Invazija otoka Leros – operacija Leopard
Napad (invazija) na grčki otok Leros godine 1943. bila je ujedno i posljednja učinkovita njemačka navala u Sredozemlju. Njemački Plan invazije otoka Leros, kodno nazvan 'Leopard' predviđao je provedbu u četiri faze: 1) zrakoplovima bombarderima neutralizirati protivničke obrambene položaje; 2) iskrcavanje na obalu otoka; 3) povezivanje iskrcanih skupina; 4) svladavanje britanskog garnizona i osvajanje cijelog otoka. No, operacija 'Leopard' provedbom je postala teža nego su njemački zapovjednici prvotno mislili. Što se zapravo dogodilo? Njemačko zrakoplovstvo Luftwaffe izvelo je više od tisuću naleta na otok, ali obalski topovi na otoku nisu onesposobljeni za djelovanje. U drugoj fazi opet je došlo do problema, naime, kao dan D određen je 12STU1943. U prvom valu napala je njemačka 1. bojna 2. padobranske pukovnije i satnija 'Brandenburžana'. Međutim kada su zrakoplovi stigli na mjesto iskakanja padobranaca isti su opozvani i vraćeni natrag. Pomorsko-desantna skupina kodno nazvana 'Zapadna bojna skupina' kretala se prema zaljevu Gurna, ali je naletjela na snažnu paljbu britanskih obalskih bitnica te je ista odbačena od zaljeva. Njemačka pomorsko-desantna skupina kodno nazvana 'Istočna bojna skupina' koja se kretala prema zaljevu Alinda uspjela je dokopati se obale i organizirati dva manja mostobrana. Padobranci su opetovano krenuli, ali su vrlo spori prijevozni zrakoplovi tipa JU – 52 uletjeli u snažnu britansku protuzrakoplovnu paljbu. Zonu iskakanja, odabrao ju je sam zapovjednik zračno-desantne jurišne skupine satnik Kühne, činio je mali pojas zemljišta između zaljeva Gurne i Alinde. No, baš tu branila se 2. bojna irskih Kraljevskih fizilira, a satnik Kühne to nije znao. Njemački padobranci iskočili su s vrlo male visine, pa iako iznenađeni jer su pali među irske strijelce, brzo su se snašli i zbunili irske strijelce. Njemački padobranci zauzeli su planinski prijevoj Rachi i tu se utvrdili. Sada pak je njemačka 'Istočna bojna skupina' naletjela na probleme. Naime, njezini obalni napadači iz pukovnije 'Brandenburg' iskrcali su se kod zaljeva Pandelia, a ostale postrojbe u zaljevu Alinda. Njemački vojnici bili su prisiljeni penjati se na okomiti kameni zid prema vrhu Appetici, no, samo ih je manji broj uspio stići do vrha. Njemačkim zapovjednicima nije preostalo ništa drugo nego da zatraže zračnu potporu, ali su njemački zrakoplovi koji su napali u prvom valu greškom pogodili vlastite vojnike. Drugi napadni val njemačkih zrakoplova bio je uspješniji, pa su uskoro 'Brandenburžani' napredovali prema planini. Prvi napad 'Brandenburžana' nije uspio, ali su se oni brzo preustrojili i opetovano napali britansku obalsku bitnicu na brežuljku Castle. Drugi napad 'Brandenburžana' bio je uspješan, ali ih je tijekom noći 12. na 13. studenog zasulo granatama britansko topništvo, pa nisu uspjeli zauzeti vrh Appetici. Sada je na svim dijelovima otoka situacija kod njemačkih postrojbi sređene te su one započele treću fazu operacije. Njemačka pojačanja iskrcala su se na otok Leros 13. studenog, a britanski vojnici 14. i 15. studenog poduzeli su niz protunapada. Međutim, strojnička paljba iz MG42 i topnička iz MB 81 mm slomila je britanske napade. Da su kojim slučajem britanski vojnici uspjeli povratiti grad St. Nicolu, u kojim je došlo do teških borbi 'prsa o prsa' između njemačkih i britanskih vojnika, njemačke postrojbe na otoku Lerosu bile bi uhvaćene u stupicu. No, njemački padobranci u očajničkoj borbi uspjeli su zadržati britanske vojnike. Njemački zapovjednici plašili su se da bi operacija mogla izgubiti zamah, pa je 16STU1943 na otok Leros iskrcana i 3. bojna 1. brandenburške pukovnije, a time je počela i četvrta završna faza njemačke invazije otoka Leros. Brandenburžani su odmah po iskrcavanju krenuli u napad i zauzeli sve uzvisine južno od grada Leros, a slijedećeg dana napali su i britansko zapovjedno mjesto koje se nalazilo na vrhu Meraviglia. Osvajanjem britanskog ZM oko 1500 17STU1943 završena je operacija 'Leopard'.
Post je objavljen 13.05.2006. u 20:12 sati.