Marketing
Biciklom na Svetu Geru
Proljeće mi je najdraže doba za biciklističke izlete. Još uvijek nije pretoplo a svuda okolo se priroda budi uz nevjerovatne mirise i zvukove 
. Kako sam već u nekoliko navrata spomenula da nam je Žumberak postao jako draga destinacija, kad želimo nešto nedaleko od Zagreba, tako je izbor i ovaj put pao na njega.
Dindijev Kangoo prekrcan bajkovima
Na stranicama PP Žumberak pronašli smo sve potrebne informacije i uz manju modifikaciju ture bacili se na posao.
Preporučena tura počinje u Ozlju, a mi smo početak prebacili u Sošice, gdje smo se i kružno vratili.
Staze koje preporučuje PP Žumberak su jednosmjerne, a ne kružne, pa je povratak moguć ili istim putem ili si možete iskrojiti nešto po volji. Kao i svaki put dosad, mi se odlučujemo za kružnu turu.
sastavljanje bolida u Sošicama
sve je super označeno
Park prirode Žumberak - Samoborsko gorje obuhvaća oko 350 km2, a zakonom je proglašen parkom prirode 28. svibnja 1999. Osnovni mu je cilj zaštititi i promovirati prirodne ljepote toga kraja. Prema zakonu o zaštiti prirode Park prirode je prostrano prirodno ili dijelom kultivirano područje s naglašenim estetskim, ekološkim, odgojno-obrazovnim, kulturno-povijesnim i turističko-rekreacijskim vrijednostima, a u njemu su dopuštene djelatnosti kojima se ne ugrožavaju njegove bitne značajke i uloge. Svojom prirodnom ljepotom i tradicijom ovaj kraj svakako zaslužuje "titulu" Parka prirode. Predstavlja izdvojeno brdsko područje koje se nalazi jugozapadno od Zagreba, a visinski se proteže od 180 do 1178 m s najvišim vrhom Svetom Gerom. Istočni je dio niži i vrlo raščlanjen, a obuhvaća područje Samoborske gore sa vrhovima Japetić (871 m) i Plešivica (780 m) te dolinama brojnih rječica. U svom sastavu nema niti jednog gradskog naselja, te predstavlja isključivo ruralno područje.
nedugo nakon polaska pala je prva pauza
Do vrha vodi makadamska cesta s konstantnim usponom (ne prestrašnim
)
Planinarski je u Žumberačkoj gori (Slovenci je zovu Gorjanci) najprivlačnija Sveta Gera (1178 m.n.m.), najviši vrh u Panonskoj Hrvatskoj.
još jedna pauza
Izgradnjom novih cesta, pogotovo na sam vrh Sv. Gere (1995.), Žumberačka je gora postala vrlo pristupačnom, tako da su danas mogući laki jednodnevni izleti svakome tko ima vozilo. Od cestovnih prilaza najvažnija je glavna žumberačka cesta Krašić - Kostanjevac - Gornja Vas - Stojdraga - Bregana i dva njezina odvojka za Sošice, jedan bliži Karlovcu i drugi, bliži Zagrebu.
Sošice (559 m.n.m.) su seosko naselje od pet zaselaka koje je, za razliku od tipičnih žumberačkih sela, smještenih po hrptovima i pristrancima gorskih kosa, smješteno na omanjoj visoravni (udolini). Stanovnici su većinom potomci Uskoka koji su se doselili tijekom 16. stoljeća (od 1530. godine). Od tuda je rodom pjesnik Jovan Hranilović (1855. - 1924.), a iz zaseoka Reštovo povjesničar i političar Tadija Smičiklas (1843. - 1914.).
Na Keserskim blatima, na podnožju Sv. Gere, odvaja se desno krak ceste od oko 1,5 kilometra koji u zavojima vodi na sam najviši vrh (11 kilometara od Sošica).
ovo je jedan od tih zavoja
Sveta Gera je valovit proplanak dugačak oko 300 metara koji se proteže smjerom istok - zapad. Na tom su proplanku tri vrščića. Prvi je na jugoistočnoj strani (1175 m.n.m.), drugi na zapadnoj (1171 m.n.m.), a treći, najvši, u sredini. Na njemu geodetski stup označava visinu od 1178 metara.
na vrhu, nakon propedaliranih zavoja
Sredinom proplanka prolazi uzdužni kolni put koji je već desetljećima prirodna hrvatsko-slovenska granica. S jedne je strane puta, na hrvatskoj strani, kapela Sv. Ilije, geodetski stup i zgrada vojarne. Na suprotnoj, slovenskoj strani, stoje kapela Sv. Gere (Slovenci je nazivaju i Sv. Jera), telekomunikacijski toranj i baraka Smučarskog društva Gorjanci. Montažne kućice radio-amatera na zapadnom dijelu proplanka (vidikovac!) također su na slovenskoj strani.
kapela Sv. Ilije
stražnji dio kapele može se koristiti kao sklonište
Na prijedlog predsjednika SPD Novo Mesto Ferdinanda Seidla 1923. su Novomeščani Sv. Geru preimenovali u spomen književnika Janeza Trdine (1830. - 1905., "Bajke in povesti o Gorjancih", 1904.) u Trdinov vrh. Tako je predio najvišega vrha Žumberačke gore i Gorjanaca dobio dvojaki naziv jer je za žumberačko područje i dalje ostao naziv Sv. Gera. Prvi "vidikovac" na tom vrhu uredio je još u 19. stoljeću šumar Kupečka tako što je na jednoj razgranatoj bukvi posjekao grane poput stepenica. Nekadašnju drvenu piramidu, visoku 21 metar, postavio je 1934. VGI iz Beograda oko zidanoga triangulacijskog stupa.
pogled s vrha
Sadašnji 15 metara visoki geodetski stup postavila je 1960. slovenska geodetska uprava. Bio je obložen drvenom skelom i služio ujedno kao vidikovac. Poslije 10-ak godina ostao je samo stup u koji su naknadno ubetonirane klinaste stepenice. Tu je u blizini, izdaleka vidljiv, 80 metara visok telekomunikacijski toranj iz 1984., a na jugoistočnom vršiću je ograđena vojarna. Zgrada bi u budućnosti dobro mogla poslužiti kao planinarski ili skijaški dom. U neposrednoj blizini tornja, a na međusobnom razmaku od 15 metara, nalaze se rimokatolička kapela Sv. Gere i grkokatolička kapela Sv. Ilije.
Kod kapele Sv. Ilija su se nekoć održavala proštenja, na koja je dolazilo stanovništvo s obje strane, ali je tu bilo i borbi zbog pasišta na okolnim livadama. Jednu staru priču o borbama kod Krvavog kamena obradio je pjesnik J. Hranilović u "Žumberačkim elegijama" (1885.). Godine 1993. je kapela Sv. Ilije, nakon arheoloških istraživanja i konzerviranja ostataka zidova, pokrivena devenim krovom i opet osposobljena za liturgijske svrhe. Svečano ju je posvetio 18. srpnja 1993. kardinal dr. Franjo Kuharić i od tada je sve češće posjećuju vjernici. Proštenje s misom održava se prve nedjelje poslije blagdana Sv. Iluje (20. srpnja).
Od 1994. održava se svake posljednje nedjelje u siječnju hodočasničko-planinarski zimski pohod na vrh Sv. Gere iz Sošica, preko šume Boljare. Začetnici pohoda su Ekološko društvo "Žumberak" i HPD "Kapela" iz Zagreba. Pohodu u pravilu prisustvuje više stotina planinara iz čitave Hrvatske.
Nakon chillanja, slikavanja i obavezne meze pri vrhu, napokon krećemo put Sekulića. Ja sam nekako bila uvjerena da će nam put biti konsantno nizbrdi i već sam se s veseljem uživila u šibanje vjetra po licu dok jurim niz cestu
. No nije baš sve bilo kako sam ja zamislila. Od otprilike Radatovića pa skroz nazad do Sošica cesta ide konstantno gore dole 
Za svaku pohvalu je planinarski dom "Boris Farkaš" u Sekulićima, stvarno je prekrasno uređen.
Pl. domom "Boris Farkaš" upravlja HPD "Trešnjevka-Monter" iz Zagreba. Dom je prije bio vikendica koju je HPS-u poklonio profesor Medicinskog fakulteta u Zagrebu dr. Daniel Derežić, a HPS je prepustio vođenje doma HPD-u "Trešnjevka-Monter". Dom je uređen 1993. i postao je važna točka na uzdužnom putu kroz Žumberačko gorje. Svake godine u lipnju se održava tradicionalni Proljetni pohod od Sošica do doma. Dom je otvoren vikendom od 1. svibnja do 1. listopada. Djelomično je opskrbljen i ima 30 ležajeva. Mogući su prilazi cestom iz Zagreba preko Sošica i iz Karlovca preko Vivodine.
Dom se nalazi na 710 m n/v a od Radatovića vam treba pola sata pješke do njega. Inače, pristup autom je moguć skroz do njega.
odatle smo došli
Sošice, snimljene trenuta prije nego što smo se sjurili dole
Do sljedećeg čitanja
Next: bajkom oko Grožnjana
P.S. Fotografije na blogu su više manje skoro sve by Orly pošto je moj Oly pohlepno odlučio proždrijeti sve podatke s memorijske kartice.
Post je objavljen 31.07.2008. u 23:59 sati.