Pozdrav dragi moji blogeri, od kojih vas najvjerojatnije nitko ovo neće niti pročitati. Ali nema veze, blog nisam niti pisao zbog vas, već zbog sebe, da se ispušem na jedan civiliziraniji način nego što to ljudi čine na utakmicama, u birtijama i općenito na mjestima masovnih okupljanja takvog tipa, onima za nas, male ljude. Dugo nisam bio ovdje, a najvjerojatnije više niti neću, što zbog sebe sama, što zbog činjenice da je ovaj način komunikacije sa svijetom odavno postao inferioran, osim nekih promidžbeno angažiranih tema. Kad sam počeo pisati ovaj blog, davne 2004., nije bilo drugog načina da čovjek svoje misli podijeli s većim brojem ljudi. Koliko me pamćenje služi, a ukoliko ti to ne znaš rijetki ili nepostojeći čitatelju, stranica blog.hr svojevremeno je bila među 1000 najposjećenijih stranica na svijetu. Da, na svijetu! Bilo je zanimljivo i egu godilo u kratkom roku postati cool bloger na takvoj stranici, osobito uzimajući u obzir činjenicu da je naslovnica tada drugačije izgledala, što znaju oni koji su tada ovdje bili prisutni. U međuvremenu vremena su se promijenila i blog je postao inferioran pred društvenim mrežama, a uz promjenu izglada naslovnice postalo je glupo gubiti vrijeme pišući postove i odgovarajući na komentare ovdje. Kao i svaki prosječan građanin ubrzo sam otvorio račun na Facebooku, i to davne 2007. ili 2009., ne sjećam se točno. Nisam ga u početku uopće koristio, a kasnije sam ga počeo koristiti za iznošenje svojih kratkih razmišljanja, umjesto uobičajenih slika, poštujući pritom kratku formu koju korisnik Facebooka preferira, još znatno kraću od one koja je optimalna ovdje na blogu. Međutim, Facebook nije blog i njegova je intencija sasvim drugačija. Mogao bih s velikom vjerojatnošću reći da je fenomen bloga, odnosno ono kako je on u početku izgledao, iznenadio sjvetske elite jer je predstavljao alternativnu informaciju koja je postala važna pa su to kasnije morale utišati. Sjećam se npr. CNN bloga, koj je razotkrio mnoge afere ovdje u RH. Bio je to tada mali, ali zato neovisni index.hr. Tada se netko sjetio da se blog objavljuje i u Večernjem pa i drugim novinama i ono što je bio blog, postala je kolumna s potpisom. Jedno elegantno pečaćenje usta naroda! Facebook, e to je nešto sasvim drugo, tu neovisnosti nema, osim ako se nekoga citira ili se dijeli rođendanska zabava. "Zvijezde" Facebooka, Instagrama, Twitwra i drugih mreža su ili ososbe koje prodaju svoju privatnost za svojevrsnu plaću, ili tzv. influenceri koji su najčešće plaćeni od interesnih skupina, barem oni koji na nešto utječu. Ali fenomen Facebooka veoma se razlikuje od bloga još po jednoj stvari, a to je da on proždire vašu privatnost. On zna sve, ljudi dijele sve i svašta, komentiraju razne gluposti koje ih se tiču ili ne i tako iz virtualne kreiraju realnu stvarnost. Skup je to servis na kojem ništa ne možeš reći, a da ne budeš kao i ostala bagra, a s druge strane utječe na tvoj život do te mjere da stvarnost u kojoj živiš postaje irelevantna u odnosu na nj. On postaje virtualni svijet u kojeg mi selimo svoja razmišljanja, zaključivanja, osjećaje i odluke. Eto, zato sam prije nakoliko dana odlučio prestati koristiti tu "društvenu" mrežu, koja uništava društvo u samoj njegovoj jezgri. Naravno da je to samo polovica problema, jer teško će biti naći nekoga tko će imati slična razmišljanja, ali to je suvremeni izazov.
Post je objavljen 27.10.2019. u 13:31 sati.