male price o velikom svijetu

Proljeće mi je najdraže doba za biciklističke izlete. Još uvijek nije pretoplo a svuda okolo se priroda budi uz nevjerovatne mirise i zvukove . Kako sam već u nekoliko navrata spomenula da nam je Žumberak postao jako draga destinacija, kad želimo nešto nedaleko od Zagreba, tako je izbor i ovaj put pao na njega.

Dindijev Kangoo prekrcan bajkovima


Na stranicama PP Žumberak pronašli smo sve potrebne informacije i uz manju modifikaciju ture bacili se na posao.

Preporučena tura počinje u Ozlju, a mi smo početak prebacili u Sošice, gdje smo se i kružno vratili.



Staze koje preporučuje PP Žumberak su jednosmjerne, a ne kružne, pa je povratak moguć ili istim putem ili si možete iskrojiti nešto po volji. Kao i svaki put dosad, mi se odlučujemo za kružnu turu.

sastavljanje bolida u Sošicama


sve je super označeno

nedugo nakon polaska pala je prva pauza


Do vrha vodi makadamska cesta s konstantnim usponom (ne prestrašnim )




još jedna pauza












ovo je jedan od tih zavoja


Sveta Gera je valovit proplanak dugačak oko 300 metara koji se proteže smjerom istok - zapad. Na tom su proplanku tri vrščića. Prvi je na jugoistočnoj strani (1175 m.n.m.), drugi na zapadnoj (1171 m.n.m.), a treći, najvši, u sredini. Na njemu geodetski stup označava visinu od 1178 metara.

na vrhu, nakon propedaliranih zavoja


Sredinom proplanka prolazi uzdužni kolni put koji je već desetljećima prirodna hrvatsko-slovenska granica. S jedne je strane puta, na hrvatskoj strani, kapela Sv. Ilije, geodetski stup i zgrada vojarne. Na suprotnoj, slovenskoj strani, stoje kapela Sv. Gere (Slovenci je nazivaju i Sv. Jera), telekomunikacijski toranj i baraka Smučarskog društva Gorjanci. Montažne kućice radio-amatera na zapadnom dijelu proplanka (vidikovac!) također su na slovenskoj strani.

kapela Sv. Ilije


stražnji dio kapele može se koristiti kao sklonište




pogled s vrha














Nakon chillanja, slikavanja i obavezne meze pri vrhu, napokon krećemo put Sekulića. Ja sam nekako bila uvjerena da će nam put biti konsantno nizbrdi i već sam se s veseljem uživila u šibanje vjetra po licu dok jurim niz cestu . No nije baš sve bilo kako sam ja zamislila. Od otprilike Radatovića pa skroz nazad do Sošica cesta ide konstantno gore dole

Za svaku pohvalu je planinarski dom "Boris Farkaš" u Sekulićima, stvarno je prekrasno uređen.






Dom se nalazi na 710 m n/v a od Radatovića vam treba pola sata pješke do njega. Inače, pristup autom je moguć skroz do njega.

odatle smo došli


Sošice, snimljene trenuta prije nego što smo se sjurili dole


Do sljedećeg čitanja


Next: bajkom oko Grožnjana

P.S. Fotografije na blogu su više manje skoro sve by Orly pošto je moj Oly pohlepno odlučio proždrijeti sve podatke s memorijske kartice.

Pošto je ipak ljeto, ovo će biti moj zadnji snježni post . Nakon Snježnika prelazimo na toplije i cvjetnije krajeve, obećajem .

Ovaj snježni val nije mogao proći bez posjeta jednom dragom vrhu nadomak Platka. Još i više nas je zanimalo u kakvom je stanju nekad predivni dom na vrhu.

Za promjenu, vrijeme je napokon bilo na našoj strani


Iako je snijega bilo još uvijek dosta, šuma i njezini stanovnici već su se počeli buditi


Sva sreća da je netko prije nas već isprtio put


Odlučujemo se za varijantu preko grebena




Na žalost, dom izgleda puno gore nego što smo mogli zamisliti.


Krov je u sve lošijem stanju, a počeo se odronjavati i kameni zidić ispod doma. Vjerovatno nije daleko ni dan kad će netko propasti kroz terasu
Snježnik je jedna ružna i tužna priča. O njemu se pisalo, obećavalo, apeliralo ali do danas se ama baš ništa nije pomaklo na bolje. Hrvatski planinarski savez očito ima puno više ciljeve (više od 8 tisuća metara :naughty) :od očuvanja jednog doma na bijednih 1506 m.



Poučena pričama u prazno i lažnim obećanjima glede Snježnika, moram priznati da sam vrlo skeptična kad čujem priče o obnovi ex vojarne na Guslici.



Mislim da je ovo treće ljeto kako je dom zatvoren, a na Internetu sve i dalje vrvi informacijama kako je ondje moguće prespavati. Za svaku "pohvalu" je Hrvatska turistička zajednica koja nas informira da:

NP Risnjak, u čijem sastavu je i Snježnik, također nam donosi svježe informacije na svojim stranicama




Na službenim stranicama Gorskog kotara informacija je identična onoj sa stranica NP Risnjak.

Very good


Informacija o stvarnom stanju doma nije nikakva tajna, i lako je doći do nje preko stranica HPS-a

Vjerujem da među ovim recima nije bilo teško isčitati gorčinu. Na žalost, ona me pratila tijekom čitavog tog izleta. Obećala sam sebi da će moj sljedeći izlet na Snježnik biti tek kada me u domu bude čekao prefini biljni čaj kojim je domar nudio sve posjetitelje.

Next: Sveta gera by bike

Ovoga proljeća imali smo čast i sreću vidjeti Istru u jednom drugom izdanju i to bijelom . Koliko god puta da sam bila tamo, nikada mi nije palo na pamet da iza Učke, mogu postojati još neke boje, osim onih lijepih živahnih.

Dan nakon mećave na Guslici, izabiremo Ćićariju i njen najviši vrh kao destinaciju za ovaj izlet i to baš s razlogom jer nismo očekivali da bi i tamo moglo zabijeliti. . Odabir pristupa trebao je biti na licu mjesta, a i čim smo prešli Učku i ugledali bijele tragove na horizontu, odlučujemo se za najkraći, iz Bresta .

Pritom smo posjetili ŽP Buzet. Od prilaza Buzetu, visoko pod stjenovitim rubom, prema Ćićariji nakon 4,3 km uspona u oštrom zavoju odvaja se desno cesta prema željezničkoj postaji. Ne znam da li kod nas ima još koja željeznička stanica koja je toliko daleka (i visoka od centra grada). Za one ambiciozne, može se krenuti i sa žp .






Iako nam prognoza (kao i obično) nije išla u korist, u početku baš i nismo vjerovali prognostičarima.



Ova visoravan na slici je Raspadalica, inače uzletište paraglajdera i penjalište. Na žalost, nismo imali vremena posjetiti to mjesto, ako ništa više, zbog dobrog pogleda na buzetsku kotlinu.

Prvi kontakt sa Brestom više je ličio posjeti nekom goranskom nego istarskom selu


To lijepo malo mjesto danas na žalost obitavaju u najvećem broju prazne kuće pošto je "trbuhom za kruhom" niz stanovnika otišlo živjeti i raditi u okolne veće gradove. Ovakva slika česta je na području cijele Ćićarije. Težak život, škrta zemlja i oštra klima uzeli su s vremenom svoj danak.



Uspon započinje na kraju sela, kraj slavine za vodu. Ondje je moguće ostaviti i auto. Odatle započinje uspon stazom kroz šumu, trasom starog vodovoda. Unatoč laganom proklizavanju, za 20ak minuta hoda stižemo do planinarske kuće, smještene na maloj visoravni okruženoj borovom šumom. Mjesto i kuća su super .
Uz kuću je uređeno odmorište s klupama, odakle se pruža fantastičan pogled. Kuća je vikendom otvorena, ali naravno ne u dane kad je mi posjećujemo .

Postavljena je i mini ferrata neposredno uz kuću



Od kuće do vrha ima još jako malo.


Nakon izlaska iz šume otvara se wow pogled na Istru.



I wow pogled na kijamet koji nam se spremao s druge strane .



Naravno, nas to nije nimalo omelo u namjeri da dođemo do vrha.



Kako je izgledalo, a izgledalo je stvarno grdo, još smo dobro i prošli. Na vrhu je samo počeo padati snijeg popraćem dosta jakim vjetrom. Gromovi su, srećom, izostali. Ali feeling da se nalazite usred tog meteo kaosa je predobar

Na vrhu se nismo predugo zadržavali, a ionako čim smo ušli u šumu, nevrijeme je poprimilo jednu puno blažu notu.



Moram li napomenuti da taj dan nismo nikoga sreli ?


Ako se slučajno zateknete u ovim krajevima, nemojte ni slučajno propustiti posjet obližnjem Slumu. Dovoljno je samo nekih 1,5 km skrenuti sa glavne ceste i eto nas tamo. Na prvi dojam, Slum mi se čini manjim od Bresta (možda se i varam), no u svakom slučaju je življi.

Prema zapisima koji govore da je crkva sv. Mateja bila podignuta uz veliku lipu, može se zaključiti da je postojeća razgranata lipa šupljeg debla u Slumu jedno od najstarijih stabala u Istri.

Što jest, jest, lipa je stvarno oooogromna, a i fascinira činjenica da, iako je potpuno šuplja, i dalje je živa.



Primijetili smo i fast food odmah do servisa, ali po onom vremenu sumnjam da bi imao za koga raditi.

Sve u svemu, ovaj izlet svrstavam u one jako drage. Fasciniraju me ta mala nostalgična sela, u koje teško da bih slučajno naišla. Tko god da se odluči na ovaj izlet, neće požaliti

Next: Snježnik

U danima kad mi se čelo orosi pri samoj pomisli o bilo kakvom naporu na 30 celzijevaca i više, nerijetko se sjetim izleta po zimi. Sugestijom pokušavam dozvati osjećaj hladnoće koji me tada prati, ali nešto mi baš i ne ide od ruke . Izlet koji ću danas opisati odradili smo negdje početkom ožujka, taman kad nas je posjetio zadnji ovogodišnji snježni val.

Prvobitni dogovor je bio da idemo na Planinu (1426 mnv) i onda s nje na Guslicu. Znali smo da na Platku i brdima okolo ima snijega, no ono što smo zatekli ipak nas je (ugodno) iznenadilo .



Nedugo nakon polaska primijećujemo da se markacije za Planinu više ne vide od snijega, nema nikakvih tragova a lagano poćinje i mećava pa zaključujemo da je bolje otići do Guslice po makadamskom putu jer je to bilo još jedino što se naziralo u onoj bjelini



Za one koji još nisu bili, Guslica je planina blizu Snježnika, poznata po napuštenom vojnom objektu na vrhu.
Ovdje je do 1990. godine bila baza za vezu JNA. Nakon odlaska vojske kompleks ostaje bez namjene te je prepušten propadanju.

Zadnje što sam načula je prijedlog vojnih veterana da se uredi spomen dom koji bi imao i funkciju planinarskog doma. Nadajmo se da će netko znati pretvoriti taj prijedlog konkretno djelo, za razliku Snježnika, o kojem se jako puno pričalo ali se godinama ništa ne radi osim što se gleda kako propada sve više.



Evo i ponešto informacija s Mreže:

Kako sam Guslicu i njene podzemne hodnike još odavno posjetila, moje fotografije služe samo za dočaravanje mećave i sablasnog dojma kojeg je ovaj objekt ostavio na nas, ovako uvijen u bijelo.




Jedino što se ne sjećam su četiri podzemne etaže, ja sam bila samo u jednoj. Hm, čula sam i varijantu o šest etaža, ali za sad vjerujem da postoji jedna

Na Jubitou postoji i 3D animacija objekta, pa mi nekako sve više pada u vodu teorija o silnim podzemnim etažama


Za one koje zanima više, ovdje je jedna zgodna reportaža popraćena fotografijama iz podzemlja. Sve što je ova ekipa slikala, nalazi se na etaži -1. Na netu nisam ništa našla o ostale 3

Pri odlasku JNA objekt je ovako izgledao:


Nakon što smo se na kratko sklonili od mećave, odlučujemo se na povratak po planinarskoj stazi prema Platku. Livada ispod Guslice je markirana visokim štapovima, tako da nemamo problema sa orijentacijom i ubrzo stižemo do šume.



Jaka bura i hladnoća natjerale su nas da idemo vrlo brzim korakom


Taj dan, Platak je imao najveću visinu snijega u RH


Next, najzapadniji hrvatski tisućnjak u bijelom