KMS Tirpitz isplovio je 06OŽUJ1942 u pratnji razarača KMS Z 25, Hermann Schoemann i Friedrich Ihn u smjeru sjevera sa zadaćom da napadne savezničke konvoje koji su nosili kodna imena PQ 12 i QP 8, no, nije ih otkrio. Na povratku KMS Tirpitz otkrila je britanska podmornica HMSS Seawolf i o tomu izvijestila nadređeno zapovjedništvo. Konvojima je odmah poslano dodatno zračno pojačanje, pa je KMS Tirpitza 09OŽUJ1942 napalo 12 britanskih torpednih zrakoplova tipa Fairey Albacore iz sastav 817. i 832. Squadrona koji su poletjeli s nosača zrakoplova HMS Victorious, a kojeg su sada već pratili britanski BB HMS Renown, jedna krstarica i 12 razarača. Napad torpednih zrakoplova na KMS Tirpiz posada je ubrzo otkrila i odgovorila snažnom protuzrakoplovnom paljbom. Dva britanska zrakoplova su srušena, a torpeda nisu pogodila i nanijela veću štetu na KMS Tirpitzu. No, KMS Tirpitz morao je potražiti sigurnost luke Trondheima, ali su njegovi razarači ipak potpili jedan sovjetski trgovački brod Iljora (2815 BRT) iz konvoja QP 8. (Interesantno je da su njemački mornari krivo identificirali britanske zrakoplove koji su ih napali. Naime, mislili su da je riječ o brzim Swordfishima, a ne o sporijim Albacore-ima s nosača zrakoplova – po Athumanunhu) Teška krstarica KMS Admiral Scheer imala je premalu brzinu i nije mogla borbeno pratiti KMS Tirpitza, pa je ista prebačena dalje na sjever gdje joj se kasnije priključila još jedna njemačka teška krstarica KMS Admiral Hipper. Tako su sada u području Trondheima ostali samo KMS Tirpitz i KMS Prinz Eugen. KMS Prinz Eugen još uvijek nije bio potpuno popravljen, pa tako nije bio spreman za plovidbu i borbeno osiguranje KMS Tirpiza. Britanski bombarderi tipa Halifax B Mk II, njih 33, napali su KMS Tirpitza tijekom noći 30. na 31. ožujak. Protuzrakoplovna obrana KMS Tirpitza srušila je šest britanskih zrakoplova, a ostali su se vratili u svoje baze ne oštetivši značajnije KMS Tirpitza. Nakon mjesec dana kasnije opet noću 27. na 28. travnja KMS Tirpitz napalo je 30 britanskih zrakoplova tipa Halifax B Mk II iz 4. skupine te još 11 teških bombardera tipa Avro Lancaster B Mk I iz 5. skupine, a obije skupine bile su iz sastava britanskog 97. Squadrona. Britanski zrakoplovi tom prilikom rabili su bombe i preinačene podmorničke mine Mk XIX naoružane hidrostatskim upaljačima koji su bili podešeni na dubine od 4, 5 m, a s namjerom da se aktiviraju ispod brodskog trupa gdje bi sigurno oštetili kormila i brodske vijke (propelere). Njemačka PZO srušila je četiri Halifaxa, a još dva su se poradi oštećenja morala prisilno prizemljiti u Norveškoj, te još jedan Avro Lancaster. Britanski zrakoplovi opetovali su napad 28. na 29. travanj i to s 21 zrakoplovom tipa Halifax i 12 Avro lancastera. Njemačka PZO oborila je tom prilikom 2 Halifaxa. Niti jedna bomba nije pogodila KMS Tirpitz, ali su bombe koje su njemački inženjerci deaktivirali na obali zabrinule njemačke zapovjednike. (Naime, bile su to do tada nepoznate mine koje su se bacale na kosine fjordova, da bi se potom kotrljale u more – po Athumanhunhu) Nakon ovih napada u pomoć KMS Tirpitzu dolazi njemačka teška krstarica KMS Lützow, jer je KMS Prinz Eugen morao na popravak u Njemačku. Međutim, britanski izvidnički zrakoplovi otkrili su KMS Lützow tijekom plovidbe i ona se morala skloniti u fjord Grimstad. Tako je tek 25SVIB1942 KMS Lützow stigla do mjesta na kojem ju je čekala KMS Admiral Scheer. No, to okupljanje ratnih brodova Njemačkoj nije baš donijelo veliku prednost jer je u Norveškoj vladalo kronično pomanjkanje goriva i brodovi su više bili na vezovima nego u bitkama. (U kopnenim spremnicima bilo je samo 11 000, a u plovećim tankerima brodovima još 25 000 tona pogonskog goriva, a to nikako nije bilo dostatno za dulje borbene operacije njemačkih brodova – po Athumanunhu) Britanci pak su se gotovo panično bojali nazočnosti KMS Tirpitza u Norveškoj, jer još uvijek im je u sjećanju ostala mučnina i napori kojim su jedva potopili KMS Bismarcka. Njihovu paniku i nemir pojačavalo je i to što sada ni KMS Tirpitza nikako nisu mogli potopiti, bez obzira što je više stajao nego plovio. Veliki strah kod Britanaca nastao je i 18LIPNJ1942 kada je iz Stockholma stiglo izvješće britanskog mornaričkog izaslanika da se Nijemci pripremaju na veliki napad u Norveškoj. Tako su svi konvoji koji su trebali ploviti za SSSR zadržani u lukama Islanda.
Post je objavljen 05.05.2006. u 20:17 sati.