Marketing
Cijena domoljublja
Uploaded with ImageShack.us
Polako se počelo razotkrivati ono što je nekima od nas oduvijek i bilo jasno, a što nažalost unatoč nepobitnim činjenicama onim drugima nikada neće biti jasno. Postoje ljudi koji ne vjeruju u ono što vide, ali su zato spremni poginuti za ono što ne vide. Uvijek postoji način da ne vidite ono što je zazotkriveno - jednostavno okrenete pogled na drugu stranu. Eto za nas koji gledamo, pričajmo malo o Marku Perkoviću Thompsonu. Taj, tada mladić, 1990-te spustio se sa brda na magarcu. Duge masne kose, bez zuba i sa 20-tak tadašnjih dinara u džepu, odlučio se zajedno s ekipom uključiti u obranu svog sela. Shvativši da ljudi s kojima je bio na položaju nemaju sluha, nametnu se on njima kao "pjevač". Izgalamio on tako "Čavoglave", te u to doba jeftive angažirane glazbe preko noći postade zvijezda. Za tjedan-dva napusti on tako položaje, na koje se više nikada nij vratio. Okušao se kasnije i u nekoj ljubavnoj tematici (Grkinja, zmija me za srce ujela i slično smeće), no vrlo je brzo shvatio da tu nema kruha, jer jednostavno nema pjevačkog dara. Međutim, ima huškačkog dara koji je za vrijeme rata bio donekle potreban, a za neke političke opcije i tada i kasnije poželjan. U narodu koji je, što zbog vjere i "mučeništva", što zbog Tite navikao stvarati ovozemaljske idole, Thompson se uz pomoć politike začas nametnuo kao prvo grlo obrane digniteta hrvatskih tradicionalnih interesa, kojeg je naravno podržala i Crkva. Mnogo je on doprinjeo prosperitetu desne političke opcije i Crkve, pa nije niti čudno što ih je zadužio. Dok su tako u Europi Thompsona zabranjivali, kod nas su ga dizali u nebesa. Zapravo, Europa ga je zabranama kod sebe, u nekim krugovima Hrvatskoj digla na razinu mučenika - što je za nas Hrvate uobičajena praksa. Međutim, kada je na vlast došao Ivo Sanader, jedan inteligentniji lopov, koji za razliku od svojih prethodnika nema kupljene diplome i "naštrebane" akademske manire, shvatio je da ono što je do jučer bila prednost, polako postaje mana. Pametan, kakav je i danas, ponudio je Thompsonu novac za šutnju umjesto pjevanja. Znao je Sanader da ovaj ne bi trebao pjevati za nikoga, jer ako će pjevati za HDZ, to će imati negativan utjecaj u očima Europe. Ako će pak pjevati za koju drugu stranku (npr. HSP), to bi na izborima moglo značiti bolji plasman na račun HDZ-ovih birača. Tako je nekad škrbavi mladac masne kose koji nije imao za plombu, a kamo li za gebis, koji je svoje bogatstvo zaradio urlikavši, hušakjući na rat i stalno raskapavši kosti iz famozne '41-ve, ovoga puta svoje domoljublje prodao za pola milijuna Eura. Na kraju krajeva, što je tu čudno? Pa u ovoj je zemlji domoljublje u zadnjih 20 godina najeksploatiranija i najisplativija roba, a zapravo je samo razlika u načinu eksploatacije - činjenjem ili nečinjenjem.
Kako svaka roba ima cijenu, tako očito mora biti i sa domoljubljem. U Thompsonuvoj trgovini, njegovo domoljublje očito vrijedi 500.000 Eura.
Vezani članci:
Thompson je hrvatski duhovni vođa
Sude mi, zato što svoje volim
Post je objavljen 22.01.2011. u 10:05 sati.