Bolni rezovi i stoka sitnog zuba
Izbori su prošli i pobijedili su oni koji su manji lopovi, ali su više naguženi Zapadu.
Uglavnom, da skratim uvod, od ovih se očekuju "bolni rezovi", a to ponajviše očekuje taj isti Zapad koji je u banani. Zapad, čije je propadanje direktna posljedica tzv. slobode kretanja kapitala, koja je na svjetskoj razini prihvaćena kao dogma. Tu su dogmu postavili najmoćniji i najbogatiji ljudi na svijetu, koji uz zemlje Dalekog istoka, jedini iz toga izvlaće velike zarade.
Za one koji još nisu razumjeli što znači ta blagodat, da pojasnim:
Sloboda kretanja kapitala znači slijedeće:
Netko je u Njemačkoj vlasnik tvrtke koja radi 100 godina i u čiji je razvoj, sredstva za proizvodnju, proizvodne procese i dr. utkan trud i znanje i stogodišnji rad njemačkog naroda, može danas reći da zatvara pogone u Njemačkoj i otvara ih u Kini. To mu omogućuje kapitalizam, jer unatoč trudu i radu, gazda je jedini vlasnik svega.
Da svedemo na hrvatske okvire: Luka Rajić je za Kunu dobio Dukat. Njega je tadašnja vrhuška prepoznala kao najboljeg kamiondžiju u firmi, pa mu je stoga poklonila tvrtku koja je 50-tak godina bila u vlasništvu radnih ljudi i poslovala uspješno. Tako je Luka podijelio dio para onima koji su Dukat oteli narodu i dali njemu, te je postao stopostotni legalni vlasnik tvrtke koja vrijedi milijune, a donedavni vlasnici postali su najamni radnici. Luka prodaje Dukat (mogao ga je i zatvoriti) i odlazi van. Kasnije se vraćai otvara farmaceutsku tvrtku (za generičke lijekove - dakle nema razvoja, već štancanje lijekova široke potrošnje i lobiranje za listu HZZO-a). Taj njegov dolazak računa se kao dolazak stranog kapitala, kao da ga je zaradio u Švicarskoj, a ne oteo u Hrvatskoj.
Eto, to je temelj kapitalističke pravednosti i uzrok krize. U svrhu zataškavanja pravog razloga problema, narodima oči mažu MMF, rejting agencije, marionetske vlade svih zemalja i debilni mediji koji žele nametnuti tezu da je sloboda zapravo virenje pod suknju celebretyja. Ti su pak celebrety opet neki klaunovi koji imaju brdo nezarađenih para ili čak prostitutke poput Aleksandre Grdić ili Simone Šajn. Uglavnom sustav je dobro postavljen i Hrvatska je u njemu. Nema više druge varijante koja bi bila protuteža kapitalizmu i koja bi kontrolirala njegovu pohlepu.
U takvom društvu nas očekuju bolni rezovi, a ja se pitam koliko će oni biti pravedni. Naime, u ovoj državi se ima gdje za rezati, a da se ne dirne (ponovo) u plaće radnika i i pošteno zarađene mirovine. Neka se reže u bankarskom sektoru, jer su u krizi banke (i njihovi direktori) zaradili više nego kad krize nema - dakle klasično lihvarenje! Neka se napokon obavi revizija privatizacije, jer se sva nezakonito privatizirana imovina može oduzeti, pa nažalost opet prodati (ali ovaj puta za više od jedne kune). Neka se napokon stane na kraj sivoj ekonomiji, a osobito u malom poduzetništvu i obrtništvu gdje je ima najviše. To je veoma lako,jer treba samo provjeravati jesu li radnici prijavljeni. Koliki su dnevni normativi radnika i da li je moguće da određeni broj radnika napravi određeni posao? U građevini toga ima najviše. Neka se napravi revizija svih braniteljskih mirovina koje su potpisali Drago Rubala i slični, pa će se na taj način smanjiti broj onih čiji glas za HDZ građane košta nekoliko stotina tisuća kuna od izbora do izbora. I na kraju, neka se napokon istraže svi ugovori i nabave u javnim poduzećima, jer najlakše je smanjiti plaće, ali bilo bi mnogo pravednije i perspektivnije zaustaviti lopovluk.
Iz osobnog iskustva znam da se onima koji ne talasaju u raznim povjerenstvima javnih poduzeća, za nagradu daju rukovodeća radna mjesta. Neka dođe revizija u javna poduzeća i provjeri nekoloko stvari:
1. Formalnu i iskustvenu kompetentnost članova povjerenstava kod javnih nabava, a osobito tamo gdje su se natječaji ponavljali a članovi mijenjali pa neka mišljenja tih povjerenstava usporedi sa kadrovskim promjenama.
2. Neka se usporedi imovina ljudi koji rade na rukovodećim pozicijama tih tvrtki sa njihovim plaćama.
3. Neka se provjere svi konzultantski ugovori velikih državnih poduzeća i usporede sa efektom "konzultacija", jer postoje ugovori teški stotine tisuća, pa i milione kuna godišnje, a da se u njima definiraju višegodišnje konzultantske usluge kojih
zapravo nema, a iz poslovanja tvrtke je to i jasno vidljivo.
4. Neka se malo bolje definira i u praksi prepozna "sukob interesa".
Nadam se da će nova vlast krenuti tim putem, iako u to baš previše ne vjerujem. Naime, već neko vrijeme primjećujem "sponzorirane članke" o tome kako 50% građana očekuje rezanje plaćau javnom sektoru i sl. U to čak i vjerujem,jer su Hrvati oduvijek bili samodestruktivan narod, pa valjda i jesmo danas tu gdje jesmo. Tako će "stoka sitnog zuba", izrevoltirana svekolikim mobingom svojih privatnih poslodavaca, podržati smanjenje prava državnih namještenika, ne razmišljajući da će ta prava uvijek biti ishodište za njihova (manja) prava. Tako će ovaj naš jalni narod opet otpiliti dio grane na kojoj sjedi.
|
