Po dobrom starom običaju, na turu se kreće tek u poslijepodnevnim satima
. Prvo pitanje je bilo: u kojem smjeru uopće krenuti
?

Nakon još jedne sitnije potrage (markacija nema) krećemo u šumu iznad doma, prateći šumsku cestu uz rijeku. Srećom, izbor puta je bio dobar 

Klasičnih markacija nema na ovom putu, jedino smo primijetili da su stabla uz put zarezana, tako da vjerovatno ti zarezi ovdje imaju ulogu markacija. Pretpostavljam da smo se nakon nekog vremena (na pola puta između doma i katuna Volušnica) ipak priključili nekakvom planinarskom putu jer smo naletili na prave markacije.

Tim putem nastavljamo do katuna Volušnica na kojem se upravo počelo buditi proljeće.
.

Ja bih ovo mjesto nazvala ex-katun jer ono što je nekad predstavljalo katune, sad je samo ruševina ili temelj istih. Za one koji ne znaju, katun bi bio pastirski stan kod nas.

Ovdje se opraštamo sa zadnjom markacijom i dalje nam nema druge nego provjeriti kako nam ide orijentacija u prirodi
.
Najprije odlučujemo da idemo na ovaj vrh pa dalje grebenskim putem koji ide oko cijelog katuna i koji se ovdje vidi u pozadini.

Na prvom osvojenom vrhu preostaje nam još zaključiti gdje se uopće nalazimo 



Pogled unazad, to je bio vrh Volušnica (1879m)
Orijentacija uspjela 

Vrh Volušnica je poznat kao jedan od najboljih vidikovaca na Očnjak i Karanfile.

Gledani s visine, stvarno djeluju impozantno 
Dalje radimo cijeli ovaj grebenski đir. Najviši vrh, Popadiju sam uspješno odrezala sa slike 

Inače, na ovom grebenu je granica Crne gore i Albanije. Granični kamen je još uvijek iz jednog drugog doba 

silazak s Popadije (2057m)

Na padinama je još bilo ostataka snijega, no unatoč tome, spuštanje na katun uspješno odrađujemo. Usput se divimo koliko je ovaj kraj bogat vodom jer svud oko nas se čuje žubor voda. Baš me zanima kako je tu po ljeti.
Ova tura se preporuča kao uvod u teže ture. Tako je i ovo početak naše prokletijske avanture

Next: Plavski kraj i doline Grbaja i Ropojana 