Art of Railways

srijeda, 20.08.2008.

SPAM ili poučni mailovi

Kad sam tek počeo raditi u „direkciji HŽ-a“ stariji željezničari su znali reći da je u vrijeme Austrougarske željeznica bila bolja i da se je na svaki pristigli predmet ili dopis moralo odgovoriti u roku tri dana a da to danas nije tako i da se zna desiti da se neki predmeti spreme u ladice i mjesecima ne diraju. Tako je to pilo prije petnaestak godina kad još nije bilo računala. Danas je ipak nešto drugačije. Veliki dio komunikacije ide e-mailom. No tu je svim razlikama kraj – višegodišnja praksa da se predmete sprema u ladicu nastavila se je i nakon „informatizacije“ poduzeća. Rijetko tko odgovara na službeno upućeni mail. Ali zato, osim službenih dokumenata preko mailova dolaze različite prezentacije, filmići i slične zabavne stvari. Odnos je negdje 1:10, bar kod mene. Nekakva nepisana pravila kažu da je na neki način zabranjeno slanje takvih stvari i to i više razloga: veliki su i zauzimaju prostor u komunikacijskim kanalima, zaposlenici se trebaju baviti poslom a takvi sadržaji im odvlače pažnju pa i upitan je sam njihov sadržaj. Nedavno sam dobio jedan takav mail pod nazivom 7% - poučno. Bio je slijedećeg sadržaja:
Jednog je Dana Svetac imao priliku popričati S Bogom te Ga upita: „Gospodine, bilo bi mi zadovoljstvo znati kako izgleda PakaoiI Raj.“. Bog odvede sveca do dvaju vrata. Otvori jednu do dvaju vrata i dozvoli mu da pogleda unutra. Na sredini sobe, stajao je veliki okrugli STOL. Na sredini stola, nalazila se velika posuda, s jako finom i mirišljavom hranom. Svetac osjeti kako mu naviru sline na usta. Osobe koje su sjedile za stolom bile su izrazito mršave, ljubičaste boje i bolesnog izgleda. Izgledali su svi izgladnjelo. Imali su žlice s jako dugačkim drškama koje su bile pričvršćene na njihove ruke. Svi su mogli dohvatiti tanjur s hranom i uzeti malo, no kako je drška žlice bila duža do njihove ruke, nisu mogli staviti hranu u usta. Sveti se čovjek stresao na sam pogled njihovog jada i njihovih patnji. Bog reče: „Upravo si vidio pakao.“. Bog i čovjek se uputiše prema drugim vratima. Bog otvori druga vrata. Scena koju je čovjek ugledao bila je identična prethodnoj. Bio je tu veliki okrugli STOL, posuda prepuna fine hrane, koja mu je opet natjerala slinu na usta. Osobe za stolom su isto imale žlice dugih dršaka. No ovaj su put, osobe bile dobro nahranjene i sretne te su razgovarale međusobno zadovoljno se smješkajući. Sveti čovjek reče Bogu: „Ne razumijem!“. „Jednostavno je,“ odgovori Bog „sve ovisi o jednoj vještini. Oni su naučili hraniti jedne druge dok drugi NE misle na ništa osim na sebe same.“
Ova pričica jako me je podsjetila na željeznicu – i mi smo veliki stol bogat hranom a da smo uz njega svi gladni i bolesni. Jedinstveno željezničko poduzeće podijeljeno je na holding društvo, četiri poduzeća osnovne djelatnosti i više od 10 ovisnih društava sporedne djelatnosti i nikako da naučimo - ako želimo trajati u budućnosti trebamo međusobno usko surađivati. Vjerojatno je i stvaranje kvalitetnog komunikacijskog i informacijskog sustava jedan od preduvjeta za približavanje i razumijevanje.
Nedavno je u Lideru bio članak o tome kako bi se trebali pisati službeni mailovi i to me je obradovalo. To je znam da nismo jedini koji smo zaboravili komunicirati pa bi se moglo reći i da za željezničare ima još šanse – kako da dobivaju povratne informacije na službene mailove tako i da sadržaji budu u okvirima određene poslovne kulture. Do tada ću se veseliti privatnim i poučnim sadržajima koji mi svakodnevno stižu.

	kolovoz, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Lipanj 2014 (8)
Travanj 2013 (10)
Srpanj 2012 (6)
Svibanj 2012 (1)
Veljača 2012 (3)
Studeni 2011 (1)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (4)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (3)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (2)