male price o velikom svijetu

petak, 31.10.2008.

Jedno nepoznato Sljeme

...mali intermezzo prije Hahlića ...


Ovo nije post o Sljemenu na Medvednici smokin. Riječ je o jednom drugom Sljemenu, na kojem sumnjam da su mnogi od vas bili.



Ovdje mi čak ni Google nije pomogao zubo. No dobro, nije ni čudo.
Radi se o jednom lako osvojivom vrhu blizu Platka na 1327m n/v.

put započinje kod Malog doma i markiran je


Ja sam dva puta ove godine išla gore, pa ću staviti fotke i u kasnu zimu i u proljeće.


Uspon traje 30-40 min.


U proljeće, uspon kroz šumu je puno ljepši cerek


vidikovac u ožujku...


...i u lipnju


Pogled s vrha je super, ali samo dok ne prolistaju stabla smokin.




wavewave

- 14:17 - Komentari (9) - Isprintaj - #

srijeda, 29.10.2008.

Kanjonom Male Paklenice

Zahvaljujući svom imenu, Mala Paklenica se samo doima lakše osvojivom od velike. U stvari, radi se o malo zahtjevnijoj hodačkoj avanturi cool.



Početak kanjona je u Selinama. Za one koji nisu dugo ovdje bili, i ovdje vas čeka naplata ulaza u NP.

u početku sve izgleda vrlo pitomo pjeva


Kroz klanac M. Paklenice nema uhodane staze, nego se među golemim blokovima odvaljena kamenja treba držati markacije Pakleničkog pl. puta. Stijene ovdje nisu takvih dimenzija kao u V. Paklenici, ali je prodiranje znatno teže zbog neprohodnosti i divljine.





Trajanje puta nemoguće je točno odrediti, jer to ovisi o spretnosti putnika. U prosjeku, put kroz kanjon obično traje oko 3-4 sata.



Ja sam nekoliko puta pomislila da smo došli do kraja puta, no on traje i traje cerekcerekcerek

Negdje na pola puta, barem sam si ja zamislila da je to otprilike polovica, dolazimo do špilje Kapljarke. Nas je taman ulovila nekakva prolazna kiša, pa nam je zaklon dobro došao.




Nakon Kapljarke, kanjon postaje puno pitomiji.


Ovdje ima i vode smokin


Negdje pred kraj, desno se odvaja kanjon Orljače.


Put onuda nije markiran, ali njime je moguće do Vlaškog grada i dalje na Sveto brdo. Odličan provod je zagarantiran thumbup

Ovoga puta, držimo se markiranih staza i nastavljamo ravno.

a što sad rolleyes


Ovo je jedan od zanimljivijih dijelova smokin. Preko ovog bazena rastegnuta je sajla. Jedino nam nije baš bilo najjasnije kako bi je trebalo upotrijebiti jer na toj sajli visi još nekoliko sajlica.

Ne znam da li je autor to zamislio kao ljuljačku preko ovog bazena. Nije da nismo probali, ali ti viseći dijelovi ne mrdaju ni lijevo ni desno kad se opterete zubo

Voda je ovdje bila do iznad koljena, no srećom još se moglo skakutanjem preko kamenja prijeći na drugu stranu.

Izlaskom iz kanjoma stižemo na Lekine njive.


Odatle idemo dalje za napušteno selo Jurline s namjerom da se spustimo u Veliku Paklenicu.


Izlaskom iz Jurlina, gledamo na V.Paklenicu duboko ispod nas.


Za razliku od M.Paklenice, gdje smo sreli ukupno 3 osobe, u Velikoj vlada standardna gužva ispod smjerova. No, nakon ovakve ture, teško da bi se našlo snage za penjanje. nut



Next: Hahlić i Pakleno mah

- 09:26 - Komentari (9) - Isprintaj - #

četvrtak, 09.10.2008.

Help!

Blog dizajn mi je lagano kapitulirao zubo Svi boxevi su se preselili na dno teksta a ne pomaže ni promjena dizajna ni kopiranje html koda sa drugog blogarolleyes. Ukoliko ima neka dobra duša da mi pomogne savjetom bit ću mu jako zahvalna. Thanx!

- 10:29 - Komentari (5) - Isprintaj - #

četvrtak, 02.10.2008.

Dvorci u kojima je stanovala Trnoružica - Bosiljevo i Novigrad

Kako sam se u prethodnom izletu oduševila našim dvorcima, vrijeme je bilo i za upoznati one manje ušminkane. Ova bici tura nudila nam je posjet čak 2 dvorca, od kojih jedan propada a drugi je u fazi rekonstrukcije. Poslužili smo se odličnim kartama i vodičem kojeg je objavila Karlovačka županija na svojim stranicama.
Ovu turu mogu odvoziti baš svi, jer nije preduga (negdje oko 36 km) i nema nekih značajnijih uspona ili spusteva.

Krećemo iz Netretića i lagano se spuštamo prema Vukovoj Gorici put Bosiljeva. Pejsaž je, blago rečeno, idiličan od samog početka cool cerek



Putem prolazimo kroz sela koja su puna napuštenih kuća.


Nije baš za očekivati da će se putem naći neki kafić ili restoran, sela su poprilično prazna smokin


Uskoro stižemo do Bosiljeva i dvorca koji me najviše interesirao. Na žalost to nije jedan od onih dvoraca čijim se fotografijama pune prospekti turističke zajednice tuzan. Nisam nigdje vidjela ni putokaz koji vodi prema njemu.



Ulaz u sam dvorac već neko vrijeme nije moguć. Možda je tako i bolje, pošto čitam da je lokalno stanovništvo kralo kamenu građu koju bi zatim ugrađivali u svoje vrtove lud

Dvorac Bosiljevo već je dugo na meti vandala, a ujedno i odličan primjer kako se uništava kulturno blago.




Dvorac, čiji su prvi vlasnici bili krčki knezovi, a kasnije i Frankopani, u prošlosti je bio simbol bosiljevačkog kraja, a osobit pečat davao je i podatak da se upravo u Bosiljevu rodio Fran Krsto Frankopan.
Tijekom stoljeća, zub vremena učinio je svoje, da bi nakon Drugog svjetskog rata komunisti dvorac oduzeli obitelji Kozulich. Tada je započelo i crno doba za dvorac Bosiljevo - uništavanje i krađe.

Stariji mještani svjedoče kako je u tim komunističkim vremenima iz dvorca nestajalo pravo blago - od prekrasnih dijelova posuđa, do komada namještaja, slika i kipova.
Ništa bolja vremena ne doživljava dvorac ni u razdoblju hrvatske samostalnosti. Prije dvije godine vandali su upali u ionako pust dvorac i uništili kamenu ogradu. I dan danas u dvorištu dvorca mogu se vidjeti razbacani kameni blokovi.



Ovo mi je definitivno jedan od najljepših dvoraca kod nas.

Pred više od desetljeća poduzetnik Siniša Križanec potpisao je ugovor o zakupu i počeo obnovu, no zbog denacionalizacije, neučinkovitosti pravosuđa i zakulisnih igara Bosiljevo je još bez upravitelja, a kamoli (pre)uređenja u prestižno turističko zdanje.


Ne znam što se u međuvremenu dešavalo, ali prema zadnjim informacijama, dvorac ponovo pripada općini Bosiljevo. Nadajmo se da će oni nešto napraviti od ovog prekrasnog zdanja, u najmanju ruku zaštititi ga od danjeg propadanja.

Zanimljivi članak i fotografije dvoca možete naći ovdje.



Nakon Bosiljeva, dolazimo već do standardnog pitanja "kamo dalje" zubo



I tako kroz još jedan red napuštenih sela ....


... konačno stižemo i do Beča coolcoolcool


Prekrasna rijeka Dobra cerek




... ostaci vodenica


mir i prekrasna priroda


Dio uz rijeku Dobru vodi kraj Novigrada gdje se nalazi dvorac numero due. Mnogi su ga možda već vidjeli s autoceste, 50ak km od Zagreba.



Ruševine staroga grada u blizini mosta preko Dobre ostaci su Frankopanskoga grada koji je poslije urote opljačkan. Poslije je pripao generalu Herbersteinu koji ga daruje malteškome redu, a oni ga prodaju Patačićima. Zapušten stradao je u II. svjetskom ratu. Pored grada vodi stara Karolinska cesta i dalje preko rijeke Dobre i kamenog mosta građenog početkom 18. stoljeća zajedno s Karolinom (1726-1730.g.) S druge strane rijeke Dobre nalazi se staro Crkveno selo (danas Novigrad) sa župnom crkvorn Uznesenja Marijinog, starom školom i općinom, što govori o adrninistrativnoj važnosti Novigrada u prošlim vremenima.






Na svu sreću, dvorac se obnavlja i više se o tome može ovdje pročitati.







Do Netretića, ostaje nam još nekoliko zanimljivih sela. Ne sjećam se da li sam ikada vidjela potkivačku radnju uživo smokin




Sljedeći izlet je by foot: kanjon Male Paklenice wave


- 10:57 - Komentari (6) - Isprintaj - #