Ateizam

Ma, zbog sebe!

Ne znam kako bih počeo nakon toliko godina potpunog izbivanja, no nekako sam osjetio potrebu da nastavim pisati i eto me! Osjećam tu potrebu već dulje vrijeme, no nekako sam se prepustio letargiji koju producira okolina kojoj smo svi izloženi, a samo neki se u njoj uspiju snaći, afirmirati, što već. Moram priznati da razmišljam je li ovo uopće više adekvatan naziv za blog, s obzirom na činjenicu kako se u posljednjih desetak godina promijenio društveni kontekst do te mjere da pitanje vjerovanja postaje irelevantno, ili se barem mora proširiti značenje pojma "vjera" (nisam postao vjernik, bez brige dragi eventualni čitaoče;). Situacija u društvu se uvelike promijenila i vjera se pobija nekim drugim vjerovanjima, uvjerenjima, ideologijama, što nije iznimka, već isključivo pravilo u ljudskoj povijesti.
Još jedan od razloga što sam osjetio potrebu da se vratim ovamo, čak i ako tu nikoga nema, je činjenica kako smo preplavljeni ultrakratkom formom raznih mudrosti. Unazad nekoliko godina, otkako su se na Facebooku pojavili kratki videozapisi (shorts), naša pažnja se drastično skratila. U društvo je veoma zastupljeno vjerovanje da citat iz knjige vrijedi kao i pročitana knjiga, iako su i ti citati nerijetko lažni. Ne govorim to iz tuđeg iskustva, već iz svog, ali ipak nisam popušio foru da možeš postati mudar u nekoliko dobro sročenih rečenica, napose zato sam i počeo pisati ovaj blog. Sama duljina sadržaja koji gledate utječe na vaš model koncentraciije, jer koncentrirate se na ono što konzumirate, a to je postalo ultrakratko! Kažem ultrakratko, jer i sam blog je veoma kratka forma, koja se u odnosu na trenutno najpopularnije društvene mreže čini kao "Ilijada". Sjećate li se kada smo trebali pročitati Anu Karenjinu za lektiru u Srednjoj i kad smo se svi polakomili za filmom kako bi "jeftinije" prošli? E, tih dva sata je danas neprihvatljivo duga forma, iako se nama tada činila kao hrana s neba! Eto, i iz tog razloga dobro je pisati blog, makar ga nitko i ne čitao, no da se održi forma neke dulje koncentracije i kako bi postojao neki trag u vlestitom razmišljanju, koje smije biti dulje od onog što bi progutale društvene mreže.
Međutim, ima ovdje i jedan razlog kojeg bih molio da čuvate u tajnosti, makar me ne poznajete, a to je činjenica da sam počeo sve više pričati sam sa sobom. Ne mislim na glasno pričanje, već na unutarnji dijalog koji je, vjerujem, nastao kao posljedica svekolike asocijalizacije. Čovjek je društveno biće, znamo mi koji smo slušali marksizam, no on je brat (ili sestra) svakom drugom čovjeku na svijetu, tako kažu bogovi, dakle on je u svakom slučaju željan zajednice.
Govorim to kao potkrijepu tezi da smo se u nekoliko godina, što zbog korone, što zbog shortseva i Tiktoka, otuđili više nego u prethodnih par desetljeća. Nabujale su u međuvremenu i tzv. teorije zavjera, ali istovremeno i jasno vidljive zavjere pa smo postali društvo (svjetsko) jeftinih etiketa temeljenih na dogmatizmu, a nipošto zdravom razumu, s bilo koje strane. I to nas je još više podijelilo, jer smo bili prepušteni vlastitim odlukama za koje nas društvo i obrazovni sustav nisu pripremali. To nas je dovelo do stanja paranoje koju neki primijete, a neki ne, iz koje se također potaklo otuđenje, ali i samootuđenje ako prihvatimo činjenicu (ili tek kao hipotezu ako ste ortodoksni vjernik ili zasllijepljen nekom drugom antropocentričnom teorijom) da je čovjek, napose pojedinac, dio većeg civilizacijskog i vjerojatno evolucijskog cilja.
Uglavnom, želim reći da smo podlegli ultrakratkoj formi koja je loša za naše kognitivne sposobnosti, ne one potrebne za metaverzum, već za Zemlju kao dio svemira u kojem živimo.
I zato je ovo post bez određene teme, a naredni će možda sadržavati i unutarnje dijaloge, koji su se najvjerojatnije kod većine dinamizirali, priznali ili ne! ...ili sam možda poludio? Tko zna, nitko ništa ne zna...
I tak, nastavit ću pisati radi vlastite potrebe, a ako naiđe koji konstruktivan komentar, shvatiti ću ga na dar s ateističkog neba ;)
Htjedoh još samo reći, ovu formu treba podržati radi sebe, čitao je itko ili ne. Ti je pišeš!