Napokon da se i bloga dočepam, iako poprilično kaskam, trudim se opisivati naše izlete kronološkim redom. Pa evo još jedan odličan izlet sa kraja siječnja (iako se po fotografijama to ne bi reklo ).
Povod ovog izleta bio je rođendan nekolicine dragih nam forumaša, pa je zato i izlet imao karakter masovke. Inače ne preferiram takve aranžmane, no u ovom sam vikendu stvarno uživala. Baza nam je bio Prpa u Baškim Oštarijama i njegovi bungalovići, koji bez problema mogu ugostiti pedesetak osoba. 2 bungalova imaju i grijanje pa smo stvarno imali sav potreban komfor. Više se ne sjećam točnog broja, no mislim da nas je bilo oko dvadesetak.
Za turu predviđenu za dan kasnije stvorile su se 2 grupe: prva je išla na Kizu i Žuti kuk a druga (među kojima i moja gora polovica i ja) se odlučila za malo više hodanja pa smo se uputili put Bačića kuka.
Prognoza nam je (napokon) bila naklonjena pa smo već mogli uživati u prekrasnim prizorima Velebita.
Krenuli smo iz Baških Oštarija prema šumi koja vodi na Premužićevu stazu
Još prije Dabarske kose počeli su se otvarati vidici u kojima smo uživali cijeli dan
pogled na Visibabu s Dabarske kose
i na more i otok Pag
idemo na Visibabu
VISIBABA (1160 m) je lako pristupačan vrh nad Ravnim Dabrom koji pruža jedinstven vidik na more i otoke te na Dabarske kukove i Dabre.
na Visibabi, u pozadini Bačić kuk
siesta na vrhu, uz najljepši pogled na svijetu
Ne znam kako, ali na vrhu smo izgubili markaciju. Srećom, orijentacija nije teška, a i Bačić kuk nam je cijelo vrijeme "na oku"
. U svakom slučaju, treba se zaputiti u smjeru ruševina nekadašnjeg đačkog doma.
Na zidovima doma opet nalazimo na markaciju
. Dalje put vodi kroz gustu bukovu šumu.
prije vršnog uspona, pogled na prekrasno remek djelo prirode - skulptura muškarca i žene
BAČIĆ-KUK (1304 m) je najviši vrh Dabarskih kukova. Sastoji se od sklopa golemih kamenitih stijena različite visine i strmine. Na najviši vrh dolazi se iz ždrijela među vršnim stijenama, gdje se u malom dolcu na stijeni nalazi kutija s upisnom knjigom i žigom. Od doca u kojem je žig do vrha ima još 10' uspona stijenom koja je mjestimično prilično teška za neiskusne planinare. Od vidika ističe se onaj prema Bačić dulibi, s visokim kamenim obeliskom pod nama. Bačić kuk (1304 m) sastoji se zapravo od skupine golih kamenitih kukova različite visine i strmine, zbog čega pruža mogućnost za penjačke podvige različitih stupnjeva težine.
uspon na vrh nije težak ali zahtijeva malu dozu spretnosti
Bačić kuk je ujedno najviši vrh skupine Dabarskih kukova i s vrha pruža lijep i informativan pregled na njihov niz, koji poput bijeloga, nazubljenog i rastrganog grebena strši iz šumskog zelenila prema Oštarijama na ji. u dužinu od oko 10 km. Prilikom uspona preporuča se svakako svratiti do spomenutog ždrijela između s. i j. skupine (5' uspona), odakle se na drugu stranu pruža jedinstven pogled niz kuloar što se ruši preko 300 m duboko prema zelenoj oazi Bačić dulibe i na impozantan kameni obelisk koji posve odvojeno od skupine strši u visinu od oko stotinu metara. S Bačić kuka može se lako i brzo sići za 40' u Bačić dulibu na uzdužnoj velebitskoj cesti (v. 8), ako se na povratku s vrha na prijevoju skrene i. bez puta do livada na dnu uvale Korita, a odavle l. stazom koja vodi preko onižega šumovitog grebena do ceste kod Bačić dulibe.
pogled sa vrha
Dabarski kukovi
spust prema cesti i Bačić dulibi je poprilično strm
srećom gdje treba, postavljena su osiguranja i svaka čast Prpi što ih je postavio
dalje nastavljamo cestom kroz Kukaline prema Dabarskoj kosi
Na Dabarskoj kosi dobivamo društvo
o kojem je pisao i
Romanticus.
Izgleda da taj psić stalno bježi od vlasnika jer na ogrlici ima ugraviran broj vlasnika, kojeg smo obavijestili da smo mu pronašli psa.
I na kraju ovog divnog dana, savršeni zalazak sunca na savršenoj planini