Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

srijeda, 31.05.2006.

Oznake britanskih zrakoplova (2. Svjetski rat)

Vickers Wellington

Zrakoplov na slici tipa Vickers Wellington B Mk Ia po jasno vidljivim kodnim slovima 'AA' sasvim sigurno pripada 75. squadronu na kojem su letjeli piloti pristigli iz daleke zemlje Commonwealtha, odnosno Novog Zelanda, dakle, iz sastava RNZAF (Royal New Zeland Air Force). Taj 75. squadron RNZAF bio je i prvi squadron koji je ustrojen od pilota iz zemalja Commonwealtha, a pripadao je Britanskom Bombarderskom zapovjedništvu (Bomber Command).

utorak, 30.05.2006.

Oznake britanskih zrakoplova (2. Svjetski rat)

Hawker Hurricane

Zrakoplov na Athumanunhovoj slici sasvim vidljivo ističe kodna slova 'WX', nosi oznaku poljskog zrakoplovstva i pripada 302. Dywizjon Myśliwski. Dakle, to je zrakoplov tipa Hawker Hurricane iz 302. squadrona na kojem su letjeli poljski piloti koji se nisu mogli pomiriti sa sudbinom koja je zadesila voljenu im domovinu Poljsku. Ti piloti letjeli su nebom iznad Engleske i sudjelovali u bitki za Britaniju hrabro se upuštajući u zračne dvoboje s njemačkim zrakoplovima čvrsto vjerujući da će pobjedom iznad neba Velike Britanije donijeti i konačnu slobodu svojoj napaćenoj domovini prvoj žrtvi pomahnitalog uma 'betežnika' Hitlera.

ponedjeljak, 29.05.2006.

Oznake britanskih zrakoplova (2. Svjetski rat)

Mustang

Slijedeći zrakoplov prikazan na Athumanunhovoj slici je zrakoplov tipa Mustang s kodnim slovima 'XC' što ga svrstava u 26. squadron RCAF (Royal Canadian Air Force). Dakle, zrakoplov iz squadrona u kojem su piloti pristigli iz Kanade letjeli na zrakoplovima tipa North American Mustang Mk I i hrabro se borili s njemačkim zrakoplovima iznad napaćenog neba Europe tijekom II. Svjetskog rata.

nedjelja, 28.05.2006.

Oznake britanskih zrakoplova (2. Svjetski rat)

Curtis Kittyhawk

Uočavanjem kodnih slova zrakoplova na Athumanunhovoj slici sasvim je sigurno da se radi o zrakoplovu tipa Curtis Kittyhawk iz 21. squadrona RAAF (Royal Australian Air Force). Kodna slova 'GA' i ovako karakteristično ofarban zrakoplov pak jasno govore da se radi o zrakoplovu koji se hrabro tukao s njemačkim zrakoplovima tipa Messerschmitt Friedrich Bf109 F-4T na nebu Afrike negdje iznad Libije, a piloti su bili podrijetlom iz Australije.

subota, 27.05.2006.

Oznake britanskih zrakoplova (2. Svjetski rat)

Hurricane

Da bi se prepoznao i identificirao britanski zrakoplov iz 2. Svjetskog rata potrebito je samo uočiti kodna slova koja je Athumanunh zaokružio na svojoj slici. Dakle, na slici je zrakoplov tipa Hurricane iz 111. squadrona (skvadron – temeljna taktička postrojba koja se sastoji od dva ili više flight /skupine, desetine/, a broj zrakoplova zavisi od namjene squadrona, pa tako lovački ima 25, izvidnički 18, prijevozni 16, noćni lovci 12, bombarderski, opet u zavisnosti od namjene, 9 do 12 zrakoplova) jer su njegova kodna slova 'JU', a to sasvim sigurno govori da taj zrakoplov pripada britanskom 111. squadronu.

petak, 26.05.2006.

Oznake njemačkih zrakoplova (2. Svjetski rat)

Friedrich Bf109 F-2 na nebu Sovjetskog Saveza

Zrakoplov na Athumanunhovoj slici je Messerschmitt Bf109 Friedrich koji ističe oznake pod brojem jedan nekakav 'zmajček ili krokodilček' što je i više nego prepoznatljiva oznaka zrakoplova I. Gruppe, a ako se odmah uoči i oznaka pod brojem dva sasvim je sigurno i nema nikakve sumnje da je to zrakoplov iz sastava I/JG 3 'Udet'. Brojem tri označen je broj zrakoplova (koji je ovdje bijele boje poradi zimske kamuflaže – po Athumanunhu), a broj četiri jasno prikazuje da na žutoj boji nema nikakvog karakterističnog 'kerefeka' (ah ti Athumanunh i ti tvoji 'kerefeki'! Athumanunh pod 'kerefekima' zapravo smatra taktičke oznake zrakoplova koje jasno govore kojoj skupini u Gesschwaderu zrakoplov pripada, objasnim i to jedanput!), dakle brojka sedam je bijele boje, pa je to sasvim sigurno zrakoplov kodnog imena 'bijeli 7' na kojem je letio i borio se Oberleutnant Robert Olejnik (Staffelkapitän) (po Athumanunhu taj čin odgovara činu natporučnika u HV) negdje na nebu Istočne bojišnice tijekom 1941. godine. Brojka pet pak prikazuje oznaku priznate i potvrđene zračne pobjede.

četvrtak, 25.05.2006.

Oznake njemačkih zrakoplova (2. Svjetski rat)

Friedrich Bf109 F-4T u pijesku Afrike

Zrakoplovi tipa Friedrich Bf109 F-4T koji su pružali zračnu potporu njemačkom Afričkom korpusu na sebi su opet nosili i neke posebne oznake pripadnosti tom korpusu. Tako je na Athumanunhovoj slici pod brojem jedan karakteristična oznaka I. Gruppe, a pod brojem dva karakteristična oznaka pripadnosti 27 JG (dakle, zrakoplov I. Gruppe iz Jagdgeschwader 27 'Afrika' (odnosno zrakoplov iz sastava 27. lovačke eskadrile kodnog imena 'Afrika') koji je hrabro i požrtvovano pružao zračnu potporu Romelovim oklopnjacima na užarenom pijesku negdje kod El – Gazale 1942. godine. Slijedeći krug i broj tri govori o broju zrakoplova u Gesschwaderu, a kako nema nikakvog 'kerefeka' iza oznake Luftwaffe, iza koje je bijela boja označena žutim brojem četrnaest, sasvim je sigurno da je to zrakoplov kodnog imena žuti 14 iz I/JG 27. Brojem pet označena je oznaka pobjede nad protivničkim zrakoplovom, a pod brojem šest prikazana je karakteristična oznaka Romelovog Afričkog korpusa.

srijeda, 24.05.2006.

Oznake njemačkih zrakoplova (2. Svjetski rat)

Oznake zračnih pobjeda

Na slici koju je načinio Athumanunh vidi se četrdeset priznatih i potvrđenih pobjeda u zračnim bitkama. Oznake su se nakon stroge provjere i potvrde svjedoka, a u zavisnosti od pripadnosti zrakoplova (Athumanunh prikazuje oznake pobjede nad zrakoplovima SSSR, RAF i USAF) nad kojim je izvojevana pobjeda, crtale na repno kormilo (repno krilo) njemačkih lovačkih zrakoplova. Do četrdeset pobjeda redale su se samo oznake, a nakon četrdesete pobjede dobivala se i posebna kokarda u obliku kakav je prikazan na Athumanunhovoj slici i iznad se upisivala brojka četrdeset.

ponedjeljak, 22.05.2006.

Oznake njemačkih zrakoplova (2. Svjetski rat)

Friedrich Bf109 F-2

Ako se opet pozorno promotre oznake zrakoplova Messerschmitt Bf109 Friedrich kojeg je Athumanunh prikazao na slici i dakako prate oznake crvenih krugova što nacrta ih Athumanunh i potom ih pobroji brojkama, sve je jednostavno jasno. Taj zrakoplov na slici pripada zapovjedniku Gesschwadera (eskadra – sastoji se od devet Staffeln, odnosno od devet eskadrila, a eskadrila se sastoji od četiri zrakoplova – po Athumanunhu) II. Gruppe (odnosno II. odreda) iz Jagdgeschwader 3 'Udet' (odnosno iz sastava 3. lovačke eskadrile kodnog imena 'Udet'). Dakle, to je zrakoplov koji vodi eskadru II. odreda 3. lovačke eskadrile kodno nazvane 'Udet'. (Eskadra je postrojba ekvivalenta lovačke pukovnije – po Athumanunhu).

nedjelja, 21.05.2006.

Oznake njemačkih zrakoplova (2. Svjetski rat)

Friedrich Bf109 F-2

Slijedeći lovački zrakoplov Messerschmitt Bf109 Friedrich kojeg Athumanunh želi objasniti, a prikazuje ga na svojoj slici je iz sastava III. Gruppe (odnosno III. odreda) iz Jagdgeschwader 2 'Richthofen' (odnosno iz sastava 2. lovačke eskadrile kodnog imena ' Richthofen ') koja se tukla iznad neba sjeverne Francuske tijekom mjeseca srpnja 1941. godine. Athumanunh je crvenim krugom zaokružio i označio brojem 1 'crnog kokota' (Athumanunh želi kazati 'crnog pijetla') koji sasvim sigurno i bez sumnje ikakve govori da je to zrakoplov iz sastava III. Gruppe (odnosno III. odreda), a u nastavku je crveni krug označen brojem 2 koji pak prikazuje karakterističnu oznaku za zrakoplove iz sastava Jagdgeschwader 2 'Richthofen' (odnosno iz sastava 2. lovačke eskadrile kodnog imena ' Richthofen '). Dakle, to je zrakoplov iz III/JG2 koja se žestoko borila iznad neba sjeverne Francuske sa savezničkim zrakoplovima. No, ovdje vidite i neke nove 'kerefeke' <| koje su označene brojkama 3 i 4 i jasno su vidljive oko oznake njemačke Luftwaffe, a pokazuju nam da se radi zapravo o zrakoplovu na kojem leti i bori se Gruppenkommandeur III/JG2 Hauptmann Hans 'Assi' Hahn, a karakteristična crvena boja na repu i kljunu njegove 'čelične ptice' jasno pokazuje svu njegovu hrabrost, jer on želi da upadljivom bojom privuče na sebe najbolje savezničke pilote kako bi se s njima viteški ogledao u zračnoj bitci.

subota, 20.05.2006.

Oznake njemačkih zrakoplova (2. Svjetski rat)

Friedrich Bf109 F-2

To je lovački zrakoplov Messerschmitt Bf109 Friedrich iz sastava 12. Staffeln (odnosno 12. eskadrile), III. Gruppe (odnosno III. odreda) iz Jagdgeschwader 3 'Udet' (odnosno iz sastava 3. lovačke eskadrile kodnog imena 'Udet'). Dakle, Athumanunh je na slici zaokružio crvenim krugom i označio brojem 1 karakterističnu oznaku zrakoplova iz Jagdgeschwader 3 'Udet' (odnosno iz sastava 3. lovačke eskadrile kodnog imena 'Udet'). Drugi crveni krug na Athumanunhovoj slici označen brojem 2 prikazuje crnu dvostruku sjekiru što pak jasno govori da je to zrakoplov iz III. Gruppe (odnosno III. odreda), pa zatim crveni krug označen brojem 3 jasno govori da je to zrakoplov Gruppen Technical Officer (tehničkog časnika) III. Gruppe (vidite 'kerefeke' <Ď koje govore o tomu) , a posljednji krug označen brojem 4 opetovano govori da su to zrakoplovi iz sastava 12. Staffeln (odnosno 12. eskadrile) kodno nazvani 'žuti' jer su samo zrakoplovi 12. eskadrile III. odreda 3. lovačke eskadrile kodno nazvane 'Udet' isticali žutu boju (zrakoplovi 11. eskadrile III. odreda 3. lovačke eskadrile kodno nazvane 'Udet' na istom mjestu ističu crnu boju, a zrakoplovi 10. eskadrile III. odreda 3. lovačke eskadrile kodno nazvane 'Udet' pak ističu, na tom istom mjestu, bijelu prepoznatljivu boju). Evo ga, to je to! Nadam se da nije teško pratiti, sutra idemo opet dalje s drugim njemačkim zrakoplovima i nekim novim karakterističnim detaljima po kojima se tako lako mogu raspoznavati ti moćni i vrlo opasni strojevi koje Athumanunh na samo njemu razumljiv način naziva 'čelične ptice'. (Da ne bi opetovano netko upozorio Athumanunha da su zrakoplovi zapravo građeni od legura aluminija (duraluminij), a ne od čelika, vjerujte, Athumanunh to itekako dobro zna, ali on uvijek sve 'izvrće' i 'petlja' na samo njemu razumljiv način, jer on je ipak Athumanunh! – po Legatusu).

petak, 19.05.2006.

Oznake njemačkih zrakoplova (2. Svjetski rat)

Friedrich Bf109 F-2

Kada Athumanunh pogleda ovu 'čeličnu pticu' iz nesretnih ratnih vremena II. Svjetskoga rata on bi to ovako napisao: To je lovački zrakoplov Messerschmitt Bf109 Friedrich iz sastava 9. Staffeln (odnosno 9. eskadrile), III. Gruppe (odnosno III. odreda) iz Jagdgeschwader 54 Grünherz (odnosno iz sastava 54. lovačke eskadrile kodnog imena Zeleno srce), kodnog imena žuti 5. Da se ne bi Athumanunh pravio jako pametan, on će pokušati i Vas, koje to dakako zanima, naučiti da raspoznajete te snažne i opasne ptice. Dakle, pogledate prvo ono što je Athumanunh na slici zaokružio crvenim krugom i označio brojem 1, vidite da je to 'crveni vražić' karakteristična oznaka zrakoplova iz 9. Staffeln, zatim pogledajte drugi crveni krug na Athumanunhovoj slici označen brojem 2 i vidite 'zeleno srce' što pak jasno govori da je ta 9. eskadrila baš iz 54. lovačke eskadrile kodno nazvane 'zeleno srce', zatim crveni krug označen brojem 3 jasno govori da je to peti zrakoplov iz te 9. eskadrile, a posljednji krug označen brojem 4 govori da su to zrakoplovi kodno nazvani 'žuti' (vidite žutu boju kojom je ispisana brojka i onaj 'kerefek' ~ koji pak potpuno sigurno govori da je to III. odred 54. lovačke eskadrile koji se borio u zračnom prostoru Sjeverne Afrike, Sovjetskog Saveza i iznad Engleskog kanala. Eto, to je to, a sutra idemo dalje.

utorak, 16.05.2006.

Operacija Weiss

Operacija Weiss – Zimska ofenziva

Situacija krajem 1942. godine na bojišnicama II. Svjetskog rata

Na sovjetsko-njemačkoj bojišnici i na afričkoj bojišnici armije Njemačke i Italije pretrpjele su teške poraze kod Staljingrada i El Alemeina. U Zapadnoj Africi (Alžir i Maroko) iskrcale su se svježe i dobro opremljene američke i britanske armije. Općenito i s vojničkog gledišta ratna se sreća okrenula i inicijativa je u rukama Saveznika. Njemački zapovjednici strahuju da bi se Savezničke armije mogle iskrcati na Balkanskom poluotoku i otvoriti novu bojišnicu itekako potrebitu armijama Sovjetskog Saveza koje su kod Staljingrada zaustavile njemačke armije, ali sada im treba pomoć američkih i britanskih armija koje pod žurno moraju otvoriti novu bojišnicu u Europi. Poradi svega toga narečenog, a kako je baš na Balkanskom poluotoku snažan otpor partizanskih postrojbi koje su zauzele veliki dio područja, tu pod žurno njemačke armije moraju nešto učiniti i osigurati si 'mekani trbuh' na kojim im prijeti opasnost po cijelu pozadinu svih bojišnica. Tako će tijekom slijedećih šest mjeseci poduzeti operaciju kodno nazvanu 'Weiss' ili u povijesti još zapamćenu i kao 'Zimska ofenziva'.

Plan Zimske operacije (Weiss)

Plan Zimske operacije kodno nazvane 'Weiss' osobno su isplanirali i izradili njemački zapovjednik za 'Jugoistok' general Lehr i zapovjednik talijanske 2. armije general Roata. Međutim, već u samom početku došlo je do razmimoilaženja u planiranju između narečenih generala, jer je talijanski general tražio da se u operacije uključe i četnici, a njemački je to odbijao. Na kraju su se ipak dogovorili i 03SIJ1943 u Rimu je usvojen i konačno dogovoren Plan Zimskih operacija, a detalji su razrađeni 09SIJ1943 u Zagrebu gdje je dogovoren i početak operacije 'Weiss' za 20SIJ1943. Operacija 'Weiss' trebala se odvijati u tri faze:
- prva faza kodno nazvana 'Weiss – 1' u kojoj je trebalo uništiti postrojbe partizanskih 1. hrvatskog (6. lička divizija, 7. banijska divizija i 8. kordunaška divizija) i 1. bosanskog (4. krajiška i 5. krajiška divizija) korpusa, te partizanske divizije Glavne operativne skupine (1. proleterska i 2. proleterska divizija, te 3. udarna divizija). Uništenje ovih partizanskih divizija trebalo je biti na području između Karlovca, Ogulina, Gospića, Knina, Bosanskog Petrovca, Sanskog Mosta i Gline.
- druga faza kodno nazvana 'Weiss – 2' u kojoj je trebalo nastaviti bojno djelovati na uništenju partizanskih postrojbi na području Bosanski Petrovac, Bosansko Grahovo, Livno, Jajce, Ključ i tako partizanskim odredima potpuno onemogućiti pristupe tajnim skladištima i partizanskim bolnicama koje su se nalazile na tim područjima.
- treća faza kodno nazvana 'Weiss – 3' u kojoj je trebalo provesti 'čišćenje' područja od preostalih partizanskih postrojbi koje bi eventualno izbjegle uništenju u prethodnim operacijama. U toj trećoj fazi njemački zapovjednici planirali su i potpuno razoružati četničke odrede, jer po uništenju partizana oni više ne igraju nikakvu značajnu ulogu.
U to vrijeme na području nekadašnje Jugoslavije nalazilo se oko 700 000 njemačkih i talijanskih vojnika, te ustaša, domobranskih vojnika i četnika. Za samu provedbu operacije 'Weiss' predviđeno je 90 000 vojnika, a glavna udarna snaga trebala je biti njemačka 7. SS divizija 'Prinz Eugen'. Ostale postrojbe koje su planom predviđene za sudjelovanje u operaciji bile su: 1) njemačke – 369. legionarska, 714. i 717. pješačka divizija i dijelovi 187. landschütz (grenadirska) divizija s oko 50 000 vojnika. 2) talijanske – divizije Re, Sasari, Lombardija, Bergamo i Murđe s oko 25 000 vojnika, te oko 10 000 ustaša i domobranskih vojnika i oko 2000 četnika. Potporu iz zraka pružat će im 150 njemačkih zrakoplova. Na drugoj strani nalazile su se partizanske postrojbe 1. hrvatskog korpusa (6. lička, 7. banijska i 8. kordunaška divizija) s oko 16 000 vojnika, 1. bosanskog korpusa (4. i 5. krajiška divizija) s oko 11 500 vojnika i Glavna operativna skupina (1. i 2. proleterska, te 3. udarna divizija) s oko 14 500 vojnika, dakle, ukupno oko 42 000 vojnika. Partizanske divizije mogle su računati i na partizansku 4. slavonsku diviziju koja je lako mogla priječi Savu i udariti po protivniku, ili pak mu ometati opskrbu i diverzijama nanositi gubitke i vezati na sebe određen broj postrojbi.

ponedjeljak, 15.05.2006.

Operacije specijalnih postrojbi

SBS (Special Boat Squadron) – Simi 20STU1943

Nakon kapitulacije Italije početkom rujna 1943. Saveznici su nastojali osvojiti što veći broj otoka u Egejskom moru, a koji su prije bili pod okupacijom Italije. Međutim, tu namjeru imaju i njemačke postrojbe. Zadaću za osvajanje otoka u Egejskom moru dobile su posebne postrojbe Earla Jellicoea (SBS - Special Boat Squadron) ili Posebni skvadron čamaca, postrojbe Padsyja Maynea (SRS – Special Raiding Squadron) ili Posebni prepadni skvadron te postrojba (LRDG – Long Range Desert Group) ili Pustinjska skupina velikog dosega djelovanja. Tako je jedna SBS postrojba pod zapovjedništvom bojnika J.M. Jocka Lapraika iznenada prispjela na otok Simi nadnevka 17RUJ1943. Bojnik Lapraik dogovorio je predaju tamošnjeg talijanskog garnizona (140 vojnika, dočasnika i časnika) koji je bio tri puta jači brojčano od njegove postrojbe. No, njegove planove poremetilo je iznenadno iskrcavanje njemačkih vojnika na otok Simi. Pripadnici SBS otvorili su žestoku paljbu po njemačkim vojnicima iz strojnica tipa 'Bren'. U toj zapriječnoj paljbi poginulo je oko 50-tak njemačkih vojnika, a SBS je imao jednog mrtvog i dvojicu ranjenih. Nakon toga Luftwaffe je žestoko bombardirala pripadnike SBS i pri tomu im nanijela velike gubitke. Bojnik Lapraik morao je zapovjediti uzmak. Tijekom studenog 1943. Nijemci su na otoku Simi uspostavili svoj garnizon koji se sastojao od: njemački bojnik zapovjednik, 18 njemačkih vojnika, dvojica talijanskih časnika i 60-tak pripadnika talijanske fašističke milicije. Uređeni su i utvrđeni obrambeni položaji kod rta Mala i Panormitij. Sve je izgledalo da ti položaji savršeno odgovaraju svojoj svrsi, no, njemački zapovjednik podcijenio je Skvadron M SBS-a. Već potkraj listopada 1943. Stožer Prepadnih snaga pri Glavnom zapovjedništvu za Srednji Istok izradio je Plan za upad na otok Simi. Ta operacija postat će klasika za sve kasnije savezničke uporabe pomorskodesantnih snaga. Najprije su se iskrcale izvidničke postrojbe s namjerom da ispitaju i otkriju obrambene položaje. Nadnevka 20STU1943 glavne prepadne snage SBS prišle su otoku i iskrcale se na obalu. Pripadnici SBS bili su naoružani zarobljenim njemačkim strojnicama, strojopuškama tipa Bren i raznim eksplozivnim nabojima. Krećući se prema zapovjednom mjestu na otoku pripadnici SBS iznenada su naletjeli na njemačke vojnike. Nastalo je kraće puškaranje u kojem su njemački vojnici neutralizirani, međutim pucnjava je uzbunila cijeli garnizon. Branitelji otoka zaposjeli su prije uređene strojopuščane položaje i po pripadnicima SBS-a otvorili žestoku paljbu. No, SBS-ovci se nisu pokolebali već su nastavili napredovati i tako stigli do škvera za plovila. Tu su na brzinu postavili EN (eksplozivne naboje) koji su detonirani te su isti nanijeli veliku štetu protivniku. Vojnici bojnika Lapraika povukli su se u svoje čamce i potom napali otok Nisiros (oko 40-tak km zapadno od otoka Simia). Na Nisirisu su u luci uništili nekoliko čamaca i prekinuli podmorski telefonski kabel (tim kablom su njemački garnizoni održavali vezu jedni s drugima). Slijedeća meta bojnika Lapraika i njegovih SBS-ovaca bio je otok Piscopi gdje su razoružali manji broj talijanskih vojnika. Ovi iznenadni upadi i prepadi SBS-ovaca natjerali su njemačko zapovjedništvo da na otoke u Egejskom moru pošalje oko 18 000 vojnika poradi njihove zaštite, a ti vojnici su itekako bili potrebiti na Istočnoj bojišnici gdje su njemačke postrojbe imale sve većih problema. Učinkovitost postrojbi SBS vidljiva je i po tome što njihov broj koji je operirao u Egejskom moru nikada nije prelazio brojku 3000 pripadnika.

nedjelja, 14.05.2006.

Operacije specijalnih postrojbi

Rat iscrpljivanja – Zeleni otok 19. srpanj 1969.

Smionost i brza iznenadna djelovanja oduvijek su bila presudna za djelovanje posebnih vojnih postrojbi. Tako su izraelski komandosi, tijekom 'Rata iscrpljivanja' 1969. godine izveli odmazdu kao reakciju na zračne i topničke napade koje je Egipat poduzeo tijekom 'Šestodnevnog rata' 1967. godine, a u cilju uništenja egipatske vojne radarske postaje na Zelenom otoku nedaleko Sueza. Ako bi taj radar bio uništen, izraelski zrakoplovi (IDF) mogli bi bez problema udariti na egipatsku mornaričku bazu Ras Adabi i uništiti topničke bitnice koje su granatirale položaje izraelske vojske uzduž Sueskog kanala i na Sinaju. Za provedbu prepadne operacije određen je pukovnik Zeev Almog sa svojom postrojbom mornaričkih komandosa. Otočna utvrda egipatske vojske bila je blago rečeno – vrlo impresivna. Betonske ojačane utvrde zaposjelo je i branilo oko 100-tinjak egipatskih vojnika, a na šest platformi bili su postavljeni PA (protuzrakoplovni) topovi kalibra 37 i 85 mm te četrnaest dobro postavljenih i zaštićenih teških strojnica i nešto topova kalibra 20 mm. Sukladno Planu pukovnik Almog podijelio je svoje ljude u tri jurišna tima. Dva su imala zadaću napasti utvrdu i radarsku postaju, a treći je trebao pružati vatrenu potporu. Prepad je pokrenut tijekom noći 19. na 20. srpnja 1969. godine. Postignuto je potpuno iznenađenje, izraelski komandosi probili su prednji kraj kružne obrane egipatskih vojnika koje su neutralizirali granatama i lakim strojnicama. To je omogućilo inženjerijskoj desetini da postavi EN na radar i obavi svoj dio zadaće, a komandosi pak su krenuli prema svojim sekundarnim ciljevima. No, egipatski vojnici oporavili su se od prvotnog šoka i brzo organizirali protunapad. Izraelski komandosi počeli su trpjeti gubitke: jedan od časnika zadobio je smrtnu prostrijeljnu ranu kroz vrat, a drugog je izrešetala egipatska strojnica iz bunkera. Posljednji izraelski časnik koji je ostao živ ipak je uspio organizirati komandose i oni su na kraju uništili egipatska strojnička gnijezda. No, bilo je jasno da su do sada egipatski vojnici iz mornaričke baze već shvatili da je izvršen prepad na Zeleni otok i izraelskim komandosima nije preostalo ništa drugo nego da se povuku prema svojim malim gumenim čamcima i udalje se te iz daljine promatraju detonacije koje su počele uništavati radarsku postaju.

subota, 13.05.2006.

Operacije specijalnih postrojbi

Invazija otoka Leros – operacija Leopard

Napad (invazija) na grčki otok Leros godine 1943. bila je ujedno i posljednja učinkovita njemačka navala u Sredozemlju. Njemački Plan invazije otoka Leros, kodno nazvan 'Leopard' predviđao je provedbu u četiri faze: 1) zrakoplovima bombarderima neutralizirati protivničke obrambene položaje; 2) iskrcavanje na obalu otoka; 3) povezivanje iskrcanih skupina; 4) svladavanje britanskog garnizona i osvajanje cijelog otoka. No, operacija 'Leopard' provedbom je postala teža nego su njemački zapovjednici prvotno mislili. Što se zapravo dogodilo? Njemačko zrakoplovstvo Luftwaffe izvelo je više od tisuću naleta na otok, ali obalski topovi na otoku nisu onesposobljeni za djelovanje. U drugoj fazi opet je došlo do problema, naime, kao dan D određen je 12STU1943. U prvom valu napala je njemačka 1. bojna 2. padobranske pukovnije i satnija 'Brandenburžana'. Međutim kada su zrakoplovi stigli na mjesto iskakanja padobranaca isti su opozvani i vraćeni natrag. Pomorsko-desantna skupina kodno nazvana 'Zapadna bojna skupina' kretala se prema zaljevu Gurna, ali je naletjela na snažnu paljbu britanskih obalskih bitnica te je ista odbačena od zaljeva. Njemačka pomorsko-desantna skupina kodno nazvana 'Istočna bojna skupina' koja se kretala prema zaljevu Alinda uspjela je dokopati se obale i organizirati dva manja mostobrana. Padobranci su opetovano krenuli, ali su vrlo spori prijevozni zrakoplovi tipa JU – 52 uletjeli u snažnu britansku protuzrakoplovnu paljbu. Zonu iskakanja, odabrao ju je sam zapovjednik zračno-desantne jurišne skupine satnik Kühne, činio je mali pojas zemljišta između zaljeva Gurne i Alinde. No, baš tu branila se 2. bojna irskih Kraljevskih fizilira, a satnik Kühne to nije znao. Njemački padobranci iskočili su s vrlo male visine, pa iako iznenađeni jer su pali među irske strijelce, brzo su se snašli i zbunili irske strijelce. Njemački padobranci zauzeli su planinski prijevoj Rachi i tu se utvrdili. Sada pak je njemačka 'Istočna bojna skupina' naletjela na probleme. Naime, njezini obalni napadači iz pukovnije 'Brandenburg' iskrcali su se kod zaljeva Pandelia, a ostale postrojbe u zaljevu Alinda. Njemački vojnici bili su prisiljeni penjati se na okomiti kameni zid prema vrhu Appetici, no, samo ih je manji broj uspio stići do vrha. Njemačkim zapovjednicima nije preostalo ništa drugo nego da zatraže zračnu potporu, ali su njemački zrakoplovi koji su napali u prvom valu greškom pogodili vlastite vojnike. Drugi napadni val njemačkih zrakoplova bio je uspješniji, pa su uskoro 'Brandenburžani' napredovali prema planini. Prvi napad 'Brandenburžana' nije uspio, ali su se oni brzo preustrojili i opetovano napali britansku obalsku bitnicu na brežuljku Castle. Drugi napad 'Brandenburžana' bio je uspješan, ali ih je tijekom noći 12. na 13. studenog zasulo granatama britansko topništvo, pa nisu uspjeli zauzeti vrh Appetici. Sada je na svim dijelovima otoka situacija kod njemačkih postrojbi sređene te su one započele treću fazu operacije. Njemačka pojačanja iskrcala su se na otok Leros 13. studenog, a britanski vojnici 14. i 15. studenog poduzeli su niz protunapada. Međutim, strojnička paljba iz MG42 i topnička iz MB 81 mm slomila je britanske napade. Da su kojim slučajem britanski vojnici uspjeli povratiti grad St. Nicolu, u kojim je došlo do teških borbi 'prsa o prsa' između njemačkih i britanskih vojnika, njemačke postrojbe na otoku Lerosu bile bi uhvaćene u stupicu. No, njemački padobranci u očajničkoj borbi uspjeli su zadržati britanske vojnike. Njemački zapovjednici plašili su se da bi operacija mogla izgubiti zamah, pa je 16STU1943 na otok Leros iskrcana i 3. bojna 1. brandenburške pukovnije, a time je počela i četvrta završna faza njemačke invazije otoka Leros. Brandenburžani su odmah po iskrcavanju krenuli u napad i zauzeli sve uzvisine južno od grada Leros, a slijedećeg dana napali su i britansko zapovjedno mjesto koje se nalazilo na vrhu Meraviglia. Osvajanjem britanskog ZM oko 1500 17STU1943 završena je operacija 'Leopard'.

petak, 12.05.2006.

Pomorske bitke u II. Svjetskom ratu

Operacija 'Katekizam' (Cathecism)

Na kraju je konačni obračun s KMS Tirpitz ipak s FAA pao na leđa RAF (Royal Air Force) i to postrojbama 9. i 617. Squadrona koje su u svom sastavu imale teške bomardere tipa Avro Lancaster B Mk I kojima su zapovijedali zrakoplovni pukovnici (Wing Commander) J. B. Tait i J. M. Bazin. Zrakoplovi bombarderi poletjeli su s uzletišta u Škotskoj na uzletišta u Sovjetskom Savezu kako bi bili što bliži KMS Tirpitzu. Pri napad uslijedio je 15RUJ1944 poznatiji pod kodnim nazivom operacija 'Paravane' u kojoj je ukupno 27 britanskih bombardera tipa Avro Lancaster B Mk I izbacilo ukupno 16 bombi tipa 'Tallboy' i 72 bombe tipa JW (Johny Walker) težine 200 kg punjenih s 45 kg eksploziva Torpex. Jedna bomba koja je eksplodirala na pramcu KMS Tirpitza teško je oštetila konstrukciju trupa KMS Tirpitza u dužini od 32 metra. Oklopna paluba na pramcu podigla se za oko metar, a na pramcu je nastala rupa visine oko 9 metara i duljine oko 14 i pol metra. U brod je prodrlo oko 1500 tona vode, pa je pramac KMS Tirpitza potonuo za oko 2 i pol metra. Opetovano su oštećene pogonske turbine, pa KMS Tirpitz više nije mogao isploviti na otvoreno more. U napadu britanskih bombardera potopljen je i njemački minopolagač KMS Kehrwieder. Zapovjedništvo njemačkog Seekriesleitung pod rukovodstvom admirala Karla Dönitza odlučilo je da se više ne isplati generalno remontirati KMS Tirpitz, pa je o nakon popravka strojeva poslan na jug 15LIS1944 prema otoku Haaköy gdje je trebao služiti kao teška ploveća topnička bitnica. Dio posade s KMS Tirpitza je iskrcan kao i nešto od standardne opreme (torpeda, hidrozrakoplovi tipa Arado Ar-196A-3 te streljivo i gorivo za te hidrozrakoplove). Time je i ukinuta 20LIS1944 njemačka 1. bojna plovna skupina, jer su svi njezini brodovi bili ili potopljeni ili teško oštećeni. Dolazak KMS Tirpitza u fjord Lynen on se našao još bliže svojim nešto kasnije 'krvnicima', zrakoplovima bombarderima tipa Avro Lancaster B Mk I, koji su bazirali u sovjetskim zrakoplovnim bazama u Jagodniku pokraj Arhangelska, a sada su se vratili natrag u svoje matične baze u Škotskoj. Britanski bombarderi tipa Avro Lancaster B Mk I u međuvremenu opremljeni su novim motorima i olakšani skidanjem zadnjih kupola sa strojnicama, te oklopljenih ploča za zaštitu pilota, a ugrađeni su im i dodatni spremnici za gorivo. Nadnevka 29LIS1944 u operaciji kodnog imena 'Obviate' opetovano je napadnut KMS Tirpitz sa 29 britanskih bombardera tipa Avro Lancaster B Mk I. Jedna je bomba promašila svoj cilj, ali je probila oplatu KMS Tirpitza u duljini od oko 35 metara, pa je u njegov trup ušlo još više vode. Oštećene su mu lijeve osovine i jedno kormilo. Eksplozije bombi Tallboy izmijenile su i morsko dno zaljeva pa su sada plićaci mjestimično postali dublji. Tijekom napada oštećen je samo jedan bombarder koji se na kraju spustio u Švedsku. Nadnevka 12STU1944 u operaciji kodnog imena 'Cathecism' još jednom napadnut je KMS Tirpitz sa 32 bombardera tipa Avro Lancaster B Mk I iz sastava 9. i 617. Squadrona. Vrijeme je bilo na strani britanskih bombardera, bilo je vedro i sunčano, a njemački protuzrakoplovci nisu na vrijeme uključili uređaje za stvaranje umjetne magle. KMS Tirpitz hrabro se borio s napadačima i gađao ih je svojim najjačim topovima kalibra 380 mm, a svi ostali topovi, iako su djelovali, nisu imali dometa do bombardera. KMS Tirpitzu u pomoć su hrabro krenuli njemački zrakoplovi lovci tipa Focke Wulf Fw 190A i Messerschmitt Bf 109G iz sastava Jagdgeschwadera 5, ali ma Athumanunh ne može vjerovati! Njemački zrakoplovi lovci poslani su u krivom smjeru i nisu pronašli britanske bombardere. Tako je na kraju KMS Tirpitz, ta predivna i usamljena 'Polarna kraljica' doista, ostao sam na Svijetu žestoko napadan od protivničkih bombardera. Jedna je bomba pogodila KMS Tirpitz nešto malo lijevo od topničke kule B, a druga mu je probila oklop na lijevom boku, eksplodirala u lijevoj strojarnici i izazvala požar streljiva za topove kalibra 150 mm. Voda je preplavila lijevu i srednju kotlovnicu. Požar se ubrzo proširio na streljivo kule C. U 0950 KMS Tirpitz nagnuo se za oko 35 stupnjeva na lijevi bok i još se više stao naginjati. Zapovjednik broda zapovjedio je posadi da odmah napusti brod, a KMS Tirpitz naginjao se do 70 stupnjeva kada je to prestalo. No, nakon eksplozije streljiva u kuli C brod se nastavio okretati do 135 stupnjeva kada mu je nadgrađe dodirnulo muljevito dno. Poginulo je ukupno 971 mornara i svi časnici na zapovjednom mostu KMS Tirpitz, jer nakon pogotka njihova oklopna vrata više se nisu mogla otvoriti. Među časnicima koji su poginuli bio je i posljednji zapovjednik KMS Tirpitza kbb Robert Weber. Spasilo se 806 časnika, dočasnika i mornara, a još 82 spašena su krajnje požrtvovnom intervencijom njemačkih mornara s drugih brodova koji su ih oslobodili rezanjem trupa broda. Najviše su se isticali tijekom spašavanja svojih kolega upravo mornari s KMS Tirpitza koji su se hrabro vratili natrag na svoj brod nakon što se prevrnuo i u svojoj utrobi zarobio njihove kolege, a pomagali su im mornari s njemačkog broda radionice DKMS Huascaran. Uzrok prevrtanja bilo je 17 000 tona vode koja je ušla u brod nakon eksplozije streljiva topovske kule C. Tako je potopljen i posljednji njemački teški BB koji je služio na kraju izranjavan samo kao ploveća topnička bitnica.
Athumanunhov zaključak
Njemački bojni brodovi BB klase Bismarck KMS Bismarck i KMS Tirpitz bili su 1941. godine sigurno najjači takvi BB u Svijetu. Bili su izuzetno snažno naoružani, izuzetno brzi i izvrsno oklopljeni. No, temeljni nedostaci bile su im odvojene pomoćne topničke bitnice za protubrodsku i protuzračnu obranu. Najveći im je nedostatak izuzetno loša izvedba krme gdje je samo jedan pogodak mogao teško oštetiti oba kormila. Možda bi bilo bolje da su njemački BB umjesto 12 topova kalibra 150 mm i 16 topova kalibra 105 mm imali 20 protuzračnih topova kalibra 128 mm u zatvorenim kulama. Iako je doba velikih 'Raidera' nepovratno prošlo već tijekom 1942. godine britanska mornarica bila je prisiljena u svom sastavu držati dva do tri takva velika BB klase King George V i još jedan flotni nosač zrakoplova CVA koji su joj itekako bili potrebiti na drugim bojišnicama, a sve da otkloni opasnost koju su predstavljali njemački BB klase Bismarck. Naime, sukob s nepotopljivim i žilavim KMS Bismarckom ipak je predstavljao noćnu moru za britanske mornaričke časnike. To bi za sada bilo to o njemačkoj Kriegsmarine. Athumanunh ide dalje sa svojim tekstovima.

srijeda, 10.05.2006.

Pomorske bitke u II. Svjetskom ratu

Napadi zrakoplova iz sastava snaga FAA (Fleet Air Arm)

KMS Tirpitz tog trenutka štite ploveče protuzračne bitnice imena Nymphe i Thetis, kao i obalske protuzračne bitnice, ali nema lovaca zrakoplova tipa Messerschmitt Bf 109 G (Gustav) koji nisu mogli poletjeti iz Njemačke poradi vrlo lošeg vremena. Britanski pak zrakoplovi poletjeli su s nosača zrakoplova koji su bili na samo 120 km od Kaafjorda. Ti britanski zrakoplovi napali su KMS Tirpitz probojnim bombama težine 725 kg, rasprskavajućim i poluprobojnimbombama bombama težine 230 kg, te podmorničkim bombama težine 270 kg. Napadu britanskih bombardera prethodio je napad britanskih lovaca na njemačke obalske PZO bitnice. Razvila se bitka oko KMS Tirpitza koji je u međuvremenu stao puštati dimnu zavjesu koja je samo smetala i ometala njemačke protuzrakoplovce. Na kraju bitke KMS Tirpitz primio je 15 pogodaka bombi koje su ga teško oštetile. Oštećenja su opetovano bila katastrofalna: poginulo je 122 mornara i radnika koji su popravljali brod, a ranjeno je 316 časnika, dočasnika i mornara iz posade KMS Tirpitza (među ranjenima je i zapovjednik KMS Tirpitza kbb Hans Mayer – po Athumanunhu). U trup broda ponovno je prodrlo 875 tona vode, teško je oštećeno nadgrađe broda (ciljničke naprave i zapovjedni most), hangari za hidrozrakoplove i međupalubni prostori. Oštećen je i opskrbni njemački brod DMS Larsen, a potopljeni su i njemački brodovi lovci podmornica UJ (Uboot jäger) KMS Uj 1212 i KMS Uj 1218 te njemački trgovački brod DMS Dollrat. Nakon ovoga uslijedio je cijeli niz britanskih zračnih napada na KMS Tirpitz u operacijama kodno nazvanim 'Planet', 'Brawn', 'Tiger Claw', 'Mascot', no, one su sve završavale bezuspješno ili su morale biti prekinute poradi lošeg vremena, ili pak poradi PZO mjera koje su primijenili njemački protuzrakoplovci koji su štitili KMS Tirpitz. Ranjenog zapovjednika na KMS Tirpitzu u to doba mijenjao je prvi časnik kbb Wolf Junge. Tijekom kolovoza 1944. britansko zrakoplovstvo poduzelo je novi niz operacija protiv KMS Tirpitz kodno nazvanih 'Goodwood' (Athumanunh te britanske operacije raspoznaje po slijedećem: 'Goodwood I', 'Goodwood II', 'Goodwood III' i 'Goodwood IV'). Niti ova serija operacija nije donijela značajnije rezultati KMS Tirpitz primio je samo dva pogodka i pretrpio manja oštećenja. Njemačka podmornica KMSS U 354 (type VII) iznenada je 21KOL1944 napala iz dubine britanske eskortne nosače zrakoplova koji su provodili operacije 'Goodwood ' i torpedima oštetila nosač HMS Nabob i fregatu HMS Bickerton koja je kasnije poradi teških oštećenja morala biti potopljena. (Naime, britanske bombe koje su do tada bacali zrakoplovi nisu mogle probiti palubni oklop KMS Tirpitza, pa britanski stručnjaci prave novu bombu imena 'Tallboy' koju će nositi bombarderi tipa Avro Lancaster i koje će na kraju zapečatiti sudbinu KMS Tirpitza – po Athumanunhu)

utorak, 09.05.2006.

Pomorske bitke u II. Svjetskom ratu

Usamljena polarna kraljica

Eksplozije koje su odjeknule uz KMS Tirpitz teško su oštetile sam brod i posadu. Poginuo je jedan mornar, a 40 ih je ranjeno. Oštećenja na brodu bila su slijedeća: u trup je prodrlo oko 800 tona vode, topovske kule A i C od siline detonacije na trenutak su odbačene u zrak i potom natrag pale na svoja ležišta, ali se više nisu mogle okretati. Velika šteta nastala je na strojevima, generatorima, kotlovima i turbinama, a potpuno su uništeni kardanski ovjesi ciljničkih naprava. Samo jedan parni kotao ostao je neoštećen, pa je KMS Tirpitz postao nepomičan. Povratak na popravak u Njemačku nije bio provediv. Popravke na KMS Tirpitz uz nadljudske napore činila je sama posada uz pomoć njemačkih brodova radionica DKMS Neumark i Huascaran kojima se kasnije priključuju još i prijevozni njemački brod DKMS Pernambuco i putnički njemački brod DMS Monte Rosa na kojima su stanovali njemački stručnjaci za popravak ratnih brodova. KMS Tirpitz postao je operativno uporabljiv tek sredinom ožujka 1944. (međutim, 26PRO1943 potopljen je KMS Scharnhorst i KMS Tirpitz ostao je sam, usamljena i posljednja velika plovna jedinica njemačke Krigsmarine, pa KMS Tirpitz dobiva nadimak 'usamljena polarna kraljica' – po Athumanunhu) Do tog trenutka na KMS Tirpitz samo su dva topa u kuli B uporabiva, te još dva topa kalibra 150 mm. Uz KMS Tirpitza pristaju dvije njemačke plovne bitnice imena Lillian i Drott u namjeri da ga štite od napada britanskih brodova. Njemački zapovjednici boje se da će britanski BB HMS Dukeof York iznenada uploviti u Altenfjord i napasti nepomičnog i oštećenog KMS Tirpitza. (Upravo BB HMS Duke of York potopio je 26PRO1943 njemačku CA KMS Scharnhorst – po Athumanunhu) Uz požrtvovanost i nadljudske napore posada KMS Tirpitza tijekom siječnja popravila je još četiri topa kalibra 380 mm i još četiri kalibra 150 mm, a krajem ožujka osposobljeni su i brodski strojevi, pa je 'polarna kraljica' ponovno opasan protivnik, jer sada može manevrirati i gađati većim brojem topova. No, 'polarna kraljica' nikako nije ostavljena na miru, pa je tako 11VELJ1944 u Kaafjordu iznenada napadaju sovjetski bombarderi tipa Iljušin Il-4 iz sastava sovjetske 36. bombardersko zrakoplovne divizije (bombardirovočnaja aviacionnaja divizija). No, poradi izuzetno lošeg vremena od 15 sovjetskih bombardera samo su četiri 'Iljušina' pronašla KMS Tirpitz, a ni njihove bombe nisu pogodile KMS Tirpitz. Već 03TRA1944 u operaciji kodnog naziva 'Tungsten' KMS Tirpitz napadaju britanski zrakoplovi s flotnog nosača zrakoplova CVA HMS Victorious, te s eskortnih nosača zrakoplova CVE HMS Searcher, Emperor, Pursuer i Fencer, a sve ih predvodi britanski bojni brod BB HMS Anson kojim zapovijeda viceadmiral sir Henry Moore, a prate ga još tri britanske krstarice i pet razarača. Naime, britanski obavještajci otkrili su da se u Norveškoj nalazi samo 70-tak njemačkih lovačkih zrakoplova, pa je to kod britanskih zapovjednika izazvalo polemiku koliko kojih tipova zrakoplova treba sudjelovati u provedbi operacije. Na kraju je u operaciju uključeno: 12 zrakoplova tipa Barracuda Mk II iz sastava 830. Squadrona i 12 zrakoplova tipa Barracuda Mk II iz sastava 831. Squadrona koji su bazirali na nosaču zrakoplova HMS Furious. Tijekom napade narečene bombardere štitilo je 14 zrakoplova lovaca tipa Corsair iz 1834 i 1836 Squadrona s nosača zrakoplova HMS Victorious, te još po 10 lovaca tipa Gruman Hellcat Mk I iz 800. i 804. Squadrona s nosača HMS Emperor, 10 lovaca tipa Gruman Wildcat Mk V iz 881. i 896. Squadrona s nosača HMS Pursuer, te 10 lovaca tipa Gruman Wildcat Mk V iz 882. i 889. Squadrona s nosača HMS Searcher. Stari nosač zrakoplova HMS Furious nosio je 18 lovaca tipa Supermarine Spitfire F Mk III iz 801. i 880. Squadrona koji su imali zadaću zaštite brodova i nosača, a 12 zrakoplova tipa Fairey Swordfish Mk II iz 842. Squadrona koji je bazirao na eskortnom nosaču HMS Fencer imalo je zadaću protupodmorničke zaštite brodova i nosača koji su sudjelovali u provedbi operacije kodnog naziva 'Tungsten'.

ponedjeljak, 08.05.2006.

Pomorske bitke u II. Svjetskom ratu

Napadi ronilaca i džepnih podmornica na KMS Tirpitz

U međuvremenu britansko zapovjedništvo promijenilo je taktiku napada na KMS Tirpitz, pa su u napad poslana 'jahaća torpeda' tipa Chariot. Napad je izveden 25LIS1942 pod kodnim nazivom operacija 'Title'. Dva Chariota vukao je norveški ribarski brod Arthur s vojnom posadom, ali je pred samim ciljem puknulo čelično uže kojim je tegljen jedan od Chariota. Nakon toga Chariot je potonuo, a drugi Chariot povukao je poradi nejednakog oterećenja i brod Arthur pod valove. Posada se spasila i prebjegla u Švedsku, no, jedan član je uhvaćen i pod mučenjem priznao stvarne namjere Arthura. Nijemci su nakon toga povećali opreznost i budnost. KMS Tirpitz češće je mijenjao svoj položaj, a njemački ronioci svakog dana nadzirali su dno ispod broda. U UK nastavljen je razvoj većih diverzantski podmornica tipa X Craft. U međuvremenu posada KMS Tirpitza provodila je dodatna uvježbavanja i gađanja, a njegov dotadašnji zapovjednik kbb (Kapitän zur See) Karl Topp promaknut je u čin kontraadmirala, pa je na mjesto novog zapovjednika KMS Tirpitz nadnevka 22VELJ1943 došao kbb Hans Meyer. Nadnevka 11OŽU1943. KMS Tirpitz nakratko je isplovio do zaljeva Bogen, ali se već 24OŽU1943 vratio natrag u zaljev Altafjord. Nadnevka 06RUJ1943 KMS Tirpitz u pratnji KMS Scharnhorst iznenada je napao Saveznička uporišta na otoku Spitzbergen, a tu operaciju povijest ratova zapamtila je pod kodnim imenom 'Sizilien/Zitronella'. Blisku zaštitu KMS Tirpitzu i Scharnhorstu pružali su razarači iz sastava 4., 5. i 6. flotile (KMS Z 27, Z 29, Z 30, Z 31, Z 33, Erich Steinbrink, Karl Galster, Theodor Riedel i Hans Lody, na kojima je bila ukrcana i jedna njemačka bojna grenadira iz sastava 349. brigade grenadira. Borbena skupina koju je predvodio KMS Tirpitz u pratnji razarača KMS Karl Galster i Theodor Riedel iznenada i silovito je napala Adventsburg, rt Linne i savezničke vojnike na ulazu u Eisfjord, a borbena skupina koju je predvodio KMS Scharnhorst podupirala je djelovanje njemačke 5. flotile razarača koji su napali Longyerbin i Grummantsbyen. Njemačko brodovlje i grenadiri uništili su savezničke obalne bitnice, skladišta ugljena i raznog drugog ratnog doknadnog materijala, potpuno prekinula opskrbu vodom i strujom na Spitzbergenskom otočju i zarobila veliki broj savezničkih vojnika. Britanski ratni brodovi CA HMS Belfast, DD HMS Impulsive i SS HMSS Tantalus stigli su prekasno da bi pomogli svojim vojnicima na otočju. No, već 19LIS1943 američka CA37 USS Tuscaloosa u bliskoj pratnji jednog američkog i tri britanska razarača iskrcala je norveško pješaštvo koje je ponovno uspostavilo savezničke baze na narečenom otočju. Operacija protiv sovjetskih pomorskih uporišta Belušja i Jokange morala je biti odgođena, jer je za istu bilo potrebito oko 8 300 tona goriva, a kroničan nedostatak istog nije bio nadoknadiv za njemačko zapovjedništvo. Tako je KMS Lützov vračen na remont u Njemačku, a KMS Tirpitz i Scharnhorst ostali su sidriti u Norveškoj. Sada pak su Saveznici isplanirali operaciju kodnog imena 'Source' u namjeri da konačno potope KMS Tirpitz koji im je počeo zadavati previše glavobolje. Operaciju su trebale provesti britanske džepne podmornice tipa X craft. U napad su krenule slijedeće britanske džepne podmornice: X – 5, X – 6 i X – 7 sa zadaćom da polože mine ispod trupa KMS Tirpitz, X – 9 i X – 10 sa zadaćom da polože mine ispod trupa KMS Scharnhorst, te X – 8 sa zadaćom da polože mine ispod trupa KMS Lützov. Do norveške džepne podmornice teglile su ih britanske flotne podmornice HMSS Trasher, Truculent, Stubborn, Syrtis, Sceptre i Seanymph, a još dvije su plovile za njima u pričuvi HMSS Satyr i Sea Dog. Snimke o sidrenju njemačkih brodova prikupili su sovjetski piloti u izvidničkim zrakoplovima tipa Supermarine Spitfire PR Mk IV iz sastava sovjetske 118. samostalne izvidničke pukovnije (Otdjeljnyj razvjeditevaljnyj aviacionnyj polk), međutim i norveški pokret otpora stalno je prikupljao podatke o sidrenju njemačkih ratnih brodova. Tijekom tegljenja potonula je X – 9 s cjelokupnom posadom, a nešto kasnije puknulo je uže i na X – 8, no, posada je spašena. (X – 8 i X – 9 tegljene su starim tipom teglječih užeta, a ostale podmornice X tegljene su novim tipom užeta – po Athumanunhu). Tijekom napada na KMS Tirpitz podmornice X – 5 i X – 6 potopljene su njemačkim dubinskim bombama, a X – 7 položila je nekoliko mina ispod trupa KMS Tirpitza, da bi na kraju i ona bila potopljena. Ipak mine koje je položila X – 7 oštetile su KMS Tirpitz.

nedjelja, 07.05.2006.

Pomorske bitke u II. Svjetskom ratu

Nadnevka 02SRP1942 KMS Tirpitz isplovio je prema krstaricama KMS Admiral Scher i Admiral Hipper, a pratili su ga njemački razarači KMS Karl Galster, Friedrich Ihn, Hans Lody, Theodor Riedel, Richard Beitzen, Z 24, Z 27, Z 28, Z 29, te torpiljarke KMS T 5 i T 17. KMS Tirpitz sa svojom pratnjom napao je savezničke konvoje QP 13 i PQ 17 na putu za Murmansk i na povratku. Operacija je dobila kodno ime Rösselsprung. U napadu je trebala sudjelovati i KMS Lützow, ali se ona nasukala i morala se vratiti na popravak. Putem su se još tri njemačka razarača nasukala na norveške neoznačene grebene: KMS Hans Lody, Karl Galster i Theodor Riedel. Britanski Admiralitet u strahu od KMS Tirpitza i njegove plovne pratnje povukao je svu zaštitu konvoja (HMS Duke of York, USS Washington, HMS Victourios, HMS Cumberland i HMS Nigeria te još 14 razarača iz bliske zaštite), a brodovima iz konvoja PQ 17 zapovjeđeno je da se rasprše. Ovo je bilo gotovo idealno za njemačke podmornice koje su vrebale iz dubina, pa su one potopile 24 od 29 broda iz nesretnog konvoja PQ 17. Ukupno je potopljeno 142 695 BRT, a teret je bio: 3350 raznih vojnih vozila, 430 tenkova, 210 zrakoplova i 99 316 tona ratnog doknadnog materijala namijenjenog i itekako potrebitog sovjetskim postrojbama. To je dovelo i do prvih trzavica između SAD, UK i SSSR, pa su slijedeći konvoji isplovili tek u jesen, jer je UK u međuvremenu morala odvojiti dio svog brodovlja za operaciju kodnog naziva 'Pedestal' (opskrba Malte). KMS Tirpitz napala je sovjetska podmornica K 21, ali ga nije uspjela oštetiti. U međuvremenu je napad njemačkih krstarica krajem 1942. godine na saveznički konvoj JW 51B pretrpio neuspjeh, pa je bijesan 'betežnik' Hitler naredio raspremanje svih njemačkih bojnih brodova i krstarica. (tim gotovo suludim činom Hitler je itekako zaigrao na ruku Saveznicima – po Athumanunhu) No, u veljači 1943. na mjesto zapovjednika DKM dolazi admiral Karl Dönitz i on je uspio odvratiti teškom mukom 'betežnika' od svog suludog nauma.

subota, 06.05.2006.

Njemačka ratna mornarica

U – boot type IX – ukupna istisnina površinska 1120 t, a podvodna 1360 t, brzina plovidbe površinska 17 čvora, a podvodne 7,5 čvora, taktički doseg 16 500 m, dužina 77 m, širina 6,8 m, gaz 4,7 m, naoružanje: top kalibra 105 mm, 6 torpednih cijevi, max. dubina zarona 100 m, posada: 50 ČDM (časnik, dočasnik, mornar).
U – boot type Seehund (džepna podmornica) – ukupna istisnina površinska 15,2 t, a podvodna 16,5 t, brzina plovidbe površinska 8 čvora, a podvodne 5,5 čvora, taktički doseg 300 m, dužina 11,8 m, širina 2,0 m, gaz 1,85 m, naoružanje: 2 torpedne cijevi, posada: 3 + 1 (dočasnik, 2 mornara + ronilac).

Njemačka ratna mornarica

Podmornica (Unterseeboot, U – boot) – vrsta ratnog broda opremljenog za djelovanje na površini i ispod površine mora u zaronjenom stanju. Temeljna mu (joj) je zadaća borba protiv površinskih ratnih brodova i drugih podmornica, za vođenje podmorničkog rata protiv pomorskog prometa, iznenadnih napada na ciljeve na kopnu, polaganje mina, prevoženje i iskrcavanje pomorskih diverzanata, kao i za provedbu izvidničkih zadaća, te za opskrbu. (Podmornice istisnine manje od 100 tona nazivaju se džepne podmornice (Zwerg Unterseeboot), a zadaća im je napad na luke i sidrišta.
U – boot type VII – ukupna istisnina površinska 769 t, a podvodna 850 t, brzina plovidbe površinska 17 čvora, a podvodne 7,5 čvora, taktički doseg 10 000 m, dužina 67,2 m, širina 6,2 m, gaz 4,6 m, naoružanje: top kalibra 105 mm, 5 torpednih cijevi, max. dubina zarona 100 m, posada: 45 ČDM (časnik, dočasnik, mornar).

Odgovor na pitanje

Kad se vješto (po zapovjedi admirala Lütjensa – po Athumanunhu) izgubio u kišnom oblaku, dok je KMS Bismarck tukao britanske krstarice HMS Norfolk i Suffolk, 26SVI1941 KMS Prinz Eugen sastao se s njemačkim ratnim tankerom DMS Spichern i popunio svoje spremnike s gorivom. Zatim je do 01LIP1941 plovio i napokon uplovio u sigurnost francuske luke Brest. Već 02LIP1941 luku Brest napali su britanski ratni zrakoplovi i pogodili KMS Prinz Eugen (poginulo je 60 mornara, dočasnika i časnika). Od 11 VELJ1942 do 13VELJ1942 KMS Prinz Eugen plovi iz luke Brest (Francuska) u pratnji KMS Scharnhorst i KMS Gneisenau sa bliskom borbenom zaštitom 6 njemačkih razarača, kroz Engleski kanal prema Norveškoj (operaciji kodnog imena 'Kerber' napad na njemačke brodove u Engleskom kanalu – po Athumanunhu). Nadnevka 21VELJ1942 priključuje joj se teška krstarica CA KMS Admiral Scheer u norveškim vodama, te zajedno plove prema KMS Tirpitz.

petak, 05.05.2006.

Pomorske bitke u II. Svjetskom ratu

KMS Tirpitz isplovio je 06OŽUJ1942 u pratnji razarača KMS Z 25, Hermann Schoemann i Friedrich Ihn u smjeru sjevera sa zadaćom da napadne savezničke konvoje koji su nosili kodna imena PQ 12 i QP 8, no, nije ih otkrio. Na povratku KMS Tirpitz otkrila je britanska podmornica HMSS Seawolf i o tomu izvijestila nadređeno zapovjedništvo. Konvojima je odmah poslano dodatno zračno pojačanje, pa je KMS Tirpitza 09OŽUJ1942 napalo 12 britanskih torpednih zrakoplova tipa Fairey Albacore iz sastav 817. i 832. Squadrona koji su poletjeli s nosača zrakoplova HMS Victorious, a kojeg su sada već pratili britanski BB HMS Renown, jedna krstarica i 12 razarača. Napad torpednih zrakoplova na KMS Tirpiz posada je ubrzo otkrila i odgovorila snažnom protuzrakoplovnom paljbom. Dva britanska zrakoplova su srušena, a torpeda nisu pogodila i nanijela veću štetu na KMS Tirpitzu. No, KMS Tirpitz morao je potražiti sigurnost luke Trondheima, ali su njegovi razarači ipak potpili jedan sovjetski trgovački brod Iljora (2815 BRT) iz konvoja QP 8. (Interesantno je da su njemački mornari krivo identificirali britanske zrakoplove koji su ih napali. Naime, mislili su da je riječ o brzim Swordfishima, a ne o sporijim Albacore-ima s nosača zrakoplova – po Athumanunhu) Teška krstarica KMS Admiral Scheer imala je premalu brzinu i nije mogla borbeno pratiti KMS Tirpitza, pa je ista prebačena dalje na sjever gdje joj se kasnije priključila još jedna njemačka teška krstarica KMS Admiral Hipper. Tako su sada u području Trondheima ostali samo KMS Tirpitz i KMS Prinz Eugen. KMS Prinz Eugen još uvijek nije bio potpuno popravljen, pa tako nije bio spreman za plovidbu i borbeno osiguranje KMS Tirpiza. Britanski bombarderi tipa Halifax B Mk II, njih 33, napali su KMS Tirpitza tijekom noći 30. na 31. ožujak. Protuzrakoplovna obrana KMS Tirpitza srušila je šest britanskih zrakoplova, a ostali su se vratili u svoje baze ne oštetivši značajnije KMS Tirpitza. Nakon mjesec dana kasnije opet noću 27. na 28. travnja KMS Tirpitz napalo je 30 britanskih zrakoplova tipa Halifax B Mk II iz 4. skupine te još 11 teških bombardera tipa Avro Lancaster B Mk I iz 5. skupine, a obije skupine bile su iz sastava britanskog 97. Squadrona. Britanski zrakoplovi tom prilikom rabili su bombe i preinačene podmorničke mine Mk XIX naoružane hidrostatskim upaljačima koji su bili podešeni na dubine od 4, 5 m, a s namjerom da se aktiviraju ispod brodskog trupa gdje bi sigurno oštetili kormila i brodske vijke (propelere). Njemačka PZO srušila je četiri Halifaxa, a još dva su se poradi oštećenja morala prisilno prizemljiti u Norveškoj, te još jedan Avro Lancaster. Britanski zrakoplovi opetovali su napad 28. na 29. travanj i to s 21 zrakoplovom tipa Halifax i 12 Avro lancastera. Njemačka PZO oborila je tom prilikom 2 Halifaxa. Niti jedna bomba nije pogodila KMS Tirpitz, ali su bombe koje su njemački inženjerci deaktivirali na obali zabrinule njemačke zapovjednike. (Naime, bile su to do tada nepoznate mine koje su se bacale na kosine fjordova, da bi se potom kotrljale u more – po Athumanhunhu) Nakon ovih napada u pomoć KMS Tirpitzu dolazi njemačka teška krstarica KMS Lützow, jer je KMS Prinz Eugen morao na popravak u Njemačku. Međutim, britanski izvidnički zrakoplovi otkrili su KMS Lützow tijekom plovidbe i ona se morala skloniti u fjord Grimstad. Tako je tek 25SVIB1942 KMS Lützow stigla do mjesta na kojem ju je čekala KMS Admiral Scheer. No, to okupljanje ratnih brodova Njemačkoj nije baš donijelo veliku prednost jer je u Norveškoj vladalo kronično pomanjkanje goriva i brodovi su više bili na vezovima nego u bitkama. (U kopnenim spremnicima bilo je samo 11 000, a u plovećim tankerima brodovima još 25 000 tona pogonskog goriva, a to nikako nije bilo dostatno za dulje borbene operacije njemačkih brodova – po Athumanunhu) Britanci pak su se gotovo panično bojali nazočnosti KMS Tirpitza u Norveškoj, jer još uvijek im je u sjećanju ostala mučnina i napori kojim su jedva potopili KMS Bismarcka. Njihovu paniku i nemir pojačavalo je i to što sada ni KMS Tirpitza nikako nisu mogli potopiti, bez obzira što je više stajao nego plovio. Veliki strah kod Britanaca nastao je i 18LIPNJ1942 kada je iz Stockholma stiglo izvješće britanskog mornaričkog izaslanika da se Nijemci pripremaju na veliki napad u Norveškoj. Tako su svi konvoji koji su trebali ploviti za SSSR zadržani u lukama Islanda.

četvrtak, 04.05.2006.

Pomorske bitke II. Svjetskog rata

Operacije KMS Tirpitz u Norveškoj

Nakon potonuća KMS Bismarcka Hitler je zapovjedio da se svi veliki brodovi DKM prikupe u Norveškoj, pa su tako tijekom veljače 1942. godine BB KMS Scharnhorst i Gneisenau, te CA KMS Prinz Eugen krenuli uz pratnju DD iz sastava 5. flotile iz Francuske u Norvešku. Namjera je bila da njemački BB u polarnim morima napadaju savezničke konvoje na putu za luku Murmansk, a ujedno i štititi (prema Hitlerovoj zamisli 'njemačko sudbonosno područje') Norvešku. (Naime, njemačka tajna služba nasjela je na lažne informacije savezničke službe, pa je Hitler bio uvjeren da Saveznici planiraju iskrcavanje u Norveškoj – po Athumanhunhu) Tako je KMS Tirpitz bacio sidru u fjordu Faetten kod Trondheima zaštićen protutorpednim mrežama i maskiran prikrivnim mrežama uz obalu. Zrakoplovi RAF tipa Supermarine Spitfire PR Mk IV iz izvidničke postrojbe PRU 1 (Photographic Reconainssance Unit) otkrili su ga tek 23SIJE1942. Tako je prvi zračni napad britanskih bombardera na KMS Tirpitz izvelo tijekom noći 29. na 30. siječanj 7 teških bombardera iz 15. Squadrona tipa Short Stirling Mk I i 9 bombardera iz 76. Squadrona tipa Handley-Page Halifax Mk II Srs. Međutim samo je jedan zrakoplov uspio locirati KMS Tirpitza, ali se poradi nakupljenog leda na krilima nije mogao popeti na potrebitu visinu za bombardiranje, pa su se na kraju svi britanski zrakoplovi neobavljene zadaće vratili u svoje baze. Nadnevka 05VELJ1942 KMS Tirpitz se premjestio u zaljev Norvik, a 21VELJ1942 uz pratnju torpiljarki iz 2. flotile (T 5 i T 12) čekao se dolazak CA KMS Prinz Eugen i KMS Admiral Scheer kako bi se zajednički pripremili za provedbu operacije kodno nazvane 'Sportpalast'. No, njemačke pokrete brodova otkrio je britanski nosač zrakoplova HMS Victorious u pratnji teške krstarice HMS Berwick, pa su britanski torpedni zrakoplovi tipa Fairey Albacore iz 817. i 832. Squadrona napali njemačke teške krstarice. No, njemačke CA izbjegle su sve njihove napade. Ipak, jedna britanska podmornica vrebajući iz hladnih dubina, HMSS Trident, napala je KMS Prinz Eugen iznenada i teško joj oštetila krmu. (Oštećenje KMS Prinz Eugen bilo je gotovo isto kao i oštećenje KMS Bismarcka šest mjeseci ranije – po Athumanunhu) Ipak su njemački brodovi stigli do Trondheima i admiral Ciliax prešao je sa stožerom, s oštećene CA KMS Prinz Eugen, na BB Tirpitz.

srijeda, 03.05.2006.

Pomorske bitke II. Svjetskog rata

Operacija 'Polarnacht' – plovidba KMS Tirpitz prema Norveškoj

Nakon što su uništili njemački BB KMS Bismarck, a znajući da postoji još jedan BB iste klase imena KMS Tirpitz, britanski mornarički zapovjednici više nisu željeli ništa prepustiti slučaju, a najmanje su željeli da se opetuju problemi kakve su imali s KMS Bismarckom. Naime, samim svojim postojanjem KMS Tirpitz i da nije djelovao predstavljao je veliku opasnost po britansko brodovlje te su stoga uslijedili mnogobrojni napadi uključujući i napade džepnih podmornica. Bojni brod, brat blizanac KMS Bismarcka, KMS Tirpitz ušao je u operativnu uporabu njemačke Kriegsmarine 25VELJ1941., a dio njegove posade činili su mornari, dočasnici i časnici koji su preživjeli potonuće njemačke CA KMS Blücher izgubljene na ulazu u fjord Oslo tijekom njemačkog napada na Norvešku u proljeće 1940. godine. Bojni brod KMS Tirpitz početkom jeseni ušao je u sastav plovnog sastava kodno nazvanog 'Nordgruppe' njemačke Baltenflotte (Baltičke flote) pod zapovjedništvom viceadmirala Otta Ciliaxa. U sastavu 'Nordgruppe' bili su još: CA KMS Admiral Scheer, CL KMS Köln, Nürnberg, Emden i Leipzig, DD KMS Z 25, Z 26 i Z 27, te TB KMS T 2, T 5, T 7, T 8 i T 11. 'Nordgruppe' poslana je u Aalandsko more kao potpora Wehrmachtu tijekom osvajanja SSSR sa zadaćom neutralizacije sovjetske Baltičke flote koja je bazirala u Lenjingradu (St. Petersburg). Njemački ratni brodovi iz sastava 'Nordgruppe' usidrili su se u fjordu Foegloe u spremnosti da djeluju protiv sovjetskih ratnih brodova. Sovjetsko mornaričko zapovjedništvo protiv njemačke 'Nordgruppe' poslalo je u zapadni dio Finskog zaljeva podmornice M 95, M 98, S 4, Šč 303, Šč 311 i estonsku podmornicu Lembit. Međutim, napadi njemačkog zrakoplovstva tijekom 21. do 24. rujna uništili su i oštetili veliki broj brodova sovjetske Baltičke flote koji su sidrili u luci Kronštatu, pa više nije prijetila opasnost od prodora sovjetskih ratnih brodova u Baltičko more. Samim time 'Nordgruppe' povučena je, a KMS Tirpitz izdvojen je iz njezinog sastava, te je 25. rujna 1941. u pratnji krstarice KMS Admiral Scheer krenuo u Gotenhafen. Početkom 1942. godine KMS Tirpitz krenuo je u Norvešku praćen razaračima iz sastava 5. flotile (Zerstschrerflotile) u čijem se sastavu nalaze: KMS Richard Beitzen, Bruno Heineman, Paul Jacobi i Z 29. Ta plovidba kodno je nazvana 'Polarnacht'.

utorak, 02.05.2006.

Njemačko mornaričko zrakoplovstvo

Messerscmitt Bf 109 T Jäger – oznaka T označava palubnog lovca namijenjenog za polijetanje i slijetanje na nosač zrakoplova. Ostale značajke: motor Daimler-Benz DB601A snage 1175 KS, težina zrakoplova 1190 kg (max sa streljivom i gorivom 2665 kg), max brzina leta 560 km/h, krstareća brzina leta 466 km/h, taktički domašaj (odlazak + povratak s jednim punjenjem spremnika goriva) 660 km, dužina 8, 64 m, visina 2, 5 m, raspon krila 9, 87 m, naoružanje: 2 spregnuta topa MG FF sa 60 zrna po topu i 2 spregnute strojnice MG 17 kalibra 7, 9 mm sa 1000 metaka po strojnici.

Njemačko mornaričko zrakoplovstvo

Junkers Ju 87 C Stuka – oznaka C označava protubrodski zrakoplov s rasklopivim krilima namijenjen za baziranje na nosaču zrakoplova. Ostale značajke: motor Junkers Jumo 211Da snage 1400 KS, težina zrakoplova 4400 kg (max s bombama i gorivom 6600 kg), max brzina leta 314 km/h, krstareća brzina leta 190 km/h, taktički domašaj (odlazak + povratak s jednim punjenjem spremnika goriva) 320 km, dužina 11, 5 m, visina 3, 9 m, raspon krila 15 m, naoružanje: 2 spregnute strojnice (krilne) MG81 i jedna pomična (zadnja) strojnica MG81.

Njemačka ratna mornarica

Nosač zrakoplova (Flugzeugträger, CV, CVA – teški, CVL – laki, CVE – eskortni) – ratni brod opremljen s postrojenjima, instalacijama i uređajima za smještaj, održavanje i slijetanje zrakoplova.
KMS Graf Zeppelin – deplasman 33 600 tona, brzina plovidbe 33 čvora, ukupna pogonska snaga strojeva 200 000 KS, dužina 262, 5 m, širina 36, 5 m, gaz 8, 5 m, topničko oružje 16 topova 150 mm, 12 topova 105 mm, 22 topa 37 mm, ukupno 40 zrakoplova (18 zrakoplova Ju87C Stuka i 22 - Me 109 Jäger), 2 katapulta za zrakoplove. Drugi nosač zrakoplova brat blizanac KMS Graf Zeppelin nosio je ime KMS Petar Strasser. Nosači zrakoplova nikada nisu ušli u operativnu uporabu, jer je Hitler stalno 'kresao' budžet DKM dok napokon 1942. i nije potpuno zabranio program nosača zrakoplova.

ponedjeljak, 01.05.2006.

Athumanunhova promišljanja

KMS Graf Spee i njegov zapovjednik Langsdorff

Dakako, da je došlo do bitke između njemačkog KMS Graf Spee i tri britanska broda koji su stražarili na izlasku iz luke Motevidea (HMS Cumberland, HMS Ajax i HMS Achilles) Athumanunhu bi sve bilo mnogo jednostavnije objasniti. No, sada kada su se u bitku upleli oni drugi (ljigavci naziva ih Athumanunh) sve je puno kompliciranije. Iako njemački KMS Graf Spee nije bio operativno baš uporabljiv, ni britanski brodovi nisu imali na raspolaganju baš sve svoje topove. Da je došlo do noćnog boja nadmoć bi ipak bila najvjerojatnije na strani njemačkog broda. No, Lagsdorffu je zapovjeđeno da se ne upušta u borbu već da potopi svoj brod. Langsdorff je bio veliki zapovjednik, pravi mornarički časnik odgojen za more i bitke na njemu, pa je izabrao 60 časnika, dočasnika i mornara (ostale je prekrcao na njemački opskrbni brod Tacomu), sam bez pomoći peljara i tegljača pokrenuo je svoj brod i sigurno ga vodio prema mjestu za koje je odlučio da bude grob njegovom brodu. Mora da je bio to vrlo mučan i tužan trenutak za njemačke mornare, dočasnike i časnike koji su na brodu živjeli i koji su prema njemu sigurno osjećali ljubav kakva se rađa samo između broda i njegove posade. Ti ljudi morali su svoj voljeni brod izranjavati, jednostavno ga razoriti eksplozivom, izbaciti mu utrobu i zauvijek slomiti dušu, jer tako im je zapovjedio njihov zapovjednik. Athumanunh ne može čak ni zamisliti kako pak se u tom trenutku osjećao sam Langsdorff … kakve li su samo gorke misli i promišljanja tištile njega u tom užasnom trenutku, prije svršetka njegova broda kojim se ponosio. Langsdorff je imao ženu i djecu, majku i oca i veliki broj prijatelja u dalekoj mu domovini, pa jednostavno nikada ne bi više moga izaći im na oči i u njihovim očima vidjeti sumnju da je on zapravo bio kukavica, te umjesto sudbonosne bitke izabrao sraman uzmak i potapanje broda. Mornari, dočasnici i časnici koji su Langsdorffa vidjeli u tim trenucima bili su sigurni da je i njegova sudbina zapečaćena sudbinom broda, jer Langsdorff je postao samo svoja sjena. Langsdorf nije bio osvetoljubiv čovjek, nije bio pakostan, a o tome govori i mjesto koje je izabrao za potapanje svoga broda. Bilo je to mjesto van plovnih putova koji su vodili u luku Montevidea, a Langsdorff nije želio da njegov brod kada se pretvori u olupinu smeta drugim brodovima u plovidbi. Čak je zapovjedio da se i sidro baci kako kojim slučajem struje ne bi ipak odnijele olupinu nekamo gdje bi mogla smetati drugim brodovima. Kada je posao bio gotov barkasa sa Tacome stigla je po preostalu posadu broda, posljednji među njima brod je napustio Langsdorff, okrenuo se i pozdravio zastavu koju je po razmišljanjima Athumanunha možda tada i mrzio. Bio je to veliki kukasti križ koji je zebnjom ispunjavao srca tolikih britanskih pomoraca tijekom prošlih mjeseci. Točno u 2054 odjeknula je prva eksplozija, a vrijeme se nehotice poklopilo sa zalaskom sunca. Njemački mornari stajali su u stavu 'Pozor' i nacističkim pozdravom pozdravljali smrt svojega broda, svi su pozdravljali nacističkim pozdravom, ali ne i Langsdorff koji je u ovom satu svoje vlastite agonije ostao vjeran staroj tradiciji i starom vojničkom pozdravu. Bio je to pozdrav koji rabe samo časni i pošteni ljudi mnogo prije nego se pojavio onaj nametljivi 'betežnik' Hitler. Tko zna što bi se dogodilo da je umjesto Langsdorffa koji je bio plemenit i pošten mornarički časnik, KMS Graf Spee zapovijedao netko tko je bio nešto odlučniji, ali i ne obazriviji. Da je ta osoba ipak povela njemački brod u boj i k tome još pobijedila što se vrlo lako moglo dogoditi, Athumanunh neće niti pomišljati, ali Svijet bi tada izgledao možda drugačije, a nacistička vojnopomorska strategija sigurno bi se osmjelila, a britanska pak bi pretrpjela teške posljedice. No, to što se dogodilo, dogodilo se i valjda je tako moralo biti. Langsdorff je posljednji put okupio svoju posadu navečer 19PROS u argentinskom pomorskom arsenalu, održao im je posljednji oproštajni govor, najbližim časnicima podijelio svoje posebno drage osobne stvari i posljednji put se s njima rukovao. Potom je otišao u svoju sobu kao čovjek koji više ne želi ostati na ovom Svijetu, Athumanunh je uvjeren da je Langsdorff razmišljao o svojim dragim osobama, koje ga više neće vidjeti i kojima možda nikada neće biti jasno zašto je to učinio. No, za Langsdorffa kojem je zapovjeđeno da potopi svoj brod bez borbe, suprotno od njegove tradicije i uvjerenjima u kojima je odgojen, život 'kukavice' doista bio bi nepodnošljiv. U vrištećoj tišini noći Langsdorff je izvadio staru njemačku carsku mornaričku zastavu, njome se pokrio i ustrijelio se.
Bio je to kraj čovjeka odgojenog za pošteno ratovanje, za viteške bitke, čovjeka koji je uvijek iskazivao svoju najveću čovječnost kad god je to mogao, čak i uz vlastiti rizik i rizik za svoj broda i svoju posadu. Da je više Langsdorffa na Svijetu, Athumanunh je uvjeren da ratova nikada ne bi ni bilo. Pravi vojnici i ratnici samo su vjetar koji dođe i stvori povijest, ali oni nikada ne traju vječno. Nikada ti vojnici i ratnici nisu bili konstanta povijesti. Ratnike na kraju uvijek unište neratnici kojima ratnici posluže samo u propagandne svrhe i za vlastite probitke. Eto, zato Athumanunh te druge naziva ljigavcima i gnuša se i na samu pomisao na njih, a ovo svoje promišljanje što ga je ovdje napisao, samo je njegovo promišljanje s kojim se Vi dakako ne morate složiti. Odgovor je to koji je Athumanunh ostao dužan tijekom jednog od komentara, a sutra se vraća natrag na seriju o njemačkim brodovima iz II. Svjetskog rata.

<	svibanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!