male price o velikom svijetu

Za ovu turu kao inspiracija opet je poslužio predobar portal Istra bike. Privukla me činjenica što osim Grožnjana nisam nikad bila niti u jednom od mjesta kroz koje se putem prolazi. Inače, veliki sam ljubitelj tih malih i relativno nepoznatih mjesta tako da sam jedva čekala da se upoznam s njima.

staza počinje u Grožnjanu

dan je bio obećavajuć


Iz Grožnjana staza vodi prema mjestu Stanica, pa po trasi Parenzane (u tome više u slijedećim postovima) idemo prema mjestu Triban.

za sve ljubitelje offroad vožnje




Nakon što smo prošli Triban vozimo se po pustim poljskim cesticama. Staza nije baš najbolje obilježena pa je svako malo potrebno konzultirati kartu.

napušteno selo na putu prema Marušićima


Vozeći se prema Marušićima prolazimo kroz šumu Kornariju. Kasnije sam saznala da je to najveća šuma u Istri. Kako je teren na nekim mjestima poprilično zahtjevan za pedaliranje, nisam baš bila u prilici previše fotografirati, inače bi se naše bicikliranje oteglo do dugo u noć

na cesti prema Dugom brdu


čeka na stablu


Prije dolaska na Dugo brdo, koje je predstvaljalo najvišu točku na putu dolazimo do povećeg napuštenog sela. Na žalost ime nije navedeno ni na jednoj karti. Ovdje sam se zdušno ulovila fotoaparata











Do Dugog brda put je dosta izrovan i dala sam sve od sebe da ga više-manje uspješno prođem. Naravno, taman prije nego što smo stigli, čujem ja pssssst sa zadnjeg kotača. Da, divno, ode guma. Nije to ništa neobično na bici turama, ali kad sa sobom nemate pumpu i rezervnu zračnicu, ili barem pribor za krpanje to zna biti popriličan problem



Da bi stvar bila bolja, još smo u autu nedugo nakon polaska konstatirali manjak opreme bez koje je bolje nigdje ne kretati, ali odmahnuli smo na to uz komentar "ma neće valjda ovaj put" . Eh da, lekcija je naučena ovaj put

Kako je ta moja nesretna guma pukla točno na najudaljenijoj točki od auta, trebalo je razmisliti kako se najbezbolnije vratiti. Nije bilo druge nego da se gora polovica biciklirajući uputi po auto, a mene će već negdje skupiti. A meni nije bilo druge nego gurati i nadati se da će to što kraće potrajati . Priznajem da mi nije bilo baš najugodnije prolaziti kroz ono napušteno selo, no srećom još je bio dan. Na povratku mi preko staze izlijeće nekoliko srna, pa sam barem mogla uživati gledajući njih. Pošto sam ih susrela popriličan broj, postalo mi je jasno zašto ima toliko čeka oko staze .

Anyway, ova tura je divna i vratit ćemo se uskoro na nju (sa svim potrebnim priborom ).

Next: dvorci u Velikom taboru i Trakošćanu