Art of Railways

srijeda, 29.06.2011.

Autoritet sile nasuprot autoritetu znanja

Nedavno sam doživio neobičnu situaciju…. Sjedio sam za stolom gdje je starija osoba jednom osnovnoškolcu naredila da mu donese rum. Iako se je taj osnovnoškolac protivio tome ta starija osoba je ostala ustrajanja u svojim naredbama pa čak i s dozom drskosti i sile. Čak sam i ja bio ponuđen ako želim popiti rum. Rekao sam da sam veliki protivnik toga da se maloljetnu djecu šalje bilo po alkohol, bilo po cigarete stoga što ako se netko želi trovati neka to radi sam za sebe. Na to je bila još veća količina sile inzistirajući da mu osnovnoškolac i natoči punu čašu ruma.
Taj doživljaj me je podsjetio kad sam radio na izradi tehničkog plana u operativi. Imao sam nekoliko svojih pravila rada. Sve sam tablice složio u MS Excelu (u to vrijeme rijetko je tko imao računalo a kamoli znao na njemu nešto raditi) te sam podatke izravno ubacivao u posložene tablice. Drugo pravilo je bilo da bih prvog u mjesecu dolazio najkasnije u 7 sati na posao jer tad sam mogao telefonom dobiti sve u područnim operativama i za sat vremena skupit sve podatke. Na taj način sam skratio izradu tehničkog plana sa mjesec i pol dana na sedam dana. Stariji kolega koji je taj posao prije mene radio znao je na to često prigovarati bojeći se da bi se to radno mjesto tako moglo ugasiti i postati bespotrebno. I koliko god mu pokušavao objasniti da bi inženjerski posao treba biti tumačenje pokazatelja iz tehničkog plana a ne unos podataka bio je jako uporan. Najduže mi je u sjećanju ostao jedan od savjeta koji se je odnosio na javljanje na telefon – nikad se odmah ne javljaj jer će ljudi misliti da ništa ne radiš a i ako te baš treba nazvat će te ponovo.
Koliko god vjerujući da je i u jednom i u drugom primjeru bila dobra namjera prenošenja nekih praktičnih znanja iz vlastitih iskustava ta znanja nikako nisu korisna. Mogao bih čak ustvrditi da je svaki mladi željezničar na desetke ovakve situacija prišao u prvih pet godina rada – naravno s dodatkom ovi mladi danas nemaju pojma o ničemu.
Dok se ne nađe sustavno rješenje za argumentirano znanje na željeznici neće biti poželjni mladi stručnjaci i vladat će autoritet sile.

srijeda, 08.06.2011.

SELCAT, ILCAD i ostalo zanimljivosti vezane uz željezničko cestovne prijelaze

Zadnjih dana dosta željezničkih portala prati aktivnosti oko Međunarodnog dan svjesnosti o opasnostima na željezničko cestovnim prijelazima (ILCAD - International Level Crossing Awareness Day). Sjetih se tako svojeg nastupa u radijskoj emisiji upravo na temu sigurnosti na željezničko cestovnim prijelazima u kojoj sam sudjelovao s kolegom iz HAK-a. U nekoliko navrata smo i jedan i drugi u emisiji spominjali projekt SELCAT – Safer European Level Crossing Appraisal and Technology, i na taj način hvalili rješenja koja se koriste u većini zemalja Europske unije.. Cijela emisija išla je iz toga razloga prilično nespretno i nisam baš ponosan na taj nastup. Ali što je tu je, ekipa na drugom programu Hrvatskog radija bila je super, izbor glazbe bio je super, tako da je ostalo samo sačekati reakcije iz okruženja. Nije dugo trebalo. Na putu prema nazad nazvao me je stari prijatelj i upitao: „Hej, tu sam na prijelazu i sad ne znam da li smijem preko pruge ili moram čekati dok uđemo u Europsku uniju!?“ Naravno šalio se je, ali u svakoj šali ima i puno istine. Uvijek se nameće pitanje, da li smo mi toliko nesposobni da uvijek tražimo rješenja negdje dalje ili je to sve po malo kriva percepcija. Sutrašnji Međunarodnog dan svjesnosti o opasnostima na željezničko cestovnim prijelazima dobra je prilika za napraviti pregled aktivnosti vezanih uz željezničko cestovne prijelaze.
Nazivlje. Sam naziv željezničko cestovni prijelaz (u ravnini) otvara niz nepoznanica. Do nedavno je kratica ŽCPR najčešće bila korištena i označavala je željezničko cestovni prijelaz u ravnini. Izmjenom odredbi u ministarskim aktima propisano je da se željezničko cestovni prijelazi u ravnini jednostavnije nazivaju željezničko cestovni prijelazi. I danas je moguće pronaći različiti načini kratica: i ŽCPR i ŽCP pa čak i CP. Dodatno je ovdje važno napomenuti englesku verziju naziva koja se najčešće koristi: level crossing, što bi se moglo prevesti kao prijelaz u ravnini. Nema naglaska da je željezničko cestovni već samo u ravnini. Zašto je to važno? Zato što se ponegdje može čuti da je potrebno zaustaviti željeznički promet kako bi cestovni imao prednost što je potpuno pogrešna percepcija o sigurnosti željezničko cestovnih prijelaza.
Statistika. Iako je u preko 95% nesreća na željezničko cestovnim prijelazima odgovornost sudionika u cestovnom prometu u javnosti je općenito stajalište da je željeznica ta koja je u najvećoj mjeri odgovorna. Zašto je tome tako? Ima tu još par zanimljivih statističkih brojki. Izvanredni događaji na željezničko cestovnim prijelazima ukupno učestvuju u preko 40% ozbiljnih nesreća i preko 20% nesreća u željezničkom prometu i stoga je opravdano da se na ŽCP-e gleda kao na crne točke željezničkog prometa i željeznička poduzeća im posvećuju veliku pozornost. S druge strane je zanemariv postotak nesreća na željezničko cestovnim prijelazima u ukupnom broju prometnih nesreća u cestovnom prometu ali su posljedice šesto puta katastrofalne (usmrćenja osoba, teže ozljeđivanje osoba, velika materijalna šteta) i stoga privlače veću pozornost od drugim prometnih nesreća u cestovnom prometu. Kada je već statistika u pitanju važno je naglasiti da je nemoguće izjednačiti statističke pokazatelje koji se vode u željezničkom prometu i u cestovnom prometu, niti će ih se moći izjednačiti stoga što postoje opravdane i logične različitosti u odredbama Zakona o sigurnosti u cestovnom prometu i u odredbama Zakona o sigurnosti u željezničkom prometu. Ali nema razloga da se na jednom mjestu ne povežu i jedni i drugi statistički pokazatelji. Zašto je to potrebno? Takvi statistike i analize bile bi kvalitetnija podloga za donošenje mjera unaprjeđenja sigurnosti i te različitih preventivnih aktivnosti.
Informacije. Najveći broj i najznačajnije informacije o nesrećama na željezničko cestovnim prijelazima upravo su iz područja željezničkog prometa. Željeznička poduzeća imaju najkvalitetniju bazu podataka o željezničko cestovnim prijelazima. Ali ni takva baza podataka ne zadovoljava potrebe suvremenog pristupa usmjerenog sustavnom unaprjeđenju sigurnosti željezničkog prometa. Neki od elementa koje je potrebno uključiti u bazu podataka o željezničko cestovnim prijelazima su: povezivanje investicijskim ulaganjima i drugim aktivnostima (npr. ukidanje željezničkih prijelaza) s podacima o izvanrednim događajima na željezničko cestovnim prijelazima, zatim nužno je uključiti informacije o cestovnoj infrastrukturi (nužno je znati vrstu cestovne prometnice koja se križa sa željezničkom prugom; grada, županije i regije gdje se nalazi željezničko cestovni prijelaz i slično) te informacija o osobama koje su bile sudionici izvanrednih događaja na željezničko cestovnim prijelazima (dob, spol, zanimanje, na koji način je sudjelovala osoba i slično). Zašto je to potrebno? Prema analizama koje su radili stručnjaci u Ministarstvu unutarnjih poslova velik broj nesreća na željezničko cestovnim prijelazima upravo se je dogodio na nerazvrstanim cestama, odnosno cestama koje ne zadovoljavaju svojim stanjem i pa i prometnom signalizacijom. S druge strane, na vidio zapisu ILCADA za ovogodišnju kampanju naglasak je na poslovne ljude koji su stalno u žurbi i koje zaborave da ispred vlaka ne mogu pobjeći i zato stradavaju. U našim prilikama bi bilo zanimljivo znati koje je to grupa ljudi koja najčešće uzrokuje nesreće na željezničko cestovnim prijelazima.
Upozorenja. Na konferencijama o sigurnosti željezničko cestovnih prijelaza sve se češće pojavljuju stručnjaci iz NE-tehničkih područja: psiholozi i sociolozi i koji se više bave istraživanjem ljudskog ponašanja na željezničko cestovnim prijelazima. Sve to je dovelo do potpuno novih saznanja koja sve veću pozornost posvećuju načina kako na vrijeme upozoriti sudionike u cestovnom prometu na nailazak na željezničko cestovni prijelaz i blizinu dolaska vlaka. Zašto je to bitno? Važno je naglasiti kako tehnička rješenja upozoravanja sudionika u cestovnom prometu nisu suprotna zakonskim propisima i postojećim sigurnosnim tehničkim rješenjima na željezničko cestovnim prijelazima već njihova nadopuna i prevencija.
Koordinacija. Već jedno vrijeme aktivno djeluje Povjerenstva za koordinaciju i praćenje sigurnosti prometa na ŽCPR-ima. Na jednoj od tih sjednica sam i sam sudjelovao i osnovni dojam koji sam stekao bilo je jako puno truda i rada sa slabim rezultatima. I sada se opet vraćam do projekta SELCAT kao koordinacije djelovanja šestog okvirnog programa Europske komisije, djeluje na skupljanju ciljeve, građe i grupa podataka te na analiziranju i razmjeni postojećih rezultata istraživanja a u konačnici na poticanju primjene novih podataka na području sigurnosti željezničko-cestovnih prijelaza u ravnini. Zašto je to bitno? Za očekivati je da će se s vremenom Povjerenstvo raspasti a da će organizacije koje su učestvovale u radu tog povjerenstva uključiti u rad u projektu SELCAT.
Iako je moj prijatelj već davno prešao preko željezničke pruge i nastavio svoje putovanje te isto tako, iako Hrvatska još nije ušla u Europsku uniju neke od pozitivnih projekata dobro je prihvatiti a ne lutati i uzalud trošiti vrijeme pa samim tim i gubiti ljudske živote na željezničko cestovnim prijelazima. Bilo da je riječ o aktivnostima uključivanje u projekt SELCAT koji je prvenstveno važan za nas u organizacijama vezanim uz prometnu struku bilo da je riječ od ILCAD – Međunarodnom danu svjesnosti o opasnostima na željezničko cestovnim prijelazima koji privlači puno veću pozornost medija i javnosti.

utorak, 07.06.2011.

Putovanje potokom Vrapčak

U zapadnom dijelu grada s pada Medvednice spušta se pema savi je jedan prekrasni potok. I tako je nastala ideja da se uz njega napravi šetnica sve do Jaruna. Uz šetnicu se je krenulo i uređenje samog korita potoka.
Zvuk vode, trava... i tako je krenulo moje trčanje uz potok... priključio bih se stazi odmah iza željezničke pruge. U tom dijelu uz potok ustvari ide asfaltirana cesta na koju se kasnije nastavlja betonirana stazica.... Ubrzo nakon što se prođe s desne strane nova crkva dolazi se do vrlo prometne ulice zbog čega se i trčanje prekida. Nakon prelaska ulice trčanje je moguće nastaviti i dalje uz betoniranu stazicu uz desnu stranu potoka. Ta dionica traje novih petstotinjak metara i onda opet nailazak na cestu i prelazak na lijevu stranu potoka, provlačenje uz usku ogradicu i nastavak trčanja po pješčanoj stazi. To je već udobnija i meka staza koja prolazi pored Profectus naselja gdje paralelno ide još i asfaltirana staza. Nakon opet nekih 500 metara nova cesta, ovaj puta Zagrebačka cesta i novo stajanje. Nakon tog prelaska dolazi najzanimljiviji dio staze. Staza je i dalje pješčana i meka i pri dolasku do Zagrebačke avenije napravljen je pothodnik tako da se ne mora ponovo čekati i prelaziti na pješačkoj stazi. Nakon prolaska ispod pothodnika staza uređena još novih 200 metara i dalje se priključuje na postojeće staze u Vrbanima s kojima se dolazi do Jaruna.
Uz lagano razgibavanje moguće je krenuti nazad. Pri povratnom trčanju naglasit ću samo neke specifičnosti koje već nisu nabrojane. Izgrađeni pothodnik ispod Zagrebačke avenije nije osvijetljen i dobro je sklonište za različite grupe mladih osoba koje su većinom nezainteresirani za moje trčanje mada zna biti i odrađenih povika. Sama staza u pothodniku za vrijeme kiše bude poplavljena jer odvodnja nije kvalitetno izrađena. Uz stazu se često nađu i vlasnici životinja, pretežno pasa pa i tu zna biti zanimljivosti... od toga da pas potrči za mnom ili da vlasnici ne pokupe ostatke iza svojih ljubimaca pa je potrebno paziti i na tu vrstu prepreka. U novije vrijeme se u Španskom radi i novi most preko potoka i to traje i traje a za to vrijeme jedan dio staze uz potok je nepristupačan. Prije toga su jedan most morali srušiti jer je bio bez neplanski izgrađen dok drugi stoji s tim da cesta nigdje ne vodi i samo se tamo smeće odlaže. Sve te prepreke utjecale su da sam prestao trčati uz potok i stazu koristim samo za šetnje po kvartu ili vožnju biciklom kako bi se do Jaruna izbjegla gužva automobila.
Često dok sam trčao pomislio bih pa uređenje staze uz potok sliči razvoju željezničke infrastrukture. Uz dobru volju, i bez neke smislene strategije nešto se gradi a nešto i ruši. Nešto se i samo do sebe sruši. Samo je još rijetkima željeznica zanimljiva. Ili onima koji nemaju drugog izbora. Ali to putovanje onda traje i traje. A nije baš ni udobno i ugodno. Zna biti i nepristojnih putnika a ponekad i samih željezničara. Čak sam mislio i crtati cijelu stazu kako bih detektirao sve crne točke i osmislio kako to uskladiti, standardizirati i poboljšati. Ali ponekad povedem i klinca sa sobom uz potok, ili on mene... pa puštamo papirnate brodiće i štošta drugog lijepog prema Savi. Čak razmišljamo i sami se spustiti u potok na njenom samom izvoru i pored svih onih pataka otići u Savu.
Želi li željeznička poduzeća svijetlu budućnost morat ćeš se vratiti na svoje izvore kako bi znali što su im prirodne prednosti i prirodni nedostaci i nakon toga definirati si ciljeve kojima se želi težiti. Investiranje u željeznička poduzeća imat će smisla ako ćemo imati viziju što želimo postići i sustavno graditi a ne stihijski i bez osiguranih sredstava. Tad se može dogoditi da nam se više mostova ruši nego što ih sagradimo.

<	lipanj, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30

Lipanj 2014 (8)
Travanj 2013 (10)
Srpanj 2012 (6)
Svibanj 2012 (1)
Veljača 2012 (3)
Studeni 2011 (1)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (4)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (3)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (2)