Art of Railways

srijeda, 20.08.2008.

SPAM ili poučni mailovi

Kad sam tek počeo raditi u „direkciji HŽ-a“ stariji željezničari su znali reći da je u vrijeme Austrougarske željeznica bila bolja i da se je na svaki pristigli predmet ili dopis moralo odgovoriti u roku tri dana a da to danas nije tako i da se zna desiti da se neki predmeti spreme u ladice i mjesecima ne diraju. Tako je to pilo prije petnaestak godina kad još nije bilo računala. Danas je ipak nešto drugačije. Veliki dio komunikacije ide e-mailom. No tu je svim razlikama kraj – višegodišnja praksa da se predmete sprema u ladicu nastavila se je i nakon „informatizacije“ poduzeća. Rijetko tko odgovara na službeno upućeni mail. Ali zato, osim službenih dokumenata preko mailova dolaze različite prezentacije, filmići i slične zabavne stvari. Odnos je negdje 1:10, bar kod mene. Nekakva nepisana pravila kažu da je na neki način zabranjeno slanje takvih stvari i to i više razloga: veliki su i zauzimaju prostor u komunikacijskim kanalima, zaposlenici se trebaju baviti poslom a takvi sadržaji im odvlače pažnju pa i upitan je sam njihov sadržaj. Nedavno sam dobio jedan takav mail pod nazivom 7% - poučno. Bio je slijedećeg sadržaja:
Jednog je Dana Svetac imao priliku popričati S Bogom te Ga upita: „Gospodine, bilo bi mi zadovoljstvo znati kako izgleda PakaoiI Raj.“. Bog odvede sveca do dvaju vrata. Otvori jednu do dvaju vrata i dozvoli mu da pogleda unutra. Na sredini sobe, stajao je veliki okrugli STOL. Na sredini stola, nalazila se velika posuda, s jako finom i mirišljavom hranom. Svetac osjeti kako mu naviru sline na usta. Osobe koje su sjedile za stolom bile su izrazito mršave, ljubičaste boje i bolesnog izgleda. Izgledali su svi izgladnjelo. Imali su žlice s jako dugačkim drškama koje su bile pričvršćene na njihove ruke. Svi su mogli dohvatiti tanjur s hranom i uzeti malo, no kako je drška žlice bila duža do njihove ruke, nisu mogli staviti hranu u usta. Sveti se čovjek stresao na sam pogled njihovog jada i njihovih patnji. Bog reče: „Upravo si vidio pakao.“. Bog i čovjek se uputiše prema drugim vratima. Bog otvori druga vrata. Scena koju je čovjek ugledao bila je identična prethodnoj. Bio je tu veliki okrugli STOL, posuda prepuna fine hrane, koja mu je opet natjerala slinu na usta. Osobe za stolom su isto imale žlice dugih dršaka. No ovaj su put, osobe bile dobro nahranjene i sretne te su razgovarale međusobno zadovoljno se smješkajući. Sveti čovjek reče Bogu: „Ne razumijem!“. „Jednostavno je,“ odgovori Bog „sve ovisi o jednoj vještini. Oni su naučili hraniti jedne druge dok drugi NE misle na ništa osim na sebe same.“
Ova pričica jako me je podsjetila na željeznicu – i mi smo veliki stol bogat hranom a da smo uz njega svi gladni i bolesni. Jedinstveno željezničko poduzeće podijeljeno je na holding društvo, četiri poduzeća osnovne djelatnosti i više od 10 ovisnih društava sporedne djelatnosti i nikako da naučimo - ako želimo trajati u budućnosti trebamo međusobno usko surađivati. Vjerojatno je i stvaranje kvalitetnog komunikacijskog i informacijskog sustava jedan od preduvjeta za približavanje i razumijevanje.
Nedavno je u Lideru bio članak o tome kako bi se trebali pisati službeni mailovi i to me je obradovalo. To je znam da nismo jedini koji smo zaboravili komunicirati pa bi se moglo reći i da za željezničare ima još šanse – kako da dobivaju povratne informacije na službene mailove tako i da sadržaji budu u okvirima određene poslovne kulture. Do tada ću se veseliti privatnim i poučnim sadržajima koji mi svakodnevno stižu.

ponedjeljak, 18.08.2008.

Mjerenje je umjetnost i odgovornost

Odlazak na godišnji odmor uvijek dobro dođe, kako radi oporavak tako i radi nakupljanja snage. Tu se naravno javlja pitanja, a gdje ići i kako vrijeme odmora provesti. Ja sa svojom obitelji već drugu godinu za redom idem na udaljeni u malo mjesto na otoku Jadranskog mora. Nema tu nekog noćnog života i sve se svodi na kupanje u moru i druženje s prijateljima. Što je dobro, nađe se vremena i za pročitati poneku knjigu ali i za razmišljanje o rješenjima nekih većih obaveza koje nismo imali snage rješavati prije.
Tako sam i sam zaključio da imam dosta bilješki i materijala o željeznici koje sam skupljao kroz godine rada i studiranja koje bi trebalo na neki način grupirati i ocijeniti njihovu stvarnu vrijednost. Postaviti određeni koordinati sustav kako bih se lakše u svemu snalazio. I kad je to najbolje početi raditi nego kad je čovjek napunio baterije i skupio volju za dalje. Kad sam napisao skupiti volju, prvenstveno sam mislio na to kakav bi trebao biti moj doprinos poslu kojim se bavim. Kad više razmislim dalek je put i velik je posao od materijala i iskustva kojeg sam stekao do stvarno i kvalitetnog doprinosa. Tako sam i došao na ideju o otvaranju bloga s temama o željeznici gdje ću s jedne strane stavljati različita svoja razmišljanja, pitanja i lutanja a s druge strane možda dobiti i poneki odgovor.
U svakom slučaju, jedno od lutanja i traženja odnosi se i na definiranje koordinatnog sustava za snalaženje s različitim željezničkim područjima. Kako ih podijeliti? Kako ih grupirati? Ako se krene od organizacijskih podjela željezničkim poduzećima mogao bih doći u određenu zamku nepravilnog grupiranja. Ako se krene od podjele na željezničku infrastrukturu, željeznička vozila te tehnološke procese i radnike mogao bih doći do ograničenog prostora istraživanja. Ako krenem istraživati druge europske željeznice ni tamo nema nekog jasnog pravila. I tako sam na kraju odlučio pokušati raditi odnose između struka koje imaju značajnu ulogu u cjelokupnom željezničkom sustavu: prometna, ekonomska, građevinska, elektrotehnička, strojarska, pravna…
Željeznički promet je prihvatljiv kada vlakovi voze na dugačkim relacijama i kada im je popunjenost velika a mi smo mala država s malim tržištem i ne pomaknemo li se s mjesta budućnost nam nije nešto svijetla. I tu se sad opet vraćam na malu plažu u malom mjestu na otoku Jadranskog mora. Granice plaže jasno su zacrtane – s jedne strane obalom a s druge strane nevidljivom granicom koja nas spaja sa barkama i motornim čamcima. I tu se ponovo postavlja pitanje gdje ići na more i kako provesti odmor… Da li tražiti nove plaže koje ćemo samo ukratko upoznati? Da li se odlučiti za upoznavanje drugih otočića u blizini paže? Da li se posvetiti upoznavanju podmorskog svijeta? Da li se posvetiti upoznavanju novih prijatelja i druženju uz popodnevnu kavicu, bevandu ili roštilj? Kad sam razmišljao o blogu prvo sam se pitao kome bi uopće tema željeznice mogla biti zanimljiva ali boreći se s pijeskom na plaži pomislio sam i ta naša željeznica ja kao malo mjesto na nekom otoku Jadranskog mora – ako ga samo površno upoznamo brzo će nam dosaditi ali ako ćemo ga svake slijedeće godine istraživati i upoznavati u nekom svijetu veselit ćemo se još godinama odlascima tamo.
Uspijem li napraviti neki svoj koordinati sustav za mjerenje željezničkog sustava mogao bi to jednog dana biti doprinos poslu kojim se bavim. Uspijem li koga svojim pisanjem zainteresirati za željeznicu koju se ne može vidjeti samo površinski na peronu ili u vlaku mogla bi to biti umjetnost željeznice.

	kolovoz, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Lipanj 2014 (8)
Travanj 2013 (10)
Srpanj 2012 (6)
Svibanj 2012 (1)
Veljača 2012 (3)
Studeni 2011 (1)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (4)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (3)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (2)