napose pojedinac, dio većeg civilizacijskog i vjerojatno evolucijskog cilja.
Uglavnom, želim reći da smo podlegli ultrakratkoj formi koja je loša za naše kognitivne sposobnosti, ne one potrebne za metaverzum, već za Zemlju kao dio svemira u kojem živimo.
I zato je ovo post bez određene teme, a naredni će možda sadržavati i unutarnje dijaloge, koji su se najvjerojatnije kod većine dinamizirali, priznali ili ne! ...ili sam možda poludio? Tko zna, nitko ništa ne zna...
I tak, nastavit ću pisati radi vlastite potrebe, a ako naiđe koji konstruktivan komentar, shvatiti ću ga na dar s ateističkog neba ;)
Htjedoh još samo reći, ovu formu treba podržati radi sebe, čitao je itko ili ne. Ti je pišeš!
|
- 14:01 -
Komentari (17) -
Isprintaj -
#
Ma, ljudi su postali prekomotni i lijeni da čitaju i pišu opširno zato se i blog sveo uglavnom na kratku formu. Nas blogera koji preferiramo opširnost stane na prste jedne ruke. Ne odstupam uglavnom od svojih principa makar nitko ne čitao. Meni je važno da sam amused sebi i onima koji čitaju ne prilagođavam formu onima koji su kalibrirani na manje. (TEATRALNI 28.08.2024. 16:13)
Vjernik sam i ateisti su mi sumnjivi, malo je reć:-)) Prvenstveno sebi i zbog sebe pišemo, al čovjeku je drago kad ga komentira nakon čitanja neko normalan;-) (Sarah 28.08.2024. 17:37)
tak je, nego zbog koga nego zbog sebe, nema tu boga :))... i velkam bek, kak bi se reklo po domaći :) (Blogokviz 28.08.2024. 18:30)
Od vjernika ovdje su ostali oni koji vjeruju da je sva mudrost došla s Nubirua, putem jako starih Sumerana, oni koji vjeruju u blagotvoran učinak povjetarca iz bosanskih piramida, oni koji vjeruju da muškarac koji to jako želi može postati žena, oni koji vjeruju da je Buda inverzna inkarnacija Đorđa Balaševića, i naravno oni koji vjeruju da nas od Billa Gatesa može spasiti samo Novak Đoković i njegova Jelena također. (Supatnik 28.08.2024. 18:56)
Ne vidim zašto bi bio ikakav problem čitati i eseje ako je tema zanimljiva. Ateist i vjernik ipak vjeruju, jedan da Boga nema, drugi da ga ima. Nije li vjerovanje zanimljiva tema? (Demetra 28.08.2024. 22:56)
Zbog sebe uvijek! I ne, nisam vjernik. Slažem se sa svime, osum što sam ja rado čitala "Anu Karenjinu";))). Pozdrav! (luki2 28.08.2024. 22:57)
A slusaj, kako ti dodje i kad ti dodje, pises. Bitno je istrest teret i lakse je dalje. A forma pisanja sto kraca je meni osobno draza. Danas se sve manje vremena ima... (sewen 29.08.2024. 05:35)
vjera u boga i privlačnost kratke forme sadržaja i informacija je normalno ljudsko stanje u svijetu borbe za preživljavanje
ateizam koji moraš potkrijepiti čitanjem i izučavanjem, nije jer, tko ima vremena? teizam je stoga za jednostavne ljude koji vole da im fratri, svećenici i ostali pismoznanci čitaju, ili bar kažu što u bibliji piše
ateizam zahtjeva napor, vrijeme i, bar donekle, određenu dozu inteligencije kažem "donekle" jer u bibliji sve jasno piše ;) (vilimstvor 30.08.2024. 08:43)
Definitivno sam blagoslovljena što kao vjernik mogu i želim i volim diskutirati o svemu i čuti tuđa, kritička mišljenja.
Nažalost, slažem se s konstatacijama o formama.
Ja bih još nadodala da će ljudi još više poglupiti, već sada nitko ne zna govoriti, a o razmišljanju i ne bih.
Ja svoje unutarnje izmišljene dijaloge bi rado snimila, eh da se može, čisto da vidite da nismo sami.
Anu Karenjinu nisam čitala, jer moja profa u srednjoj je davala malo ili ništa lektira. Al možda pročitam, iako mi je Tolstoj, drugo što sam čitala, manje pasao od Dostojevskog.
Lijep pozdrav (pričopričica 30.08.2024. 09:10)
I ateizam i neateizam su nešto što bi bilo pametno prevazići, tako da ti naziv bloga stvarno i je zastario. A u neku ruku i nije, jer taj sukob između ovih i onih navijača još naveliko traje, ali zašto sudjelovati u njemu i uzaludno gubiti energiju koja se može upotrijebiti pametnije? Potpuno si u pravu što se tiče utjecaja shortova na svim platformama. Istraživanja naveliko pokazuju koliko je takav ala-short pristup životu destruktivan. Ali ni dužina teksta naravno ništa ne garantira, a to neumorno dokazuju tekstovi po portalima i novinama; dakle, zaista žali bože tipkanja i čitanja tih gluposti. Ali pisanje za svoje potrebe, kako kažeš, zaista može imati i ima smisla, pogotovo kad čovjek vidi i neke suvisle reakcije koje nisu svedene na like. (The Art Of Being Yourself 30.08.2024. 09:16)
@pričopričica u zapadnoj rusofobnoj sferi, nije politički korektno čitati Dostojevskog ;)
@The Art Of Being Yourself "taj sukob između ovih i onih navijača još naveliko traje" vidimo to i u ovim komentarima, gdje Sarah kaže "ateisti su mi sumnjivi"
"Ali ni dužina teksta naravno ništa ne garantira" živa istina, dapače (vilimstvor 30.08.2024. 09:38)
Prvo unutarnji stav, zatim vanjski oblik! To je poput slikanja, gdje najsvjetlije stavljate na posljednje mjesto. ( aka Konfucije)) (golden age 30.08.2024. 12:21)
Najvažnije je ovdje da se radi o povratku, i to još radi poriva za pisanjem... Iz toga može proizići samo nešto dobro.
Rekao bih da je od poriva za pisanjem još važniji možda samo poriv za čitanjem i stjecanjem znanja...
P S. Koliko sam ja pročitao gornji komentar o "sumnjivim ateistima"; to je bilo rečeno u šali, napisan smješko iza to dokazuje ... i ja mislim da se s time još uvijek smije šaliti; dapače, volim taj tip humora, ili sam u krivu? (j. 30.08.2024. 12:52)
osmjeh iza izjave ništa ne dokazuje uostalom nije na tebi J. da to "dokazuješ", već na Sarah
(vjerovat ću joj na riječ) ;) (vilimstvor 30.08.2024. 18:04)
Dobrodošao natrag. Mudrosti nema u shortovima, ali dublji, smisleni i zreli razgovori sa sobom i sa drugim ljudima itekako imaju. Kažeš, pažnja, koncentracija i fokusiranost u "konzumaciji" sadržaja su nam skraćeni i uveliko smo, pasivno se tome prepuštajući i sami aktivno sudjelovali u reprogramiranju naših zivota. Većini ljudi je to vjerojatno dovoljno, ili na nekoj površnoj razini misle da je. Ja bih dodala da je ta banalna kratkoća postala bitna odrednica današnjeg čovjeka i u ostalim segmentima života...tako da...trebalo bi malo drugačije. Smisleni tekstovi, promišljanja i sl. su prvenstveno razgovori sa samim sobom, a ako imaš sreće... i sa drugima. Sretno... I dobrodosao natrag, radujem se novom postu: samo naprijed. ;) (Dvi, tri riči... 01.09.2024. 11:59)
@ hvala Vjetre na ispravnom čitanju s razumijevanjem:-) (Sarah 01.09.2024. 23:32)
e pa i ja nisam dugo pisala ali opet osjetih potrebu .. ne znam zasto .. valjda se nakupi toliko svega pa zelim tu tipkati cak i ako nitko ne cita .. u svakom slucaju dobrodosao natrag. Ne ostavljam precesto komentare ali citam postove ... i to je nesto ne ? (Snaga Tvokuna 03.09.2024. 20:34)
srijeda, 19.02.2020.
Šuplja loža
U jeku ove masonske afere s Nikicom Gabrićem, kojeg sam možda ovdje negdje davno i spomenuo u nekom negativnom kontekstu, državnim odvjetnikom i navodnim ucjenjivačima, red je da se nešto i napiše o tome. Uglavnom sve je to čudno do jedne mjere, a opet sasvim jasno ako pogledamo svijet u kojem živimo. I tako se na kraju ispostavilo da ta neka masonerija ima velik utjecaj na našu vlast, no s druge strane treba primijetiti da su to, barem je to tako na primjeru Nikice Gabrića, ljudi koji su bez obzira na tu strukturu bili moćni ili su barem teže ka moći. Tako je spomenuti Nikica Gabrić već odavno prepoznat kao perspektivan kadar Saveza komunističke omladine Jugoslavije, dakle pokazivao je interes za stjecanje moći kroz tada aktualnu političku strukturu, koja je tada bila ujedno i ekonomska. Dakle, SKOJ, CK, HDZ, SDP ili neka maonska loža, razlog je uvijek isti. Međutim, pitam se kakva je to organizacija i je li ona uopće opasna za išta. Treba li se toga bojati ili to jednostavno ignorirati kao infantilnu potrebu nekih ljudi? Jer ako se zakoni u državi provode, na čemu treba inzistirati, tako bi bilo najbolje. Gledajući četrdesetpetominutnu emisiju s Gabrićem na N1 stekao sam dojam da je to udruga poput udruge Klingonaca, samo što su rituali drugačiji i pričaju maternjim jezikom. A o ozbiljnosti i tajnovitosti te organizacije najbolje govori činjenica da se u spomenutoj emisiji može doznati kako izgledaju te njihove inicijacije, o nekakvom nekakvo balotiranju, pa onda i ime još pokojeg člana te tajanstvene organizacije itd. Uglavnom, iz tog se neuralgičnog performansa uvaženog hrvatskog masona jedino moglo jedino vidjeti da te "babe" ne mogu biti nikakvo tajno društvo te da je Nikici Gabriću hitno potreban psihijatar. S obzirom da se u emisiji nahvalio poznanstvima, nadam se da će okrenuti neki broj iz adresara dok još nije kasno.
|
- 20:13 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
Za vrijeme druga Tite osnivanje loža u Jugoslaviji bilo je zabranjeno. Onda je došao dr. Franjo Tuđman i iz samo njemu znanih razloga omogućio osnivanje udruga te vrste. Nadam se da će mu rogonja vratiti uslugu.
Jednom sam na nekom skupu upoznala poznatog riječkog profesora, koji mi je kod rukovanja uvalio prst u dlan. Meni, naivnoj, kroz glavu prošle raznorazne primisli, a godinama kasnije nakon što je on već otišao u masonsku ložu na onom svijetu, shvatila sam što je čovjek zapravo učinio... dao mi je do znanja u kojem je rangu..Pretpostavljam da sada drma onim svijetom, kao što je namjerio ovim. (lion queen 19.02.2020. 20:59)
gabrić do treće godine fakulteta nije bio u sk, niti je bio neki aktivan omladinac. onda je napisao molbu za prijam u sk, primili ga. fakultet je završio poslije toga brzo i bez zastoja. za moći vape mnogi, neki i uspiju. a kaj se tiče masonerije i njihovih krabulja i ceremonija, nije to ništ drukčije nego kad se reiner primal u onaj svoj red, pa onda kojekakva zmajska braća, rotarijanci, lyonezi, sve je to ekipa ambicioznih. svi pričaju o dobrobiti ljudi, naroda, propagiraju karitativu, ističu donacije, organizaciju pomoći ovima, onima, no koliko se o tomu ovako polujavno zna, sve su to ljudi ili s pedigreom, ili debelim obiteljskim, financijskim, rođačkim, ideološkim, vjerskim, političkim, lobističkim etc. zaleđem. u sk ili kao vrlo aktivni omladinci bili su tada neki mladi perspektivni ljudi, koji su danas utjecajni ne samo po materijalnom bogatstvu, nego baš u desnici i konzervativnim krugovima, no nitko ni zuc o počecima njihove krasne vrtoglave karijere. (stara teta 19.02.2020. 21:08)
nedjelja, 27.10.2019.
Facebook je pojeo blog, ali ne slučajno!
Pozdrav dragi moji blogeri, od kojih vas najvjerojatnije nitko ovo neće niti pročitati. Ali nema veze, blog nisam niti pisao zbog vas, već zbog sebe, da se ispušem na jedan civiliziraniji način nego što to ljudi čine na utakmicama, u birtijama i općenito na mjestima masovnih okupljanja takvog tipa, onima za nas, male ljude. Dugo nisam bio ovdje, a najvjerojatnije više niti neću, što zbog sebe sama, što zbog činjenice da je ovaj način komunikacije sa svijetom odavno postao inferioran, osim nekih promidžbeno angažiranih tema. Kad sam počeo pisati ovaj blog, davne 2004., nije bilo drugog načina da čovjek svoje misli podijeli s većim brojem ljudi. Koliko me pamćenje služi, a ukoliko ti to ne znaš rijetki ili nepostojeći čitatelju, stranica blog.hr svojevremeno je bila među 1000 najposjećenijih stranica na svijetu. Da, na svijetu! Bilo je zanimljivo i egu godilo u kratkom roku postati cool bloger na takvoj stranici, osobito uzimajući u obzir činjenicu da je naslovnica tada drugačije izgledala, što znaju oni koji su tada ovdje bili prisutni. U međuvremenu vremena su se promijenila i blog je postao inferioran pred društvenim mrežama, a uz promjenu izglada naslovnice postalo je glupo gubiti vrijeme pišući postove i odgovarajući na komentare ovdje. Kao i svaki prosječan građanin ubrzo sam otvorio račun na Facebooku, i to davne 2007. ili 2009., ne sjećam se točno. Nisam ga u početku uopće koristio, a kasnije sam ga počeo koristiti za iznošenje svojih kratkih razmišljanja, umjesto uobičajenih slika, poštujući pritom kratku formu koju korisnik Facebooka preferira, još znatno kraću od one koja je optimalna ovdje na blogu. Međutim, Facebook nije blog i njegova je intencija sasvim drugačija. Mogao bih s velikom vjerojatnošću reći da je fenomen bloga, odnosno ono kako je on u početku izgledao, iznenadio sjvetske elite jer je predstavljao alternativnu informaciju koja je postala važna pa su to kasnije morale utišati. Sjećam se npr. CNN bloga, koj je razotkrio mnoge afere ovdje u RH. Bio je to tada mali, ali zato neovisni index.hr. Tada se netko sjetio da se blog objavljuje i u Večernjem pa i drugim novinama i ono što je bio blog, postala je kolumna s potpisom. Jedno elegantno pečaćenje usta naroda! Facebook, e to je nešto sasvim drugo, tu neovisnosti nema, osim ako se nekoga citira ili se dijeli rođendanska zabava. "Zvijezde" Facebooka, Instagrama, Twitwra i drugih mreža su ili ososbe koje prodaju svoju privatnost za svojevrsnu plaću, ili tzv. influenceri koji su najčešće plaćeni od interesnih skupina, barem oni koji na nešto utječu. Ali fenomen Facebooka veoma se razlikuje od bloga još po jednoj stvari, a to je da on proždire vašu privatnost. On zna sve, ljudi dijele sve i svašta, komentiraju razne gluposti koje ih se tiču ili ne i tako iz virtualne kreiraju realnu stvarnost. Skup je to servis na kojem ništa ne možeš reći, a da ne budeš kao i ostala bagra, a s druge strane utječe na tvoj život do te mjere da stvarnost u kojoj živiš postaje irelevantna u odnosu na nj. On postaje virtualni svijet u kojeg mi selimo svoja razmišljanja, zaključivanja, osjećaje i odluke. Eto, zato sam prije nakoliko dana odlučio prestati koristiti tu "društvenu" mrežu, koja uništava društvo u samoj njegovoj jezgri. Naravno da je to samo polovica problema, jer teško će biti naći nekoga tko će imati slična razmišljanja, ali to je suvremeni izazov.
|
- 13:31 -
Komentari (23) -
Isprintaj -
#
Ako se Facebook pametno koristi, služi za brzo informiranje o situaciji kod naših poznanika, prijatelja i u društvenim događanjima. Ali blog je nešto drugo. Odavno sam blogerica s velikim iskustvom, imala sam i privatni blog servis pet godina, okupila veliko društvo blogera koji su i danas, po gašenju tog servisa, ostali povezani. Objavili smo tri blog knjige i tako ostavili i pisani trag, a svi su kasnije objavili i svoja solo izdanja i postali članovi uvaženih književnih klubova. Blog je svijet usred svijeta i tko nije osjetio fenomen sjajnog druženja blogera i na blogu i izvan njega, nije ni shvatio fenomen bloga. (Lastavica 27.10.2019. 14:22)
Što da kažem nego, svatko je vjerojatno na svoj način shvatio blog i imao od njega neka očekivanja, no upravo si mi potvrdila što sam rekao, ne dovodeći u pitanje da ste svi vi o kojima pričaš ostvarili očekivanja. Međutim, o tome se radi; svijet u svijetu naspram svijeta, a to je Facebook. Facebookom se mijenjala politička slika svijeta, ne vjerujem tu u nikakvu spontanost. Kao društvo književnika ili slično, pozdravljam svakako, no ne vidim tu ništa revolucionarno koliko je moglo biti (ili nije). (Ateizam 27.10.2019. 14:29)
Nije bitna revolucionarnost. Svatko je blog otvorio zbog sebe, da bi iskazao neko svoje mišljenje, emocije, dobio druga mišljenja. i spontano je našao sličnomišljenike i one koji su ga podržali da ostvari neke od kreativnih ambicija. Facebook je nešto drugo, tu je važnije pokazati gdje si bio i s kim nego da imaš pameti ili si svestrani umjetnik. Važan je broj lajkova, koji ne znače da je netko pročitao ili vidio tvoju kreaciju, nego je u prolazu kliknuo. Potpuno irelevantno. (Lastavica 27.10.2019. 14:40)
Upravo tako, potpuno irelevantno, a društveno veoma relevantna pojava. (Ateizam 27.10.2019. 14:57)
Imama Facebook i ne koristim ga. Tamo mi je dosadno i glupo lajkati, slike stavljati, prijatelje nepoznate svojatati...
Na blogu sam svoj na svome. Pišem, čitam, komentiram, otvaram se i zatvaram koliko hoću.
Blog je riječ koju će netko pročitati i slagao se s tobom lili ne na tebe će djelovati. Ne slažem se da je Facebook pojeo blog. Uvijek će biti onih koji žele pisati.
Do pisanja. (samo za vranju 27.10.2019. 15:30)
kako se ubrzava tehnologija, tako se ubrzava i komunikacija. jednostrana,obostrana, svejedno. a skraćuje se vrijeme koje si možemo priuštiti u detaljiziranu. ne sviđa mi se ovaj izraz: inferioran. to bi značilo zapravop niže vrste, manjevrijedan. no, nije baš tako. svatko na svoj način vrednuje "korist" od nekog internetskog sajta. i koliko ti znači reakcija drugih, ondosno koliko tvoje biće traži pažnje, uvažavanja, ma kakvog kontakta. nekima je to jako važno. neke nije baš briga, osim ako kritika i vrednovanje dođe od dostojnih i relevantnih osoba. a zapravo je onako kako si ti dozvoliš da ideš u javnost. sve je to javno, vidljivo, nema anonimnosti. zna se da iza svakog tipkanja stoji određena stvarna osoba. ma koliko bili anonimnni. i ako si dopustiš ili ti paše da izvrneš svoj unterveš ili se razgalamiš sa svojim nekakvim stavovima i sudovima, budi spreman da će te ralje ovog ljudskog čopora čerečiti. ili će ići uz dlaku. samo onda ako osobu poznaješ znat ćeš misli li iskreno i srdačno ili je to samo poželjjno ponašanje koji donosi (irealnu, virtualnu, stvarnu ili psihološku) korist. sad, ovisi koliko si duhovno i emocionalno odrastao i samostalan, pa ti je k srcu mišljenje ovog malog dijela svjetske javne birtije, ovog korza, gdje se teško dozira broj izlazaka na špicu. ukoliko te zarazi mainstream i silna naizgled kontradiktorna želja adolescenta da ga prihvate, a da se u istom društvu istakne kao poseban. pa, ak tak nekaj još uvijek ima značenje za nekog, taj će visit svakodnevno, opsesivno gledat ko mu je čitao, tko nije, brojat lajkove, komentare, funjit se ili veseliti. ne, ništa nije pojelo ni blog ni slična mjesta. samo se od silnih ponuda tvitanja, -gramova, foruma, specijaliziranih sajtova, mogućnosti komentiranja u raznim e-novina pažnja usmjerila na ono što čovjeku naviše paše. na fejsu se dobiju razne informacije o svemu i svačemu, svaku temu možeš ciljano komentirati u nekoj grupi, odabereš ono kaj ti odgovara. ako voliš glasno javno ispovijedanje i naslikavanje, izvoli. ako voliš umnije pisati i stvaralački se izraziti i za to imaš gdje te volja. uostalom, mnogo je toga na netu propalo, ugasilo se. zato što se ljudi rasipavaju naokolo po količini vremena, interesima i sposobnosti koncentracije na temu. i fejs je, kažu mi klinci, samo za stare ljude koji su u dokolici i gube vrijeme koje bi mogli provesti npr. na izletu ili plesu, ha, ha. ne slažem se. ne baš potpuno. a je li slučajno, pa sigurno nije, spretni poduzetnici nanjuše što ljudi vole, i onda im serviraju ono što možda ne bi voljeli da im nije tako lagodno servirano. mentalna lijenost je opaka stvar. (stara teta 27.10.2019. 16:09)
Ateizam, dijelom se s tobom mogu i složiti, bar kada je prvih 10 godina Facebooka u pitanju. Mislim da za blog danas znatno veću opasnost predstavljaju vlogovi. Blogeri su uglavnom ljudi nešto starije dobi iz čega je vidljivo da se mlađi okreću drugim oblicima virtualne komunikacije.
Ako može mala sugestija. Znam da nitko ne voli da mu se dijele savjeti i popuje po blogu, ali bih ipak predložio da tekst podijeliš u nekoliko odlomaka jer se tako oblikovani tekst znatno lakše čita, a i vizualni dojam znatno je povoljniji. (Moslavac 27.10.2019. 16:18)
moslavac, fala na savjetu, mislim da to ide i mene. (stara teta 27.10.2019. 16:47)
Razumijem ovakve kao ja da imaju fb,ali po tvojim riječima ovakve kao ti uopće ne mogu zamisliti da su se priključili toj zajednici koja se po meni ne razlikuje od blogiranja jer ozbiljnog blogiranja nema. Uopće da tako pametnim ljudima može dići živac nečiji izlazak na špicu khm khm. Dok recimo neki prosječan špic fejser ni ne zna što je blog a dok obavi sve radnje vezane za fb i instagram jadan ne stigne ni zaći u ovaj anoniman ,duboko intelektualno obojan svijet :-P I tko više misli na koga. Oni na njih ili oni na njih:) Osobno sam mix salata :) (jeka 27.10.2019. 23:58)
Koji god ja sad stav imao o tvom komentaru, pogodila si u žicu; nitko kurca ne razumije, a svi sve znaju. (Ateizam 28.10.2019. 06:28)
Ne bih znala da ne prošećem špicom. Iz iskustva pišem. A prošećem i dublje . Posvuduša. Šta da kažem. I nije mi baš na diku ali...eto (jeka 28.10.2019. 09:05)
I nisam baš pametna. Ali volim slušati pametne ljude. Šutim ko riba tada. (jeka 28.10.2019. 09:09)
Da nisam ovisnik o internetu i to mi znatno narušava kvalitetu života bila bih u stanju više napisati. Shvatiti se može kombinirajući teoriju i praksu. Slova i ljude. Biti unutra ali i vani. Mislim da je tada jasnija slika. (jeka 28.10.2019. 09:18)
slažem se s jekom, ovo su naprosto fenomeni koji se događaju u našem društvu paih neki primjećuju, a neke dira i više jer im sve to skupa nekaj znači. prije je postojao samo radio i/ili kino, pa su ljudi imali teme za klepetat. pa onda tv. festivali, gradić pejton, dr. kilder, pa dinastija, ha, ha. sad su valjda u pripremi ljubavi u spejs-šatlu i režirani odlazak u goleti hindukuša. tak im je sad mjesto druženja kroz internetske labirinte. sutra će biti druženje kroz nanočestice nečijeg zajedničkog mozga. votever. i? mijenja li se išta u ljudskom čoporu? (stara teta 28.10.2019. 09:29)
Teta ,zadnji upitnik u tvom komentaru odlična je tema za napisati usporedbu :) U mozgu se mijenja. To sigurno. Onda je i čopor drugačiji. Pozdravljam obitelj i prijatelje ovom prilikom. Samo da javim da sada idem na wc pa u korištenje donja dva uda:) (jeka 28.10.2019. 09:42)
Počela sam shvaćati da blog polako, ali sigurno gubi bitku kada su mi sami blogeri počeli prigovarati da su mi postovi predugi i preopširni. (windfuckersister 28.10.2019. 10:20)
Točno jest da je blog do unazad aj' da bubnem 5-6 godina bio puno cjenjeniji medij komunikacije nego je to danas. O vremenu prije "fast food" društvenih mreža da ne govorim.. sve smo putem blogova mogli saznati, naučiti, savjetovati se, čega nije bilo na TV i u novinama. Ne znam dal' blog gubi bitku, vjerojatno da da. Danas se informiramo "skrolanjem" po Twitteru, gledanjem "tutoriala" na yt, opuštamo se lijepim slijama i citatima po Facebooku i kaj ja znam kaj još sve ne postoji... blog je zadnji gdje se takvo nešto može tražiti u ovom instant vremenu. Blog nije izgubio prvobitan smisao, i dalje svi mi možemo pisati o čemu god želimo, komentirati ili ne. Jedino, malo je publike koja i sama nešto ne piše ili objavljuje. Ipak, wind... ima poantu. Ako izuzmemo pojedince, ljudima se sve manje da čitati. (Divlje srce 28.10.2019. 10:39)
Čisto sumnjam da mreža koju društvo koristi, i to isto društvo samovoljno i samosvjesno prostire intimu i privatnost na pladnju, uništava društvo. Fejs i je ta jezgra društva. Proždiremo mi sami sebe, mreža (bilo koja) je samo elegantna platforma na kojoj to dolazi do izražaja. (Magneto 28.10.2019. 12:53)
@wfs - tako su se ljudi ulijenili da im je naporno čitati i razumjeti neki tekst. ljudi postaju instant-bralci znakova, ne bih se čudila da za dvajst godinica se pismenost svede na znakovnu. onda to više nije gubljenje blogovske bitke, nego civilizacijske.
@jeka moja baka, mudra žena, je uvijek govorila: u dobroj probavi je dobro zdravlje. bolje sraćkat nego gutat gov*a. nemrem si zamislit konstipirane koji su olličenje onih frojdovskih zamisli. a šetnja je zdrava za bistrenje moždana. kaj se tiče ideje da se mozak mijenja, ne tako brzo, ne anatomski. mozak ima začudne sposobnosti prelaska s metode na metodu, učenje i felksibilnost. samo se povećala brzina. ne znači da je kvaliteta opstala. no, svakako ima i nekih novih valera. :) :)
ma gleč, pa tu se počelo i diskutirati!! (stara teta 28.10.2019. 14:50)
Teta, piškila sam pod komentarom :) (jeka 28.10.2019. 15:50)
This is really sad and i am amazed to hear this that facebook removed dnevnik's page. I have my own household rubber glove suppliers page on facebook for years and it is still active on it. Was it that you weren't active on your page for a long time? That could be reason of it's removal. (Aibon Safety 28.10.2019. 16:44)
Reko bih da si u pravu.. No, ja ipak fejs nemam i neću.. Dok bude bloga, blogat ću! Poslije nas.. Potop! (bellarte 28.10.2019. 17:23)
2009.je dosta blogera odustalo kad se facebook popularizirao kod (u Hrvatskoj) nas. Nekad sam ga koristio sad više ne. Jedina mreža koju koristim je instagram jer na to niti ne gledam kao na društvenu mrežu, više kao na virtualni album. Blog je za razliku od face-a puno bolji ima svoju isključivu namjenu:pisanje postova i komentiranje istih, dok se facebook uglavnom svodi na like debilane gdje je tko bio što je radio.. virtualno dopisivanje je totalno zamijenilo standardnu komunikaciju a niti privatnost nije sigurna, za razliku od bloga na kojem i u javnosti možemo biti anonimni. (TEATRALNI 28.10.2019. 17:32)
nedjelja, 25.12.2011.
Papina Božićna poruka za sljepce

Poštovani čitatelju,
Već dugo se u svojim postovima nisam dotakao Crkve, iako sam ovaj blog i počeo pisati izrevoltiran licemjernošću te iste Crkve. Zapravo, većina se postova na ovom blogu i odnosi na tu temu, no djelomično se pomirivši sa činjenicom da se i inteligencija rasipa po Gaussovoj krivulji baš kao i ostale pojave, ne vidim preveliku svrhu od sviranja violine na baušteli.
Ipak, ovo što danas primjećujem toliko je očito da samo oni sa krajnje lijeve strane gore spomenute krivulje, koja opisuje rasipanje IQ-a oko dogovorenog "broja 100", mogu tvrditi suprotno.
Papina poruka ovog Božića glasi
"Iza površnog blještavila pronađite malog Isusa u štalici", kako prenosi Večernji list.
"Želimo li pronaći Boga koji je došao kao dijete, moramo se spustiti na zemlju s visine našeg 'liberalnog' uma, odložiti svoju lažnu sigurnost i oholost razuma. Moramo se sagnuti kako bismo našli Boga koji se razlikuje od naših predrasuda i našeg mišljenja, kazao je papa i dodao: Božić je postao komercijalni blagdan čije zasljepljujuće svjetlucanje skriva otajstvo Božje poniznosti.
Papa Benedikt XVI. još je pozvao vjernike da mole kako bi zraka Božje dobrote zasjala nad svima koji moraju dočekati Božić u siromaštvu, patnji i daleko od svoga doma."
Eko, kako kažu da jedna slika govori više od tisuću riječi, nadam se da sam dočarao ono što sam htio naglasiti.
I sada će mi netko reći nekome koji govori da ne ide u crkvu zbog Crkve, već zbog Boga? Što reći nekome tko veli da u građevini zvanoj crkva pronalazi duševni mir? Osobno smatram da se može raditi samo o dva razloga za takvu nebulozu.
Prvi mogući razlog bi bio da je osoba glupa do bola... i tu mi se više ne da argumetirati, jer takve osobe ne razumiju argumente, već prihvaćaju dogme.
Drugi mogući razlog (a po mom mišljenju takvih je vjernika znatno više) je alibi za vlastito licemjerje. Naime, nisu to osobe koje se žele "provući kroz ušicu igle u Kraljevstvo nebesko", već one osobe koje žele vjerovati da Crkva ima vrata kroz koja prolazi i deva (a to bi svakako bila sama Crkva), pa valjda može progurati i čovječuljka.
Zato svima želim čestit Božić!
|
- 10:03 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
Bravo. Ovo je sve samo smutnja. Ali Čestit Božić, da, svakako, i tebi! (sekasmith 25.12.2011. 13:30)
pa to se oni s nama sprdaju, blaženi oni koji to ne vide ;) (astrolab 25.12.2011. 14:32)
Crkva je, nažalost, nepresušni izvor nadahnuća za ničeovski nabrijane skribomane pa se i ja jučer drznuh napisat štogod o toj veseloj temi. :) (Mariano Aureliano 08.01.2012. 09:48)
Dan pobede već daleko nije Već se sunce kroz oblake smije Sije iznad Dalmacije moje Tamu , noć i mrak će da razbije
Silna čuda novi dan nam nosi Ništa više kao prije nije Zakoni i carevi će pasti I nestat će vladara i vlasti
Tamnice će vrata otvoriti I sužnje na svitlo pripustiti Ko bi doli sat će gori biti A silnike tama će izisti
Oni što su dugo krv nam pili Platiti će oj prokleti bili Dan pobede će nam radost biti Kad dugove ćemo naplatiti (Dalmatinska Nacionalna Stranka 30.10.2015. 21:58)
utorak, 06.12.2011.
Bolni rezovi i stoka sitnog zuba
Izbori su prošli i pobijedili su oni koji su manji lopovi, ali su više naguženi Zapadu.
Uglavnom, da skratim uvod, od ovih se očekuju "bolni rezovi", a to ponajviše očekuje taj isti Zapad koji je u banani. Zapad, čije je propadanje direktna posljedica tzv. slobode kretanja kapitala, koja je na svjetskoj razini prihvaćena kao dogma. Tu su dogmu postavili najmoćniji i najbogatiji ljudi na svijetu, koji uz zemlje Dalekog istoka, jedini iz toga izvlaće velike zarade.
Za one koji još nisu razumjeli što znači ta blagodat, da pojasnim:
Sloboda kretanja kapitala znači slijedeće:
Netko je u Njemačkoj vlasnik tvrtke koja radi 100 godina i u čiji je razvoj, sredstva za proizvodnju, proizvodne procese i dr. utkan trud i znanje i stogodišnji rad njemačkog naroda, može danas reći da zatvara pogone u Njemačkoj i otvara ih u Kini. To mu omogućuje kapitalizam, jer unatoč trudu i radu, gazda je jedini vlasnik svega.
Da svedemo na hrvatske okvire: Luka Rajić je za Kunu dobio Dukat. Njega je tadašnja vrhuška prepoznala kao najboljeg kamiondžiju u firmi, pa mu je stoga poklonila tvrtku koja je 50-tak godina bila u vlasništvu radnih ljudi i poslovala uspješno. Tako je Luka podijelio dio para onima koji su Dukat oteli narodu i dali njemu, te je postao stopostotni legalni vlasnik tvrtke koja vrijedi milijune, a donedavni vlasnici postali su najamni radnici. Luka prodaje Dukat (mogao ga je i zatvoriti) i odlazi van. Kasnije se vraćai otvara farmaceutsku tvrtku (za generičke lijekove - dakle nema razvoja, već štancanje lijekova široke potrošnje i lobiranje za listu HZZO-a). Taj njegov dolazak računa se kao dolazak stranog kapitala, kao da ga je zaradio u Švicarskoj, a ne oteo u Hrvatskoj.
Eto, to je temelj kapitalističke pravednosti i uzrok krize. U svrhu zataškavanja pravog razloga problema, narodima oči mažu MMF, rejting agencije, marionetske vlade svih zemalja i debilni mediji koji žele nametnuti tezu da je sloboda zapravo virenje pod suknju celebretyja. Ti su pak celebrety opet neki klaunovi koji imaju brdo nezarađenih para ili čak prostitutke poput Aleksandre Grdić ili Simone Šajn. Uglavnom sustav je dobro postavljen i Hrvatska je u njemu. Nema više druge varijante koja bi bila protuteža kapitalizmu i koja bi kontrolirala njegovu pohlepu.
U takvom društvu nas očekuju bolni rezovi, a ja se pitam koliko će oni biti pravedni. Naime, u ovoj državi se ima gdje za rezati, a da se ne dirne (ponovo) u plaće radnika i i pošteno zarađene mirovine. Neka se reže u bankarskom sektoru, jer su u krizi banke (i njihovi direktori) zaradili više nego kad krize nema - dakle klasično lihvarenje! Neka se napokon obavi revizija privatizacije, jer se sva nezakonito privatizirana imovina može oduzeti, pa nažalost opet prodati (ali ovaj puta za više od jedne kune). Neka se napokon stane na kraj sivoj ekonomiji, a osobito u malom poduzetništvu i obrtništvu gdje je ima najviše. To je veoma lako,jer treba samo provjeravati jesu li radnici prijavljeni. Koliki su dnevni normativi radnika i da li je moguće da određeni broj radnika napravi određeni posao? U građevini toga ima najviše. Neka se napravi revizija svih braniteljskih mirovina koje su potpisali Drago Rubala i slični, pa će se na taj način smanjiti broj onih čiji glas za HDZ građane košta nekoliko stotina tisuća kuna od izbora do izbora. I na kraju, neka se napokon istraže svi ugovori i nabave u javnim poduzećima, jer najlakše je smanjiti plaće, ali bilo bi mnogo pravednije i perspektivnije zaustaviti lopovluk.
Iz osobnog iskustva znam da se onima koji ne talasaju u raznim povjerenstvima javnih poduzeća, za nagradu daju rukovodeća radna mjesta. Neka dođe revizija u javna poduzeća i provjeri nekoloko stvari:
1. Formalnu i iskustvenu kompetentnost članova povjerenstava kod javnih nabava, a osobito tamo gdje su se natječaji ponavljali a članovi mijenjali pa neka mišljenja tih povjerenstava usporedi sa kadrovskim promjenama.
2. Neka se usporedi imovina ljudi koji rade na rukovodećim pozicijama tih tvrtki sa njihovim plaćama.
3. Neka se provjere svi konzultantski ugovori velikih državnih poduzeća i usporede sa efektom "konzultacija", jer postoje ugovori teški stotine tisuća, pa i milione kuna godišnje, a da se u njima definiraju višegodišnje konzultantske usluge kojih
zapravo nema, a iz poslovanja tvrtke je to i jasno vidljivo.
4. Neka se malo bolje definira i u praksi prepozna "sukob interesa".
Nadam se da će nova vlast krenuti tim putem, iako u to baš previše ne vjerujem. Naime, već neko vrijeme primjećujem "sponzorirane članke" o tome kako 50% građana očekuje rezanje plaćau javnom sektoru i sl. U to čak i vjerujem,jer su Hrvati oduvijek bili samodestruktivan narod, pa valjda i jesmo danas tu gdje jesmo. Tako će "stoka sitnog zuba", izrevoltirana svekolikim mobingom svojih privatnih poslodavaca, podržati smanjenje prava državnih namještenika, ne razmišljajući da će ta prava uvijek biti ishodište za njihova (manja) prava. Tako će ovaj naš jalni narod opet otpiliti dio grane na kojoj sjedi.
|
- 08:36 -
Komentari (7) -
Isprintaj -
#
skidam kapu za ovaj post.. (Euro 06.12.2011. 11:27)
Pomoći nam nema, barem uskoro, dijagnosticirao si problem, ponudio i rješenja, a znaš što se meni na to kaže u mojoj skroz desnoj sredini: "ti si sigurno punop čitala Thomasa Moora", pa kad bolje promislim, nada da će se nešto nabolje promijeniti je stvarno utopija. Živio optimizam, a tebi pozdav:))) (malo ti malo ja 06.12.2011. 22:12)
zbilja dobar post (NF 06.12.2011. 22:31)
hear hear (cistiliste 07.12.2011. 00:25)
slažem se sa svime što si napisao, a posebno mi je "zazvonio" ovaj zadnji dio o poznatom hrvatskom jalu. kako ja radim pod velikim privatnim šefom / bogom i batinom, jako dobro znam da on koristi svaku takvu situaciju gdje se u državnoj službi smanjuju bilo koja prava da bi isto precrtao u svoju firmu, sve pod geslom solidarnosti s državom. koji k... država ima od toga što on nama smanji plaće, oduzme božićnice i sl. a razliku naravno stavi sebi u džep??? ali ljudi to ne kuže, i opet se raduju kresanjima u državnim firmama. mi smo je... ovce (Padawana 07.12.2011. 10:22)
Politiku teško probavljam, ali zato volim ražanj, neovisno o veličini zuba ;) (dražeN ;) 11.12.2011. 18:39)
Odličan je post od 29.7.2005. "Vjera je potreba slabih". I ovaj najnoviji je odličan. Šteta je što ne dopuštaš komentiranje neautoriziranim komentatorima. Na osnovu citata iz "Stepskog vuka" sad možda mogu razumjeti tvoju naklonost prema Che Guevari. :) Rozenkrojceri okupljeni u organizaciji Lectorium Rosicrucianum opisuju to dijalektičko stanje čovjeka koje nije drugo nego beskrajno presipanje iz šupljeg u prazno, strukturalna mentalna nemogućnost da se kriza svijesti dokine i da se iznađu rješenja za stvarni život. Današnja zapadnjačka civilizacija samo je daleki derivat te tužne uzaludnosti, derivat koji je ipak donio opću pismenost i obrazovanje za sve, mogućnost da kroz obrazovanje svatko stekne makar inicijalnu šansu da počne razmišljati svojom glavom, iako je krajnji rezultat podjednako dvojben kao i u svim drugim vremenima. (Mariano Aureliano 23.12.2011. 17:08)
|