Marketing
Vilinska staza, Grožnjan
Za ovu turu kao inspiracija opet je poslužio predobar portal Istra bike. Privukla me činjenica što osim Grožnjana nisam nikad bila niti u jednom od mjesta kroz koje se putem prolazi. Inače, veliki sam ljubitelj tih malih i relativno nepoznatih mjesta tako da sam jedva čekala da se upoznam s njima.
staza počinje u Grožnjanu
Grožnjan je tipični srednjovjekovni istarski gradić iznikao visoko na brežuljku uz desnu obalu rijeke Mirne, koji se diči svojim stoljetnim zidinama, renesansnom ložom iz 1585. i lijepom baroknom crkvom Sv. Vida i Modesta. Iako je do prije 50-ak godina bio gotovo potpuno napušten, progam revitalizacije pretvorio je Grožnjan u pravi biser umjetnosti pa tako ovdje djeluju razne međunarodne umjetničke radionice i programi. Među njima su Međunarodni kulturni centar Hrvatske glazbene mladeži i Međunarodna ljetna filmska akademija. Zavirite li u tek jednu od dvadesetak galerija i atelijera smještenih u stoljetnim kamenim kućama i palačama, postat će vam jasno da je ovo grad u kojem stanuje umjetnost sama.
dan je bio obećavajuć
Iz Grožnjana staza vodi prema mjestu Stanica, pa po trasi Parenzane (u tome više u slijedećim postovima) idemo prema mjestu Triban.
za sve ljubitelje offroad vožnje
Na cesti prema Grožnjanu nalazi se Triban s tipičnim kućama od sivog kamena,balkonima i vanjskim stepenicama te ostalim detaljima domaće arhitekture. Zelenilo ga čini jednim od snoviđenja Gornje Bujštine.
Triban i obližnje selo Bibali potječu iz XV. stoljeća, nastaju nakon slavenskih doseljavanja s Balkana na kojeg su prodrli Turci. Međutim, područje je bilo naseljeno već u pretpovijesti, o čemu svjedoče ostaci zidina obližnje gradine Krog.
Crkvicu sv. Jurja unutar grobljanskog zida posvetio je 1758. godine biskup Marino Bozzattini, a sagrađena je na temeljima starijeg hrama iz 1656. godine. Zdesna lijep zvonik iz 1872. godine sagrađen na visokom podnožju od bijelog kamena, završava četverokutnim zabatom.
Triban i obližnje selo Bibali potječu iz XV. stoljeća, nastaju nakon slavenskih doseljavanja s Balkana na kojeg su prodrli Turci. Međutim, područje je bilo naseljeno već u pretpovijesti, o čemu svjedoče ostaci zidina obližnje gradine Krog.
Crkvicu sv. Jurja unutar grobljanskog zida posvetio je 1758. godine biskup Marino Bozzattini, a sagrađena je na temeljima starijeg hrama iz 1656. godine. Zdesna lijep zvonik iz 1872. godine sagrađen na visokom podnožju od bijelog kamena, završava četverokutnim zabatom.
Nakon što smo prošli Triban vozimo se po pustim poljskim cesticama. Staza nije baš najbolje obilježena pa je svako malo potrebno konzultirati kartu.
napušteno selo na putu prema Marušićima
Vozeći se prema Marušićima prolazimo kroz šumu Kornariju. Kasnije sam saznala da je to najveća šuma u Istri. Kako je teren na nekim mjestima poprilično zahtjevan za pedaliranje, nisam baš bila u prilici previše fotografirati, inače bi se naše bicikliranje oteglo do dugo u noć
na cesti prema Dugom brdu
čeka na stablu
Prije dolaska na Dugo brdo, koje je predstvaljalo najvišu točku na putu dolazimo do povećeg napuštenog sela. Na žalost ime nije navedeno ni na jednoj karti. Ovdje sam se zdušno ulovila fotoaparata
Do Dugog brda put je dosta izrovan i dala sam sve od sebe da ga više-manje uspješno prođem. Naravno, taman prije nego što smo stigli, čujem ja pssssst sa zadnjeg kotača. Da, divno, ode guma. Nije to ništa neobično na bici turama, ali kad sa sobom nemate pumpu i rezervnu zračnicu, ili barem pribor za krpanje to zna biti popriličan problem
Da bi stvar bila bolja, još smo u autu nedugo nakon polaska konstatirali manjak opreme bez koje je bolje nigdje ne kretati, ali odmahnuli smo na to uz komentar "ma neće valjda ovaj put"
. Eh da, lekcija je naučena ovaj put 
Kako je ta moja nesretna guma pukla točno na najudaljenijoj točki od auta, trebalo je razmisliti kako se najbezbolnije vratiti. Nije bilo druge nego da se gora polovica biciklirajući uputi po auto, a mene će već negdje skupiti. A meni nije bilo druge nego gurati i nadati se da će to što kraće potrajati
. Priznajem da mi nije bilo baš najugodnije prolaziti kroz ono napušteno selo, no srećom još je bio dan. Na povratku mi preko staze izlijeće nekoliko srna, pa sam barem mogla uživati gledajući njih. Pošto sam ih susrela popriličan broj, postalo mi je jasno zašto ima toliko čeka oko staze 
.Anyway, ova tura je divna i vratit ćemo se uskoro na nju (sa svim potrebnim priborom
). Next: dvorci u Velikom taboru i Trakošćanu
Post je objavljen 07.08.2008. u 14:16 sati.