Operacija Weiss – Zimska ofenziva
Situacija krajem 1942. godine na bojišnicama II. Svjetskog rata
Na sovjetsko-njemačkoj bojišnici i na afričkoj bojišnici armije Njemačke i Italije pretrpjele su teške poraze kod Staljingrada i El Alemeina. U Zapadnoj Africi (Alžir i Maroko) iskrcale su se svježe i dobro opremljene američke i britanske armije. Općenito i s vojničkog gledišta ratna se sreća okrenula i inicijativa je u rukama Saveznika. Njemački zapovjednici strahuju da bi se Savezničke armije mogle iskrcati na Balkanskom poluotoku i otvoriti novu bojišnicu itekako potrebitu armijama Sovjetskog Saveza koje su kod Staljingrada zaustavile njemačke armije, ali sada im treba pomoć američkih i britanskih armija koje pod žurno moraju otvoriti novu bojišnicu u Europi. Poradi svega toga narečenog, a kako je baš na Balkanskom poluotoku snažan otpor partizanskih postrojbi koje su zauzele veliki dio područja, tu pod žurno njemačke armije moraju nešto učiniti i osigurati si 'mekani trbuh' na kojim im prijeti opasnost po cijelu pozadinu svih bojišnica. Tako će tijekom slijedećih šest mjeseci poduzeti operaciju kodno nazvanu 'Weiss' ili u povijesti još zapamćenu i kao 'Zimska ofenziva'.
Plan Zimske operacije (Weiss)
Plan Zimske operacije kodno nazvane 'Weiss' osobno su isplanirali i izradili njemački zapovjednik za 'Jugoistok' general Lehr i zapovjednik talijanske 2. armije general Roata. Međutim, već u samom početku došlo je do razmimoilaženja u planiranju između narečenih generala, jer je talijanski general tražio da se u operacije uključe i četnici, a njemački je to odbijao. Na kraju su se ipak dogovorili i 03SIJ1943 u Rimu je usvojen i konačno dogovoren Plan Zimskih operacija, a detalji su razrađeni 09SIJ1943 u Zagrebu gdje je dogovoren i početak operacije 'Weiss' za 20SIJ1943. Operacija 'Weiss' trebala se odvijati u tri faze:
- prva faza kodno nazvana 'Weiss – 1' u kojoj je trebalo uništiti postrojbe partizanskih 1. hrvatskog (6. lička divizija, 7. banijska divizija i 8. kordunaška divizija) i 1. bosanskog (4. krajiška i 5. krajiška divizija) korpusa, te partizanske divizije Glavne operativne skupine (1. proleterska i 2. proleterska divizija, te 3. udarna divizija). Uništenje ovih partizanskih divizija trebalo je biti na području između Karlovca, Ogulina, Gospića, Knina, Bosanskog Petrovca, Sanskog Mosta i Gline.
- druga faza kodno nazvana 'Weiss – 2' u kojoj je trebalo nastaviti bojno djelovati na uništenju partizanskih postrojbi na području Bosanski Petrovac, Bosansko Grahovo, Livno, Jajce, Ključ i tako partizanskim odredima potpuno onemogućiti pristupe tajnim skladištima i partizanskim bolnicama koje su se nalazile na tim područjima.
- treća faza kodno nazvana 'Weiss – 3' u kojoj je trebalo provesti 'čišćenje' područja od preostalih partizanskih postrojbi koje bi eventualno izbjegle uništenju u prethodnim operacijama. U toj trećoj fazi njemački zapovjednici planirali su i potpuno razoružati četničke odrede, jer po uništenju partizana oni više ne igraju nikakvu značajnu ulogu.
U to vrijeme na području nekadašnje Jugoslavije nalazilo se oko 700 000 njemačkih i talijanskih vojnika, te ustaša, domobranskih vojnika i četnika. Za samu provedbu operacije 'Weiss' predviđeno je 90 000 vojnika, a glavna udarna snaga trebala je biti njemačka 7. SS divizija 'Prinz Eugen'. Ostale postrojbe koje su planom predviđene za sudjelovanje u operaciji bile su: 1) njemačke – 369. legionarska, 714. i 717. pješačka divizija i dijelovi 187. landschütz (grenadirska) divizija s oko 50 000 vojnika. 2) talijanske – divizije Re, Sasari, Lombardija, Bergamo i Murđe s oko 25 000 vojnika, te oko 10 000 ustaša i domobranskih vojnika i oko 2000 četnika. Potporu iz zraka pružat će im 150 njemačkih zrakoplova. Na drugoj strani nalazile su se partizanske postrojbe 1. hrvatskog korpusa (6. lička, 7. banijska i 8. kordunaška divizija) s oko 16 000 vojnika, 1. bosanskog korpusa (4. i 5. krajiška divizija) s oko 11 500 vojnika i Glavna operativna skupina (1. i 2. proleterska, te 3. udarna divizija) s oko 14 500 vojnika, dakle, ukupno oko 42 000 vojnika. Partizanske divizije mogle su računati i na partizansku 4. slavonsku diviziju koja je lako mogla priječi Savu i udariti po protivniku, ili pak mu ometati opskrbu i diverzijama nanositi gubitke i vezati na sebe određen broj postrojbi.
Post je objavljen 16.05.2006. u 21:42 sati.